Rezultati trogodišnje studije o isplativosti pčelarenja u srednjoj Bosni: HADŽIJA U TREĆOJ GODINI

Nekadašnji prvi čovjek ekonomskog sektora sarajevskog GRAS-a, dip. ecc. Rahman Babić za „BH pčelar“ je napravio analizu ekonomske isplativosti pčelarenja na području srednje Bosne. Za studiju je uzeo 100 pčelinjih društva, te pratio prihode i rashode tokom tri posljednje godine. Na osnovu dobivenih podataka ali i vlastitih iskustava objašnjava zašto je pčelarenje sa sto i više pčelinjih društava profesionalno, a ono sa manjim brojem, hobi i skoro nerentabilno pčelarenje.

Ekonomska isplativost bavljenja pčelarstvom spada među najvažnije principe uopće bavljenja ovom vrstom djelatnosti. Tako, kod večine pčelara cilj je, uz što manje angažovanje sredstava, ostvariti što veću dobit.

Ekonomiju pčelarenja, kao ekonomista u penziji, radio sam i pratio pune tri godine i došao, mislim, do poprilično vjerodostojnih zaključaka koji kažu da je rentabilno pčelaranje samo ono sa sto više pčelinjih društva i to pod uslovom da pčelar tokom sezone seli svoje pčele. Sa jednim takvim pčelinjakom, dakle pčelinjakom od 100 pčelinjih društava moguće je da pristojno živi jedna četveročlana porodica. Svako povećanje pčelinjaka za dodatnih 100 društava zahtijeva upošljavanje dodatnog radnika, ali ostvaruje i veći profit.

Prva godina – samo ulaganje

Pčelarenje sa sto pčelinjih društava postaje rentabilno tek treće godine, a prve dvije godine iziskuje velika finansijska ulaganja. Drugačije ne može! U tabeli ispod statistički sam prikazao zašto mislim da prve godine (a kasije ćete vidjeti zašto ni druge godine) pčelarenje ne može biti rentabilno i zašto iziskuje ogromna finansijska ulaganja.

Ulaganja od 22.440.00 KM mogu oscilirati za nijansu, ali ništa toliko bitno. Bitno je da ove godine nema vrcanja i da ni u kojem slučaju ne možemo razmišljati o povratu finansijskih sredstava.

Također sam ulaganja proračunao na osnovu stvarne tržišne vrijednosti i prosječne pčelarske godine. Pa tako, po statističkim podacima prinos na Sarajevskom konatonu je 10 kg po košnici. Međutim, pošto većina pčelara seli svoje pčele, slobodno možemo kazati da je prinos po košnici oko 20 kg meda.

U drugoj godini se lakše diše

U drugoj godini pčelar će također morati stegnuti kaiš, ali ne onoliko koliko je to bilo u prvoj. Tako, ulaganja u pčelinjak sa sto društava u drugoj godini će biti blizu 9000 KM. Detaljnije sam objasnio u tabeli dva.

Ako bi se ova sredstva uložila na štednu knjižicu uz kamatnu stopu od 5-6 %, ulagač bi imao oko 1.100 KM kamate godišnje. Postavlja se pitanje zašto se onda baviti pčelarstvom?! Osjećaj pčelarenja i druženja sa pčelama je stotinu puta veći od ležanja kod kuće i čekanje poštara sa kovertom.

Treća godina je najslađa

Ako ste izdržali do treće godine, onda nema razloga da odustajete. Stvorili ste mini firmu koja vama i vašoj porodici može biti dobar oslonac. Mojih 150 pčelinjih društava, supruga i ja savim normalno opslužujemo, dok sinovi priskoče u pomoć tek onda kada je sezona selidbe.

U trećoj godini, kod iskusnog i savjesnog pčelara, rashodi su približno isti kao u drugoj, ali sada imamo puno vrcanje. Dvije paše, seleće, na kojima smo u prosjeku imali po 15 kg po košnici, bit će dovoljne da zaradimo više od prosječne plaće u Federaciji BiH, što sam prikazao u tabeli tri.

Moram naglasiti da sam prilikom pravljenja ovog proračuna uzimao u obzir jaka pčelinja društa; dakle, ona sa minimum 50.000 i maksimum 80.000 pčelinjih jedinki u zajednici. Koristio sam LR košnice, a pčele sam selio na područje oko Olova. Također, u proračun sam uvrstio samo proizvodnju meda. Ako bi se odlučili pa osim meda od pčela vadili još i polen, propolis, vosak, matičnu mliječ… prihodi od sto pčelinjih društva bi se povećali za 30 do 40 posto.(Arhiv BH pčelara)