Pogledajte australsku autohtonu pčelu “Blue Banded Bee”: LJEPOTICA SA PLAVIM POJASEVIMA

Amegilla cingulata je autohtona australska pčela, dužine 11-12 mm. Posjeduje veoma dugačak jezik koji joj omogućava da izuzme nektar iz cvjetova koji imaju oblik trube. Hrani se na lokacijama do 300 m nadmorske visine. Jedna od rijetkih koja ima sposobnost “buzz-oprašivanja”…Vrlo je česta podjela pčela na dvije grupe – solitarne i društvene pčele. Društvene pčele su one pčele koje žive – društvenim životom, u kolonijama. Unutar samog društva postoji jasna podjela uloga. Od društvenih pčela, najpoznatije i najznačajnije su medonosne pčele. S druge strane imamo solitarne pčele. Često ih se naziva “samotarkama” ili “samicama”.

Za njih je karakteristično da se ne roje, ne žive u društvima u košnici, nemaju maticu i sve rade pojedinačno. Ne prikupljaju veće količine meda u svoje nastambe i žive, kako im i ime govori, usamljenički život. Jedna od poznatijih vrsta solitarnih pčela je Amegilla cingulata, “pčela sa plavim pojasevima”, koja svojom ljepotom samo rijetke nije ostavila bez daha…

“Crna ovca” među samotarkama

Amegilla cingulata je autohtona australska pčela, dužine 11-12 mm. Australijanci je zovu “blue banded bee”, u slobodnom prevodu – “pčela sa plavim pojasevima; prugama”. Ime je dobila od latinske riječi “cingulum“, što prevedeno na naš jezik znači upravo “pojas“, a odnosi se na jarke pruge koje krase abdomen ove pčele.

Te pruge su u nijansama plave boje. Mužjaci pčela iz roda Amegilla cinglata imaju pet kompletnih pruga, odnosno pojaseva, a ženke četiri. Toraks ovih australskih ljepotica čini se kao da je prekriven krznom koje, kako pčela stari, postaje sve rjeđe i rjeđe.

Amegilla cingulata je “crna ovca” među pčelama samotarkama. Naime, između ostalog, za samotarke je specifično da žive “usamljenički” život, te da svaka ženka za sebe gradi gnijezdo za polaganje jaja i odgajanje larvi. No, ženke pčela sa plavim pojasevima nerijetko zajedno izgrade gnijezdo, na jednoj lokaciji.

“Buzz-oprašivanje”

Blue banded bee posjeduje veoma dugačak jezik koji joj omogućava da izuzme nektar iz dubokih cvjetova, tj. cvjetova koji imaju oblik trube. Svoje “radno vrijeme” otpočinju upravo

potragom za nektarom, a rezimiraju potragom za polenom. Tokom jednog dana, jedna pčela sa plavim prugama će posjetiti oko 1200 cvjetova!

Hrane se na lokacijama do 300 m nadmorske visine. Neka su posmatranja, odnosno istraživanja pokazala da ženke obave i po devet letova za traženje hrane dnevno. Najaktivnije prikupljaju nektar na temperaturi između 18 i 40°C!Amegilla cingulata je jedna od nekoliko vrsta pčela, odnosno insekata koje imaju sposobnost tzv. buzz oprašivanja. To ih čini idealnim oprašivačima paradajza, kivija, patlidžana i čijija, tj. biljnih vrsta koje oslobađaju polen samo onda kada njihov cvijet brzo vibrira. Za razliku od, npr. medarice Apis mellifera, Ameglia cingulata može stvoriti te vibracije.

Omiljena hrana plave australske ljepotice

Postoje različite vrste cvijeća koje su poznate, odnosno dokazane kao omiljena hrana za australsku ljepoticu sa plavim prugama. Neke vrste posjećuju radi nektara, odnosno ugljikohidrata, a neke radi polena. Tako je Amegilla cingulata čest gost na cvjetovima paradajza, slatkog bosiljka, višegodišnjeg bosiljka, verbene, lavande, mirte…

Amegilla cingulata ima mnogo prijetnji i predatora. Zavisno od područja, to su džinovske žabe, zelene žabe i ptice. Također, “Neon cuckoo bee” (lat. Thyreus nitidulus) je prirodni neprijatelj pčele sa plavim pojasevima. Naime, ženke ove vrste ne grade svoja gnijezda, no vrlo rado jaja polažu u gnijezda pčele Amegilla cingulata. Kako se jaja razviju, larve cuckoo pčele jedu hranu namijenjenu za razvijanje plave pčele, a koje zbog toga ubrzo i umiru od gladi.

Obitavalište

Amegilla cingulata je rasprostranjena širom Australije, u svakoj njenoj državi, osim Tasmanije. Također, mnogi su je sretali i u Papuanskoj Novoj Gvineji, Indoneziji, Istočnom Timuru i Maleziji. Dakle, preživjeti i napredovati može samo u područjima tropske i suptropske klime.

Naročito vole suho i sjenovito područje, i to ispod kuća koje su uzdignute sa tla da bi se održale hladnima (česta pojava u Kvinslendu). Područja gdje ima ilovače, isušene obale rijeka ili erodirajući pješčanici, nude idealan dom za ove pčele.