Dobro je znati: ISTINE I ZABLUDE O PČELAMA

 Do sada je otkriveno skoro 20.000 vrsta pčele, koje se mogu pronaći u svakom kutku svijeta. S obzirom na to koliko su rasprostranjene, pomislili biste da ne postoji  ništa što ne znamo o ovim vrijednim stvorenjima. Međutim, to nije baš tako.

Za one koji se ne bave pčelarstvom, pčela je biće koje bode i pravi med, i to je uglavno sve što bi znali reći o njima. Nedostatak znanja stvara mogućnost da se lažne informacije šire kao istinite, što je razlog zašto su mnoge zablude o pčelama i dalje prisutne.

Kako bismo razbili neke mitove, napravili smo popis nekih od najuobičajenijih zabluda kada je riječ o pčelama.

ZABLUDA #1:  Pčelinje zajednice lako opstaju u prirodi

Pčelinje zajednice u prirodi ograničene su nedostatkom odgovarajućih šupljina za svoja gnijezda, te često nisu u mogućnosti skladištiti dovoljno meda za zimu. Ako njihove zalihe hrane nisu dovoljne za zimske mjesece, tada je kolonija u velikom riziku da umre od gladi ili prehlade.

S nedostatkom hrane, pčele su slabe i mogu umrijeti mnogo ranije nego zdrave pčele koje se pravilno hrane. Također, paraziti i virusi često uništavaju čitave kolonije.

Priroda nije blaga prema pčelama, što se može dokazati primjerom pčelinjih zajednica bez ljudskog kontakta. U proljeće će svaka kolonija proizvesti barem jedan roj; populacija kolonija će se povećati barem dvostruko. No budući da su kolonije stabilne, samo će izvorne kolonije preživjeti zimu.

Čak i uz idealne uslove i stabilnu populaciju, pola kolonija nestane svake godine.

ZABLUDA #2: Pčele ne vole hemikanije

Pčele su među najpametnijim bićima na svijetu koje savršeno koriste svoje okruženje. Primjer toga je tendencija traženja i prikupljanja toksina. Pčele sakupljaju neke od najotrovnijih hemikalija u prirodi s namjerom da ih koriste u borbi protiv mikroorganizama, parazita i odbijanja mrava.

Prikupljene hemikalije donose u košnicu i razmazuju po svim površinama košnice

Njihove omiljene hemikalije su smole koje biljke izlučuju u svom zaštitnom soku – proizvod poznat kao “propolis”.

Pčele su i pravi mali naučnici koji mogu detoksicirati neke hemikalije koje se nalaze u prirodi. Mnogi od takvih toksina nalaze se u peludi i nektaru. Na primjer, pelud badema pun je toksina amigdalina koji, ako ga ljudi pojedu, oslobađa cijanid koji ih truje.

Međutim, umjetni pesticidi i zagađivači izazivaju zabrinutost među pčelarima, i mogu biti jedan od faktora koji negativno utječu na pčelinju populaciju.

ZABLUDA #3:  Većina pčela živi u košnicama

Istina je da samo društvene pčele žive u košnicama. Društvene pčele čine 10% pčela, ali samo mali procenat njih pravi košnice. Većina pčela su solitarne pčele koje žive u pojedinačnim gnijezdima ili deblima stabla.

 ZABLUDA #4: Pčelarstvo bez tretmana košnica je dobra praksa

Neki pčelari smatraju da se kolonija treba tretirati i liječiti samo u slučaju kada dođe do neke infekcije ili bolesti. Pomaganje slabijoj koloniji koja je trebala uginuti nije prirodno, pa ga treba izbjegavati.

Međutim, ovakva praksa zaista čini medvjeđu uslugu drugim pčelarima. Bez kontrole nad lokalnim problemom, infekcije se mogu brzo proširiti na okolna društva i uništiti rad kolega pčelara. Takav domino efekat može rezultirati uništenjem svih kolonija u susjedstvu.

Uzgoj pčela s takvim pristupom funkcioniše, ali često odabire pčele koje imaju loše karakteristike poput razdražljivosti i prekomjernog rojenja. Budući da genetski materijal dolazi od kraljice, nema razloga da se probiju sve nevine radilice u potencijalno produktivnoj koloniji.

Jedini koji trebaju uginuti su trutovi i matica. Lako ih je namjerno ubiti u odgovarajuće vrijeme, a maticu je moguće zamijeniti. Kao rezultat toga, umjesto kolonije uginulih pčela dobit ćete med.

ZABLUDA #5: Sve pčele bodu

Ovo je vrlo česta zabluda o pčelama, i to je razlog zašto se neki ljudi užasavaju kad vide pčelu. Međutim, ne ubadaju sve pčele. Osim afričkih pčela, pčele obično nisu agresivne. One samo žele posjetiti što više cvijeća i nahraniti svje mlade.

Pčele imaju tendenciju uboda prilikom odbrane gnijezda, pa ih ne smijete izazivati.