Solitarne pčele, dobri oprašivači voćaka: Kopaju, sijeku, grade ali i oprašuju

U svijetu se danas može pronaći mnogo vrsta solitarnih pčela. Najčešće su to pčele “rudarke” (one koje svoje gnijezdo prave i žive u zemlji), pčele “zidarke” i pčele sjekačice. Za voćare, ove pčele su od izuzetne važnosti

Zamislite pčele koje ne žive u košnicama, nemaju maticu niti radilice. Ne roje se, i sve same rade. One se zovu solitarne pčele, u narodu poznatije kao divlje. Njihov rad najviše se može primijetiti u rano proljeće kako “udarnički” oprašivju neke od voćki u vašem vrtu. Svoje kućice prave od blata.

Najčešće vrste ovih pčela su tzv. masonske pčele, pčele zidarke i pčele rezačice. Ono što je posebno interesantno kod ovih pčela jeste činjenica da su vrlo mirne, vrlo rijetko napadaju i ujedaju. Od medonosnih pčela se razliku po tome što ne prikupljaju veće količine meda u svoja staništa. Svaka ženka radi svoje gnijezdo u zemlji ili u nekom pogodnom mjestu u kojem gradi zemljane komore za polaganje jaja i odgajanje larvi. Zbog nedostatka zaliha hrane izlaze i lete na nižim temperaturama od medonosne pčele.

Efikasnije od medarica

Gajenje i korištenje pojedinih vrsta solitarnih pčela za oprašivanje biljaka već od 70-tih godina prošlog vijeka poprima široke razmjere. Komercijalizacija Megachile rotundata u SAD i Kanadi za oprašivanje biljke lucerke podstakla je, prema nekim mišljenjima, istraživanja i drugih vrsta solitarnih pčela kao oprašivača uzgojnih biljaka.

U Japanu oprašivanje jabuka vrše gotovo isključivo njihovim autohtonim vrstama iz roda Osmia. U SAD se za oprašivanje voćnjaka komercijalno koristi autohtona vrsta Osmia lignaria, dok se u Evropi za oprašivanje voćnjaka i nekih drugih kultura koriste autohtone vrste O. rufa i O. cornuta. Osmia cornuta je rasprostranjena u jugoističnoj Evropi, relativno se lako gaji, a višestruko je efikasnija kao oprašivač voćnjaka od medonosne pčele.

Poznato je, ne samo entomolozima već i voćarima, da je nedostatak oprašivača u  poljoprivredno razvijenim zemljama najblaže rečeno veoma izražen problem. Solitarne se po mnogočemu razlikuju od medonosnih pčela. Aktivne su na čak pet stepeni i ne zahtijevaju mnogo hrane. Najdraže stanište ovih radišnih pčela je trstika i izbušeno drvo u kojem grade grade tunele sa prosjekom od 10 ćelija, čije pregrade su od blata. Pune ih polenom i tu nose jajašca. Brojnost solitarnih pčela u prirodi ovisi o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda.

Stotine vrsta divljih pčela

Poređenja radi, ono što u oprašivanju uradi jedna pčela samica, taj isti posao uradi 120 pčela medarica. Nažalost, danas se u svijetu smanjuje broj divljih pčela. Kod nas živi više stotina vrsta divljih solitarnih pčela koje se pojavljuju u različitim toplim periodima ljeta.

Neke posjećuju samo jednu vrstu cvjetova pa se tako pojavljuju samo u vrijeme cvjetanja te biljke, dok su druge manje zahtijevne, pa ih zbog toga privlači veći broj biljaka. Solitarne pčele možemo namamiti gnjezdilicama, snopovima trstike ili 8 milimetara širokim rupama i bušotinama u dijelovima drveta koje ćemo postaviti na sunčana i suha mjesta. Zbog ugroženosti okoliša, u godini ih nestaje po nekoliko vrsta, uz ostalo i zbog devastacije objekata od drva i zemlje u kojima se rado nastanjuju.

Važne su i vrste rezačica (Megachila rozundata), koja na izrezanim komadićima listova čini ćeliju za razmnožavanje, a inače je nezamjenjiva za oprašivanje lucerke, koja tada postiže nevjerovatni postotak klijavosti od čak 99%. U zahvalu njihovom trudu oko oprašivanja našeg okoliša možete postaviti jednostavne kućice u koje će se one same vrlo rado naseliti. To je kukac prisutan u oprašivanju flore iz davnina pa tom jednostavnom i jeftinom gestom možete pomoći u njihovom očuvanju od izumiranja.

Inače, u Europi ima oko 260 vrsta divljih pčela od kojih svake godine izumre po nekoliko vrsti.

Ženke veće od mužjaka

Odrasle jedinke solitarne pčele pojavljuju se u proljeće, najčešće s pojavom prvih cvjetova vrbe i voćaka. Aktivne su tokom cvatnje voćaka pri temperaturi od 8 stepeni. Pri tim temperaturama medonosna pčela ne leti. Ženka raste u prosjeku od 8 do 16 milimetara, dok su mužjaci mnogo sitniji i njihova dužina ne prelazi 10 milimetara.

Tijelo ovih pčela prekriveno je izuzetno gustim dlakama, pogotovo sa trbušne strane. Pomoću tih dlaka, solitarna pčela skuplja polen i prenosi ga sa jednog na drugi cvijet. Nakon toga, polen se nosi u gnijezdo gdje se čuva za buduće naraštaje. Sve ovo događa se u periodu od marta do juna. Život ženke divlje pčele traje od 10 do 12 sedmica. i u tom životnom vijeku ostave potomke i umiru.

Kad pronađu prostor za svoje gnijezdo, ženke ga prvo očiste pa onda prave pregrade od blata. U tunelu sa polenom polaže jaja. U njihovom gnijezdu vlada potpuna harmonija što pokazuje i činjenica da je sve poredano redoslijedom polen – nektar – jaje – pregrada od blata. Za one koji požele praviti kućice ili gnijezda za ove pčele, imajte na umu da je najpogodniji tunel dužine do 10 do 12 centimetara sa promjerom otvora od 8 milimetara.

Pravite kućice za divlje pčelice

Korist divlje pčele posebno se ogleda u oprašivanju kruške. Naime, cvijet kruške luči miris amin koji pčela medarica ne voli. Stoga se pčele moraju podvrgnuti dresuri. Solitarne pčele ne preferiraju vrstu, bitno je da je voćka blizu, te su pogodnije su za oprašivanje nasada kruške.

Ne smijemo smetnuti s uma da solitarna pčela, leti u krugu od  200 do 250 metara od svog gnijezda. Kućice mogu biti od barske trstike izbušenih drvenih blokova, siporeks blokova i šupljikave cigle. U blizini voćnjaka dobro je postaviti natkrivena staništa od drveta, gdje treba postaviti barsku trstiku, zemlju, pijesak i vodu ili gotove kupljene kućice. Njihovim zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima.

No, ne smijemo zaboraviti da je oprašivanje samo jedan od faktora koji utječu na urod određene voćke.

(Arhiv BH pčelara)