Zašto mrzimo ose, a obožavamo pčele?

 Ose koje nam često smetaju na izletima dok pokušavamo uživati u sendviču ili soku, imaju lošu reputaciju u javnosti . Istraživači su u prošlosti puno više pažnje davali pčelama. Iako se mnogi plaše osine žaoke, činjenica je da se samo 1% ovih bića odlučuje na ubod

I dok su pčele među najcjenjenijim insektima na svijetu, njihovi rođaci ose se smatraju opasnim i dosadnim napasnicima. Međutim, istraživači kažu da je ovakav stav neopravdan jer su ose jednako ekološki važne kao i pčele.

  Loša reputacija

Naučnici čak predlažu da se pokrene medijska kampanja kako bi se osama popravila narušena slika u javnosti. Također, željeli bi vidjeti iste napore za njihovo očuvanje kao što se to slučaj sa pčelama.

U anketi objavljenoj u magazine Ecological Entomology, učestvovalo je 750 ljudi iz 46 zemalja. Prema ovoj studiji ose, koje izletnici u strahu od uboda posebno preziru, su među najomrženijim insektima.

Učesnici su u istraživanju trebali da ocjenjuju insekte na skali koja se kretala od minus pet, što predstavlja izuzetno negativnu emociju, do plus pet, što predstavlja jako pozitivnu.

Većina odgovora za pčele bila je plus tri ili više, dok su ose doživjele pravi debakl, s velikom većinom ispitanika koji su svoja osjećanja prema osama ocijenili sa minus tri ili niže.

Kada je trebalo da navedu riječi koje imaju veze sa pčelama, najčešći odgovori bili su „med”, „cvijeće” i „oprašivanje”.

S druge strane, najčešće navedene riječi za ose su bile „ubod”, „napast” i „opasnost”.

 Nedostatak istraživanja

Međutim, ose također oprašuju cvijeće, ubijaju štetočine, a jednako su važne za okoliš kao i pčele. Prema riječima dr. Seirian Sumner sa Univerziteta u Londonu koja je vodila istraživanje, problem je u tome što ose imaju lošu reputaciju.

Javnost nije upoznata sa svim dobrim stvarima koje čine, pa se smatraju napastima umjesto važnim insektima za ekologiju.

• Ljudi ne shvataju koliko su ose vrijedne. Iako možda mislite da žele vaš sendvič ili sok – one su zapravo mnogo zainteresovanije da pronađu plijen, odnosno insekte i da se vrate u osinjak da nahrane larve – objašnjava dr. Sumner.

Ona takođe navodi da postoji manjak istraživanja o pozitivnim efektima osa na životnu sredinu.

Analizirala je naučne radove i konferencijske prezentacije o pčelama i osama tokom posljednjih 37 godina, 16 godina zaredom.

Na uzorku od 908 dokumenata, otkriveno je samo 2,4 odsto publikacija o osama objavljenih od 1980. godine, u poređenju sa 97,6 odsto – 886 radova o pčelama. Od 2.543 konferencijska izlaganja o pčelama i osama, 81,3 odsto bio je o pčelama.

Taj nedostatak istraživanja zaustavlja napore za razvoj strategija o očuvanju osa, čija populacija opada zbog gubitka staništa i klimatskih promjena, tvrdi doktor Alesandro Kini sa Univerziteta u Firenci, koji je sarađivao na studiji.