Jedinstven način odbrane od smrtonosnih napasnika: Australijske Melipona pčele zarobljavaju i mumificiraju uljeze u košnici

 Kornjašima ne preostaje ništa drugo osim da zauzmu svoj odbrambeni stav, a za to vrijeme u pomoć stižu i druge radilice koje zarobljavaju uljeza u ovoj smrtonosnoj smjesi.  U tim trenucima, napasnik ne smije izložiti svoje ranjive dijelove tijela poput glave i nogu, i prisiljen je da ostane nepomičan dok ga pčele mumificiraju u vlastitom odbrambenom oklopu

Na stranim pčelarskim portalima i blogovima, posebno onim iz Centralne i Južne Amerike ili Australije, često ćete naići na pojam „stingless bees“, ili doslovno prevedeno „pčele bez žaoka“ . Stručni naziv za njih je i Melipona pčele.

U Australiji, kazna za provaljivanje u nečiju kuću i pljačku je nekoliko godina u zatvoru. Međutim, to se odnosi na ljude. Za pčelinje napasnike poput kornjaša, kazna za provaljivanje u košnicu australijske melipone pčele je daleko gora – biće živi mumificirani u ljepljivoj grobnici od voska, blata i smole.

 Neprobojni štit

Male bube u košnici poput kornjaša mogu biti destruktivni napasnik pčelinjih kolonija, koji uzrokuju oštećenja na saću i u kojem pčele spremaju med i polen.  Ukoliko je zaraza pojedine zajednice ovom bubom dovoljno teška, ona moža uzrokovati da pčele jednostavno napuste košnicu nakon čega čitava pčelinja zajednica bude uništena.

Ove štetočine napadaju košnice pčela, jedu njihovu prikupljenu hranu i ubijaju njihove mlade. U Africi, odakle su ove bube i došle u Ameriku i Evropu, medonosne pčele znaju kako da se nose sa ovim štetočinama – sačekaju ih dok dođu u zatvoren prostor gdje ih zarobljavaju u grobnicama od smole. Međutim, kornjaši su stigli i na druge kontinente poput Evrope gdje su pčele manje sposobne da se odbrane od ovih napasnika. U Sjevernoj Americi i Australiji, kornjaši pčelama predstavljaju veliku prijetnju jer su u stanju da unište čitave kolonije.

Radilice koje uoče kornjaše u košnicama se odmah daju u napad. Žestoko napadaju kornjaše, ali bez ikakvih rezultata. Kada se osjete ugroženim, kornjaši zauzimaju tkz. „stav kornjače“, tako što spuštaju glavu i noge povlače ispod tijela koje je čvrsto poput oklopa. Na taj način stvaraju neprobojnu kupolu kojeu ni jedna pčela ne može probiti. Obeshrabrene pčele tada odustaju od daljih napada, a kornjaš nastavlja svoj destruktivni put u košnicu.

Smrt u vlastitom oklopu

I dok se evropske i sjevernoameričke pčele muče sa ovim napasnikom, australijske pčele bez žaoke (Trigona carbonaria),  za odbranu koriste drugačiju metodu.

Mark Geko iz švicarskog istraživačkog centra je otkrio da neke radilice prilikom uočavanja kornjaša odmah napadaju napasnike i obmotavaju ih ljepljivom smjesom od voska i smole koju inače koriste i za pravljenje ulaze u gnijezda. Kornjašima ne preostaje ništa drugo osim da zauzmu svoj odbrambeni stav, a za to vrijeme u pomoć stižu i druge radilice koje zarobljavaju kornjaša u ovoj smrtonosnoj smjesi. U tim trenucima napasnik ne smije izložiti svoje ranjive dijelove tijela poput glave i nogu, i prisiljeni su da ostanu nepomični dok ga pčele mumificiraju u vlastitom odbrambenom oklopu.

Kako bi utvrdio da ovaj način odbrane od napasnika zaista djeluje, Mark Greko je obilježio deset kornjaša sa barijum sulfatom i pustio ih na ulaze pet pčelinjih košnica, koje su se nalazile unutar medicinskog CT skenera kako bi detaljno zabilježio šta se dešava prilikom napada meliponih australijskih pčela.

 Evolucija uzvraća udarac

Kada se CT skeniranje radi na ljudima, doktori im najprije daju da popiju koktel barijum sulfata kako bi njihov digetsivni trakt bio uočljiviji. Prof. Greko je istu taktiku koristio kako bi pratio ponašanje kornjaša.

Svakih pet minuta, koristio je CT skener kako bi stvorio trodimenzionalnu rekonstrukciju unutrašnjosti košnice, a zahvaljujući barijum sulfatou, kornjaši su bili jasno uočljivi. Mark Greko je tokom ovog testiranja utvrdio da, iako su neke bube uspjele ući u košnicu, u roku od deset minuta su sve bile potpuno imobilisane. Na osnovu ovih rezultata Greko je došao do zaključka da su australijske melipone pčele efikasnije u odbrani od napasnika čak i od afričkih pčela koje koriste sličnu strategiju odbrane.

Postavlja se pitanje kako je moguće da pčele bez žaoke, koje dijele kratku prošlost evolucije sa kornjašima, imaju tako efikasnu odbranu? Mark Greko smatra da se ova taktika razvila kao odgovor na različite prijetnje, poput drugih vrsta buba koje su predstavljale opasnost.(D.K./bhpcelar.com)