Višegradski pčelar Junus Tufekčić: SVAKE GODINE MLADOG PČELARA DARUJE JEDNIM ROJEM!

Znate, čovjekovo je samo ono što da drugima; tvoje je samo ono što daš. To mi se sve vraća lijepim, nastojim i dalje učiti i prenositi znanje. Imam želju da u budućnosti od mladih pčelara načinim profesionalne i stručne pčelare.

Životna priča Junusa Tufekčića je priča o ljubavi prema pčelama i pčelarenju. Još od pubertetskih dana, ovaj, danas sredovječni čovjek se bavi pčelarenjem. Preko četiri decenije rada i učenje je iza njega.

“U pčelinjaku nalazim mir, ljepotu i odmor. S pčelama je uvijek lijepo. Hem imaš materijalnu stranu, hem duševnu, hem si zadovoljan samim sobom. S pčelarenjem sam započeo još u 7. razredu osnovne škole u Višegradu, da bih pred samo izbijanje ratnih sukoba imao 27 društava. Nakon toga, stupam u aktivnu vojnu službu i tu radim sve do 2002. U međuvremenu sam preselio na Ilidžu, i tu sam bio aktivan član Udruženja pčelara Behar.

Prezadovoljni i ponosni povratnik

Od 2001. sam povratnik u rodno selo Kabernik, općina Višegrad. Uključen sam u rad Udruženja pčelara Višegrad od 2010. godine, i moram pohvaliti našu dosadašnju saradnju. Trenutno imam 2 pčelinjaka, s 110 sanduka, koji su registrovani kao komercijalno gazdinstvo. – ističe naš domaćin, Junus Tufekčić.

Zbog životnog iskustva i pedagoškog pristupa, Junus je rado posjećivan od strane mladih pčelara i starijih kolega. Zbog ljubavi prema pčelama, teme su neiscrpne, a koristi je mnogo. Za svakoga od njih, on pronađe lijepu riječ, koristan savjet ili preporuku. Najdraže mu je pomoći mladim pčelarima, na čijim plećima ostaje budućnost pčelarenja u našoj državi.

– Svaki čovjek mora na sebi da radi po pitanju morala, stoga mi je najveća radost kad svoje znanje i iskustvo mogu prenijeti na druge, mlade pčelare. Moram istaći da aktivno radim s jednim mladim pčelarom iz Višegrada, Veljkom Trifkovićem, dok sam na Ilidži podučavao mladom Hamzu Muzura.

Znate, čovjekovo je samo ono što daje drugima, i tvoje je samo ono što daš. To mi se sve vraća lijepim, nastojim i dalje učiti i prenositi znanje. Svaki mladi pčelar od mene dobije jedan roj, a moj jedini uslov je da ga pratim i podučavam narednih godinu dana.

Imam želju da u budućnosti od njega načinim profesionalnog i stručnog pčelara, koji će i sam znati šta i kako raditi. Recimo, Veljko je počeo s 5 društava, a zajedničkim radom planiramo da ove godine ima novih 25 rojeva, dakle ukupno 30.

Investicija u mladost

Junusov savjet savjet mladim pčelarima je kratak i jasan – stalno učiti, stalno napredovati i nikad ne odustajati. Na tom planu, spreman je staviti svoje znanje i imetak na raspolaganje.

– S moje općine Višegrad sam spreman svakog mladog pčelara pomoći s jednim rojem. Recimo, ukoliko neko od mene kupi 4 roja, peti dobije besplatno, uz uvjet da s njim radim i podučavam ga šta i kako dalje. Najbitnije je kupiti zdravu pčelu od provjerenog pčelara, i započeti pčelarenje s do pet društava. Savjetovao bih mlade da se pčelarstvom bave ponajviše iz ljubavi, a ne koristi, jer ako se nešto radi s ljubavlju, uspjeh je neminovan. Takođe, svaki mladi pčelar bi trebao imati nekom mentora, iskusnog pčelara, te se učlaniti u udruženje gdje žive. – ističe Junus.

Da li je i koliko držanje pčela ekonomski isplativo u današnjim teškim ekonomskim vremenima?

Prema riječima Junusa Tufekčića, uz podršku države i općine, pa makar i simboličnu, može se osigurati solidna zarada. Na tom planu, potrebno je djelovati sistematski i udruženo jer zajedničkim snagama se može krčiti put za bolje sutra.

„Naglašavam da pčelarenje s ispod 50 košnica, nije ekonomski isplativo. S te strane, vrijedi istaći i veliku važnost kvalitetnih udruženja pčelara. S te strane, UP Višegrad je primjer koji moram istaći. Sekretarica udruženja, Dragica Kakuća, nam je stalno na raspolaganju, i blagovremeno nas obavještava o svim aktivnostima. Također, radi se na tome da se Višegradski med brendira te imamo kolektivan omot našeg meda, s tim da svaki pčelar ima svoj poseban barkod. To je razlika u odnosu na druga udruženja u kojima pčelari imaju individualne naljepnice. – ističe Junus Tufekčić.

Za zimu pčele priprema već u avgustu, a hrani ih sa 4 pogače

Iako je protekla godina bila teška, i uprkos predviđanjima da je topla zima velika opasnost za pčele, Junus ističe da nije imao nikakvih problema. Razlog je – dobra priprema koja je ključ uspješnog pčelarenja.

„Ja s pripremama za zimu počinjem još od polovine avgusta. Naglašavam važnost pripreme. Da bi matica u bespašnom periodu i dalje redovito nosila, a nema nektara u prirodi, prisiljen sam da idem sa stimulativnim prihranjivanjem.

Naime, stimulacijom i aktivnom prihranom od 10.8. do otprilike 2.9. stimulišem maticu da liježe. Takva izležena pčela, tzv. zimska pčela je masnija, drugačijeg anatomskog sastava, spremnija da izdrži predstojeću zimu. Problem nastaje ukoliko se u tom periodu nismo dobro pripremili, ili smo propustili pogodno vrijeme, te moramo zazimiti s ljetnim pčelama koje teško prežive zimu. Stoga, ja iskorištavam ljetnu pčelu da preradi sirup iz košnice, tako da kad zazimimo imamo jake zajednice.

Takođe, svakoj pčeli stavim poklopnu dasku s 4 pogače. Poklopna daska u sredini ima jedan čep, koji vadimo prilikom prvog pročisnog leta, polovinom februara. Formiranje legla zavisi od količine izimljene pčele, jer koliko pčele imamo u društvu da prekrije leglo, toliko će matica da zaleže.

Zašto stavljam četiri pogače? Jer tako spašavam količine meda koji će mi trebati za razvoj mlade pčele. Pogača je suha, a za razvoj su potrebni polen, med ili tečni sirup, koji je često rizično davati.

MEDLJIKOVAC – RARITET

Junusov med je poznat po kvaliteti i čistoći, kao rezultat čiste paše i netaknute prirode u kojima se nalaze pčelinjaci. Poseban raritet predstavlja medljikovac, koji premda je izuzetno koristan za ljudsku ishranu, zna biti poguban po pčelinju zajednicu u zimskim mjesecima.

– Moji najpoznatiji medovi su medljikovac i livada. Ističem da je medljikovac med na kojem pčelari ni u kojem slučaju ne smiju da zazime društvo, jer je prejak. On nastaje od medne rose koju povremeno izlučuju lisne uši na četinarima i liščarima. Medljikovac ima tamnu boju i oporog je ukusa, ovakav med je cjenjen i tražen zbog visokog sadržaja mineralnih materija.

Pomoć pčelama se sastoji prvenstveno u oduzimanju ramova meda sa medljikom a na njihovo mjesto stavljaju se ramovi sa cvjetnim medom koji bi svaki pčelar trebao da ima u rezervi, a ukoliko nema cvjetnog meda onda se medljikovac zamjenjuje sa određenom količinom šećernog sirupa i to ne više od 5 kilograma prerađenog meda svakom društvu.

Pčele će sirup preraditi i unijeti u saće i tako u najhladnijim danima uzimati ga kao hranu, jer dijelu gdje je bilo poslednje leglo formira klube, a upravo unijeti sirup stavljaju pčele na tom djelu u obliku vijenca. – pojašnjava Junus. (bhpčelar/arhiva/N. Botić)