Zašto Emira Ćumurovića iz Brčkog smatraju jednim od najuspješnijih pčelara u Posavini?

Ko sa pčelama dijeli med, mora dijeliti i njihovu
ljutnju i srdžbu koju iskazuju ljekovitim ubodima

Uz pehare i druga domaća priznanja u Emirovim vitrinama sijaju zlatna odličja dobivena za kvalitet meda od Udruženja pčelara Slavonije i Baranje „Radilica“, te Pčelarskog saveza Vukovarsko- srijemske županije i pčelarske udruge „Milena“ iz Borova. Pa ipak, Emir će kazati kako su posebno draga srcu priznanja i impresije sa Drugog brčanskog sajma koji je održan prošle godine u centru rodnog grada, tik pored Robne kuće „Šipad“

Među posavskim pčelarima sa područja Brčko Distrikta mnogi pčelari s pravom ističu ime  Emira Ćumurovića iz Brodišta kod Brčkog. Ovaj strastveni zaljubljenik u “najslađi posao na svijetu“ dobitnik je brojnih sajamskih nagrada u BiH za proizvodnju prirodnog meda, a da je prevazišao „državne okvire“ dokazuju i međunarodna priznanja.

Uspjeh brčanskih pčelara

Među takvim, “svježijim“ priznanjima je ono koje je stiglo iz Osijeka, kamo su brčanski pčelari slali med na ocjenjivanje. Emir sa neskrivenim zadovoljstvom reče:

– Osvojio sam zlatnu medalju za bagremov med i pehar za nabolji ocjenjeni inozemni med, a moj sugrađanin Velimir Živanović osvajač je srebrene medalje za miješani med.

Uz još neke vrijedne pehare u Emirovim vitrinama sijaju zlatna odličja dobivena za kvalitet meda od Udruženja pčelara Slavonije i Baranje “Radilica“, te Pčelarskog saveza Vukovarsko – srijemske županije i pčelarske udruge “Milena“ iz Borova.

Stogodišnja tradicija

Emir Ćumurović potiče iz pčelarske porodice. Kaže kako se njegovi Ćumurovići bave pčelarstvom od davnina. U šali dodaje:

– Možda su se nekada Ćumurovići bavili i proizvodnjom ćumura, ali ja sam naslijedio ljubav prema pčelama od rahmetli oca Hazima, a on od svog oca Hamze. To je stogodišnja tradicija. Odrastao sam u avliji u kojoj su zujale pčele!

Ovaj jedan od najtrofejnijih bh. pčelara ove zime je u živopisnom naselju Brodište “zazimio“ sa 105 pčelinjih društava.

– U svakoj košnici sam ostavio po 18 kg meda uz prihranu sa slatkim pogačicama, fino utoplio pčelinje kućice, propisnu poradio na instalaciji i sada mogu biti miran do proljeća – kaže Emir i ističe kako ni izdaleka ne bi mogao postići toliko uspjeha da mu ne pomažu supruga Senada i kćerke Lejla i Džejlana.

Kćerke u slatkom poslu

– Supruga i dvije kćerke su tri moje vrijedne radilice uz sve one naše “krilate“ radilice koje unose polen u košnice. Toliko su se uživile u posao i zavoljele pčele da rijetko kada prilaze košnicama sa pčelarskim šeširom i drugom zaštitom. U ovom poslu ko god kaže da ne prođe bez ponekog uboda pčele, ne govori istinu. Kao što dijelimo med sa pčelama, dijelimo i njihovu ljutnju i srdžbu. Kada se naljute, primirimo se. Pa ipak, moje kćerke rijetko kada zarade takav „ukor“ svojih ljubimica sa kojima razgovaraju – kaže Esad i dodaje kako je za njega i porodicu pčelarstvo glavni izvor prihoda.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/arhiv BH pčelara)