Izreka kaže “Ono si što jedeš”, a ta tvrdnja se definitivno odnosi i na pčele. Vrsta nektara koju pčele konzumiranju kako bi napravile med ima trajni hemijski efekat na finalni proizvod. A kada pčele nektar uzmu iz otrovnog cvijeta Rhododendrona, dobijete otrovni – “ludi med”.

Na područjima gdje Rhododendron raste u divljini poput Turske, Bliskog Istoka i Mediterana, ovaj fenomen je zastupljen već vijekovima. Nije poznato da ova vrsta rododendrona u divljni raste na Jadranu ili u Hrvatskoj ili Crnoj Gori.
Med kao vojno oružje
Postoje mnogi pisani tragovi koji govore da je praksa vrcanja zaraženih satova meda bila veoma efikasna i često korištena vojna taktika u dalekoj prošlosti koja seže čak i do Rimljana. Zbog svog snažnog i opasnog hemijskog sastava med od rododendrona je prozvan i biološkim oružjem.
“Ludi med” obiluje otrovom grajanotoksinom, hemikalijom koja se veže za natrijeve kanale u ćelijskoj membrani. Ovaj proces onemogućava zatvaranje natrijevih kanala, što dalje onemogućava deaktivaciju same ćelije.
Efekti mogu trajati od nekoliko minuta do tri sata a oni obuhvataju prekomjerno lučenje pljuvačke, znojenje, povraćanje, vrtoglavicu, osjećaj slabosti, ukočenost usta i nizak krvni pritisak. Ukoliko dođe do predoziranja “ludim medom”, simptomi koji se mogu pojaviti su gubitak koordinacije, izražena mišićna slabost i usporen puls.
Opasan afrodizijak
Na Bliskom Istoku “ludi med” se već dugi niz godina koriste parovi kako bi pojačali strasti u spavaćim sobama.
Tako je prije nekoliko godina jedan par iz Turske bio primljen u bolnicu žaleći se na bol u grudima. Tokom pregleda, doktori su ustanovili da su imali simptome konfuzije, niskog krvnog pritiska, usporenog pulsa. Osim toga, zaljubljeni par je pretrpio i manje srčane udare.
Kasnije su priznali da su redovno konzumirali po kašiku “ludog meda” tokom jedne cijele sedmice, s ciljem da dodaju užitku vođenja ljubavi. Oboje su se na kraju uspješno oporavili, i odlučili da strasti podižu na neki staromodni način.
Kako razlikovati “ludi” od normalnog meda?
“Ludi med” neki opisuju kao med crvenkaste boje i kiselo-gorkog okusa, te da se po tome može razlikovati od običnog meda. No, postoji i druga strana koja kaže da se ludi med ni na koji način – ni po boji, ni po ukusu, ni po mirisu, ne može razlikovati od bilo kojeg običnog, tj. ispravnog meda. Postoje i tvrdnje da na se istom saću mogu naći i “ludi” i “normalni” med.
(bhpcelar.com)
Discussion about this post