Sulejman Lapo, konjička pčelarska legenda, upozorava: PRINOSA U KOŠNICAMA SVE MANJE, A NAMETA SVE VIŠE!

Dok poplaćam domaćinu 5 KM po košnici, udruženju 5 KM po košnici, plus gorivo, hrana, veterinari, pa takse… pravi i odgovorni pčelari će samo „proizvoditi gubitke“

Za Sulejmana Lapu iz Čelebića (područje konjićke općine) kažu da je jedan od boljih poznavalaca dobre pčelarske prakse i da je jedan od najnagrađivanijih pčelara u BiH, pa i na području balkanske regije. Odavno ne broji priznanja, ali kaže da ih ima više od stotinu. Uglavnom su to zlatne medalje i plakete, koje su mu dodjeljivane od rodnog Konjica, preko Mostara, Sarajeva, Zenice… do Tuzle ili Bileće.
– Drago mi je svako ovo priznanje, ali ja bih volio kada bi bar još stotinu pčelara imalo kvalitetniji med od mene ili Avde Duranovića. To bi bila potvrda da bh. pčelarski kodeks i moral su na zavidnom nivou. Doduše, u Konjicu su svi mahom dobri pčelari, ali nisu svi u BiH. Puno je šarlatana i prevaranata – kaže Sulejman.

Prvo me ubola pčela, pa sam kazao „aaaaa…“

Sulejman gazi kroz 71. godinu života. Održava 60-tak društava, nema se namjeru širiti. Održavat će ovo dok ga zdravlje bude služilo i noge nosile, pa će polako zatvarati knjigu o „Pčelarstvu Sulejman Lapo“. Sudbina je tako htjela, jer djeca su se iškolovala, imaju svoje poslove po Sarajevu i Mostaru, nisu zainteresovani za nastavak porodične tradicije, duge pola vijeka.

– Ja za pčelarstvo znam od bešike. Kažu da me pčela ubola čim sam se rodio. I tako je krenulo. Djed mi je bio pčelar, pa otac, a onda sam ja krenuo njihovim stopama – otkriva nam Sulejman, te dodaje da je on u pčelarstvu preko 60 godina, a njegova supruga Šefika oko pet decenija.

Penziju je zaradio u konjičkoj pošti kao VKV elektromehaničar, a nisku pčelarskih priznanja i pečat pčelara od povjerenja je sticao radom, voljom, entuzijazmom i poštenjem.

– Nikada se nismo utrkivali za reklame ili kampanje. Sve što proizvedemo prodamo na kućnom pragu. Prepoznaju ljudi kvalitet, vjeruju nam. Mi danas imamo više mušterija nego što možemo izvrcati meda. U pčelarstvu je najbitnije sačuvati obraz, a to znači imati kvalitet, jer ako jednom nekoga prevarite nećete više. Morate pokazati ljudskog za svakoga i tako ćete opstati – kazuje naš sagovornik.

Kraljevi njegove ponude su medovi kojih ima više vrsta, poput livadskog meda, meda s borovim iglicama, šumskog meda, kestenova meda, bagremovog meda.

”Med šaljemo na analizu na fakultete u Mostaru, Tuzlu, Sarajevo… Vrlo su nam bitne i te analize, pogotovo danas kada je sve više švercera i nazovi pčelara – kaže Lapo i dodaje su došla vremena kada se za pčelarstvo ne može kazati da je „slatki zanat“, već sve „čemerniji zanat“.

Gubici u hiljadama maraka
Kao seleći pčelar pamti vremena kada je bilo meda čak i da „je pčele stavio na kamen“. Ali, sve se mijenja, klima, ljudi, država postaje maćeha pčelarima i poljoprivrednicima

– Došla su vremena da u toku sezone medobranja pčelaru uvijek mora biti pun novčanik i ruka u džepu. Rashodi su sve veći, a prinosi sve manji. Ja sam ove godine odvezao pčele na bagremovu pašu u Gradačac, nije medio. A imao samo hiljadama maraka troškova; prvo sam morao gazdi zemljišta platiti 5 KM po košnici, zatim Udruženju pčelara iz Gradačca još po 5 KM po košnici, plus takse, veterinarski nalazi… Morao sam registrovati vozilo za prevoz pčela i platiti 920,00 KM. E tek onda idu troškovi goriva, hrane…

– Tako vam je i u Modriči i da ne nabrajam dalje. Uglavnom, prošle godine sam imao blizu 3.000 KM minusa, ne računajući moj rad, a ove godine još nisam sveo bilansu. Ali, sve su prilike da će biti poveliki gubitak. Država povećava namete, a priroda sve škrtija – otkriva nam neke od svojih kalkulacija Lapo, dodajući da je razočaran što današnja država ne vodi računa o poljoprivredi i pčelarstvu.

Slaže se na našu opasku da danas najbolje prolaze šverceri, odnosno proizvođači patvorenog meda, kojeg prodaju po pijačnim tezgama ili duž saobraćajnica širom BiH.

– Oni imaju čistu i dobru zaradu. Nikome ništa ne plaćaju, a zgrću novac i truju narod – kazat će naš sagovornik, te upozorava da se „pčelarsvu ne piše dobro, ako se Država ne okrene domaćem i kvalitetnom proizviodu“.
Spašava ga što on i supruga pripremaju paletu proizvoda od meda.

”Propolis i polen miješamo s medom, to je dobro za imunitet, ma za sve je dobro. Imamo preparate za prostatu, suhe šljive punjenje orasima u medu, košpice u medu, što je isto dobro za zdravlje. Imamo propolis kapi, trave koje se miješaju s polenom i propolisom… Pravimo razne voskove koji se koriste za pravljenje melema, krema, svijeća. Pravimo i likere s medom, te sokove od borovnice i zohve – kaže Sulejman. (Bhpčelar)