Predstavljamo vam 22 – godišnju pčelarku Eminu Hebib iz Konjica: Djevojka koja je prepoznala ljubav prema pčelama

 Ovo je bilješka Merime Zavitan, kojim autorka želi približiti važnost grane pčelarstva i značaj kvalitetnog meda kakav naši građani proizvode.  Pčelarstvo nam predstavlja kroz portret mlade djevojke iz Konjica koja je zajedno sa ocem na Boračkom jezeru formirala pčelinjak. Zašto je Emina inspirativna?

U okviru kampanje „budimo glasne“, koja se provodila u Općini Konjic, autor ovoe priče Merima Zavitan upoznala je nekoliko djevojaka koje obavljaju pripravnički staž u ovoj državnoj instituciji. Sasvim slučajno na pauzi za kafu, u toku razgovora saznala je da se Emina Hebib već nekoliko ghodina bavi bavi pčelarstvom. Djevojka, 22 godine, radi u državnoj instituciji i uzgaja pčele.

Prvi roj

Emina je diplomirana inženjerka agronomije te, obavlja pripravnički staž u Opštini Konjic, a u svoje slobodno vrijeme bavi se pčelarstvom. Kaže kako je sve počelo na fakultetu na predmetu „Pčelarstvo“.

• Što sam više istraživala, više me zanimalo. Kroz sve te knjige i video-klipove sam shvatila da su pčele vrijedne pažnje i da su jako korisne za sve nas. U tom periodu istraživanja slučajno je jedan komšija poklonio mom babi jednu košnicu.

Od te jedne košnice je sve počelo. Nakon nekog vremena Emina je počela kupovati materijal koji je neophodan za proizvodnju meda.

• Jednog dana dok sam šetala, na Boračkom jezeru sam ugledala u stablu roj pčela. Nazvala sam oca koji je donio košnicu kako bi iskoristili roj pčela. Na kraju smo dobili dvije košnice. To me je dodatno motivisalo za rad sa pčelama – ističe naša sagovornica.

Budući da se Emina bavi pčelarstvom u svoje slobodno vrijeme, uzimajući činjenicu da ima deset košnica, uz pomoć oca pčele joj ne oduzimaju puno vremena. Navodi kako im je to zajednički hobi, te kako većina ljudi kojima kaže da se bavi pčelama gaje predrasude prema tome.

• Ipak, mislim da to ništa nije teško i da je prije svega najpotrebnija ljubav i volja prema pčelama.

Privatni biznis

Na pitanje gdje se vidi, da li u državnoj instituciji ili pak privatnom poslu, Emina odgovara:

• Pošto se trenutno nalazim na oba mjesta, voljela bih da ovako i ostane. Ali danas su male šanse da se ostane u državnoj instituciji. Prema tome, ja privatni biznis već imam i mogu proširiti i zamisliti sebe da se bavim samo s ovim poslom ako bude potrebno.

U vremenima, kada su mnogi mladi ljudi u BiH bez posla i ne traže svoju priliku u ovoj državi, nego bježe van granica, Eminin primjer je za svaku pohvalu, oduševljava i pokazuje da u ovoj zemlji nije sve tako crno. Ali, uz uslov da mladi zasuču rukave i da ne čekaju da im se servira posao.

Smatra kako je problem mladih ljudi nezainteresovanost prema poslu općenito, obavezama i odgovornosti koje posao donosi. U današnje vrijeme, nažalost, prioriteti mladih ljudi su beznačajne stvari od kojih nemaju koristi. Uz to plaše se rizika od ulaganja novca, odgovornosti i obaveza.

• Baviti se pčelama nije jednokratna obaveza, već zahtijeva svakodnevnu pažnju. Ako ne svakodnevnu onda sedmičnu pažnju. To je dedifitivno apsolutno opravdana i isplativa investicija – zaključuje sagovornica.

Početni kapital za 10 košnica se kreće oko 3.000 KM

Emina nam je na vlastitom primjeru izračunala kolika su početna ulaganja u pčelarstvo. Ona je izračunala ulaganja za nenjih 10 košnica:

• Jedan roj pčela košta oko 200 KM; na 10 košnica to je 2.000 KM. Vrcalica za med košta oko 300 KM. To znači da je za početak posla sa 10 košnica potrebno oko 3000 KM.

(arhiv BH pčelara)