Zaim Husejnović iz Nemile kod Zenice: PČELARIM PREKO 50 GODINA, A SVE MI SE ČINI DA NIŠTA NE ZNAM O PČELAMA!

Egipćani su prije nekoliko hiljada godina bavili se pčelarstvom, nakon njih i mnogi drugi narodi, u Kuranu ima čitavo jedno sure o pčelama, u Bibliji takođe. Nauka stalno i iznova pravi studije i još uvijek tvrdi da pčele znaju iznenaditi… E onda, gdje sam ja u tome!

Pčelarska priča 75 – godišnjeg Zaima Husejnovića iz Nemile počinje od davne 1955. Tada je u rodnom selu Gladovići, kao petnaestogodišnjak imao prvi i sudbonosbni suret sa pčelama. Zajedno je sa ocem obavljao poljske radove na njivi.

“Sjećam se kao da je bilo juče. Sjeo sam da odmorimo pored jednog grma da uhvatim malo hladovine. Odjednom mi je iza leđa počela odzvanjati nevjerovatna buka, kao da mi se približavao avion. Okrenem se, pogledam! Iza mene ogomni crni oblak; samo što mi se nije spustio na glavu – sjeća se Zaim, posebno romantično čeljade.

Mašalah roj!

Svaki detalj iz tog dana mu se duboko urezao u sjećanje. Pokušava nam dočarati svaki detalj iz tog njegovog sudbonosnog susreta sa pčelama. Kao da slika ili nam pokazuje savršenu prirodnu razglednicu. Oči mu sijaju od nekog uzbuđenja. Vidi se da mu je drago što vraća film najljepših mladalačkih uspomena i sudbonosnih koraka za ulazak u svijet pčelarstva. Kaže, da je bio veliki roj.

“Pomašalah roj! – kazat će ovaj pčeloljubac iz Nemile, a onda nastaviti pričati:

“Sjetim se tada jednog starog očevog rođaka. On bi, kada ugleda roj pčela, uzeo dva kamena i kuckao jedan o drugi, te zviždukao. Tako bi prizivao pčele sebi. I ja počnem kuckati u kamenje i zviždukati. Nije prošlo puno vremena, a roj se spusti na onaj grm gdje sam sjedio.

Kasnije će saznati da su u tom roju, zapravo, bila sklupčana dva roja. Sve je oko njih sam uradio, ubacio ih u trnke i donio kući. Ništa više, kaže, tada nije znao o pčelama….

Od tada je proteklo pola vijeka. Zaim nikada nije bio komercijalni pčelar, već hobista. On kaže:

“Postoje dvije vrste ljudi koji se bave pčelarstvom; jedni iz ljubavi i hobija za potrebe porodice i drugi zbog materijalne koristi. Prvi su pčelari, a oni drugi su medari.
Kaže, roman bi mogao napisati o svom životu sa pčelama i dogodovštinama iz pčelinjaka.

Prebogata su iskustva.

“Nikada vam ja nisam imao ambicija da svoje znanje pretvaram u biznis. Meni je najvažnije da su mi pčele vrijedne i zdrave, te da ima dovoljno meda za porodicu, familiju, prijatelje…. Ponešto ostane i za prodaju – kazuje naš domaćin.

Njegov med je bio oduvijek tražen. To znaju njegove komšije, prijatelji pa i ljudi koje nikad nije sreo u životu a žive čak i u prekookeanskim zemljama. Za tu posebnu aromu njeghovog meda zaim ima obrazloženje:

“Na to utiče više faktora. Moj pčelinjak je smješten na oko 650 metara nadmorske visine između planina Lisac, Vepar, Bobovc, a one su bogate livadama i različitim drvćem. Priroda je očuvana i nije zagađena.
Hemija potrova pčele

Za ovu ljudinu i pčelarsku gromadu iz Nemile kažu da nikada nije ni mrava zgazio. Takvi su mu i sinovi Senad i Elvedin (Nino). I oni su uz njega se otisnuli pčelarskim vodama. Vrte se oko 50 – tak pčelinjih društava. Zaimova pčelarska filozofija kaže: „jok manje od 20 društava, niti više od 50!“

“Nije pčelarstvo što je nekada bilo! I pored sve tehnike, interneta, TV emisija, preparata i raznih stručnjaka, pčele su nam sve bolesnije, a pčelarstvo sve lošije. Iz godine u godinu je sve gore stanje. U mojoj mladosti pčele su bile dosta zdravije, a pčelarenje je bilo dosta jednostavnije – kaže naš domaćin, pa nastavlja:

“Možda se mlađi pčelari dosta uzdaju u internet i misle ako su pročitali par knjiga, bili na dva tri predavanja da sve znaju. Treba čitati knjige, literaturu stručnih ljudi.

U svojoj kućnoj biblioteci zaim ima bogatu i značajnu kolekciju knjiga o pčelarstvu raznih autora iz BiH i regiona. Ima i novije autore. Kaže, lijepo je sve pročitati, čak i tamo gdje se autori ponavljaju ili prepisuju.

“Neka knjiga i predavanja, ali bez prakse nema pčelara! Makar se učio na vlastitim greškama, dok ne provedeš sate i dane u pčelinjaku nećeš ništa naučiti – kaže Zaim i dodaje:

“Pčelarstvo je djeco moja, posebna grana nauke! Ja evo pčelarim preko 50 godina, a sve mi se čini da ništa ne znam o pčelama. Egipćani su prije nekoliko hiljada godina bavili se pčelarstvom, nakon njih i mnogi drugi narodi, u Kuranu ima čitavo jedno sure o pčelama, u Bibliji takođe. Nauka stalno i iznova pravi studije i još uvijek tvrdi da pčele znaju iznenaditi… E onda, gdje sam ja u tome!

Kaže Zaim, da današnja hemija potrova pčele, žali se na malinare, potrovaše i ljude i pčele.

“Oduvijek su razni pesticidi ubijali pčele, ali ovo danas je katastrofa! – ogorčen je.

Prije rastanka, ispričao nam je i kako su ga pčelee izliječile od reume. Obolio je veli prije tridesetak godina. Skoro da je bio nepokretan, dugo se liječio po bolnicama i kod doktora. Skoro godinu bio na bolovanju.
– Pričajući sa nekim starim doktorom o pčelarstvu, on će meni: „Zaime, tebi lijekovi ne trebaju, nego ti lezi pored svojih pčela. Neka te ubadaju i ujedaju koliko im volja“ .

Isprva mi to bilo čudno, ali odlučim da tako uradim. Ja sam imao iskustva sa pčelinjim ubodima, poneka bi me bocnula dok sam radio po pčelinjaku.

Helem, počeo sam da ležim sa pčelama i da ih provociram da me ubadaju do mile volje. Bogami, ja se pridigoh, nestade reume. Leđa ko u momka. Nikada mi se više nije reuma pojavila.

Ja vam i srce liječim uz pčele i to po preporuci dr. Kabila iz Tuzle. Inhaliram se nad pčelinjim sanducima – ispričao nam je na kraju Zaim Husejnović.

Gorki zalogaji

Zaim ne praktikuje tzv. „mobilno pčelarstvo“. Nije seleći pčelar. On je svoj pčelinjak pozicionirao u rodnim Gladovićima; tu mu pčele i zimuju i ljetuju. On ima loše mišljenje i loša iskustva sa selećim i nemarnim pčelarima.

“Jedne godine, neki pčelar iz obližnjeg sela je vozikao svoje pčele po čitavoj BiH. Kad ih je vratio nije prošao ni mjesec dana, a kod mnoguih pčelara se iznenada u nekoliko sela pojavila se bolest – trulež. Njegove pčele su pomrle, bilo je smrti i kod drugih pčelara. Jedva smo nekako uspjeli spasiti svoja društva. Biva taj seleći i pohlepni pčelar je radio nesavjesno i donio zarazu u košnice svima nama.

Drugom prilikom, preko pčelarskog uduženja dobili smo neki lijek iz Srbije. Uredni rokovi, navodno pouzdan, siguran! Ja oprezan, pa odlučim da tim lijekom tretiram samo trećinu sanduka, ali nisam ni to sve odradio. Dragi Bog posla kišu, pa sam prekinuo tretmane. Nisam nekoliko dana ništa radio.

Kada sam nakon tih kišnih dana došao u pčelinjak da nastavim tretman sa onim lijekom, umalo nisam pao u nevjest. Sve tretirane pčele onim lijekom u prvim sanducima su uginule. Naravno, odmah sam prekinuo tretman i zvao sve redom pčelare da ne koriste onaj lijek što su nam darovali preko Pčelarskog udruženja. Kasnije su ovi iz Udruženja se kleli da jnije do njih i do lijeka. Niko neće da prozna propust, progutaš gorki zalogaj i ideš dalje; oprezniji i mudriji.

Sirće u pčelinjaku

Za rad na pčelinjaku Zaim najviše koristi Bukovu gljivu (trud) kako ga on zove i domaće sirće od jabuke koje sam priprema. Kaže da se kroz sve ove decenije rada sa pčelama uvjerio ova dva „biljna preparata“ najbolje odgovaraju pčelama i ne štete im. On i u pčelinjak ide bez opreme, a zahvaljujući sirćetu i trudu.

“Djeco, samo malo poprščite ruke sirćetom, malo zadimite tudom i ne brinite se od uboda pčela.

Za borbu protiv napasnika, a posebno stršljenova, najbolje je jabukovo sirće i to tako da ga ulijemo u plastičnu flašu i ostavimo na pčelinjaku. Sirće ima snažan miris koji privlaći stršljenove i tako ih odvraća od pčela i uništava.

57 matičnjaka
Zaim kaže da je pčela priča za sebe.
“Eto i to se dešava da sam jedne godine, prilikom pregleda našao ram na kojem je, osim legla, bilo 57 matičnjaka.

Takođe, uvijek je volio podjeliti mišljena oko zimskog tretmana, odnosno utopljavanja pčela. Koristio je razne metode, od stiropola, kartona, deka, najlona itd. Ipak, sve zavisi kako si pčelu ti pripremio i kako se ona sama pripremila za zimu.

“Možeš je i u kuću unijeti preko zime, ali ako nije sve bilo kako treba i na vrijeme tokom ljeta i jeseni, đaba ti zimska briga i tretmani.

Kako pčela prezimi u prirodi zimi, a kod pčelara u košnici strada? Biva, pčelar unazadi i uništi pčelu, vjerujući da joj pomaže – kaže Zaim.