Selma Smlatić: MLADA ŠAMPIONKA IZ KLADUŠE

Na neki način meni je bilo relativno lako ući u tajne pčelarstva. Moj otac Hamdija Smlatić je dugogodišnji pčelar, ima preko 120 košnica. Uz njega sam od malih nogu bila nerazdvojna. Znate, kako ide, prvo dječija radoznalost, pa šegrtovanje i na kraju „očeva diploma da mogu krenuti samostalno – otvorila je dušu mlada kladuška šampionka.

Selma Smlatić iz Velike Kladuše ima 21 godinu, student je treće godine na Elektrotehničkom fakultetu. U indeksu su joj sve dobre ocjene, ispite daje u rokovima. Međutim, njena ljubav je i pčelarstvo.

U žižu domaće javnosti dospjela je nakon vijesti da je prošle godine proglašena za najbolju mladu pčelarsku u Federaciji BiH. Jedna je od rijetkih mladih djevojaka koje se na ovom dijelu BiH bave pčelarstvom.

.Malo carstvo

Entuzijazam, znanje, sigurnost i ljubav prema poslu su primjetni u svakoj njenoj izgovorenoj rečenici. Čini se da su upravo ove osobine Selmi pomogle da se izbori za svoje mjesto u pčelarskom svijetu, te da korak po korak sagradi svoje malo carstvo meda.

“Na neki način meni je bilo relativno lako ući u tajne pčelarstva. Moj otac Hamdija Smlatić je dugogodišnji pčelar, ima preko 120 košnica. Uz njega sam od malih nogu bila nerazdvojna. Znate, kako ide, prvo dječija radoznalost, pa šegrtovanje i na kraju „očeva diploma da mogu krenuti samostalno – otvorila je dušu mlada kladuška šampionka.

Ne smatra se „doktorom za pčelarstvo“ jer, kako kaže, pčelari uče dok su živi, ali misli da ima solidno znanje. U to da će postati uspješna u svijetu pčelarstva u početku je malo ko vjerovao. Jedino je otac Hamdija bio siguran da njegova Selma neće posustati.

Prije dvije godine je završila školu pčelarstva u Kladuši. Tada je dobila na poklon tri košnice.

“Tada moj otac kaže: „Kćeri, kad već ima svoje košnice, vrijeme je da imaš i svoj pčelinjak“. Razrojio je tri društva, smjestili smo ih u moje košnice i „podijelili se“ u pčelinjaku – uz osmjeh nam Selma pokušava dočarati te porodične scene.

Rijaliti ili pčelinjak?

Košnice se nalaze na zajedničkom pčelinjaku, ali su Selmine izdvojene u zasebnom dijelu. Zazimila je deset svojih društava.

“Skoro sve samo radim u pčelinjaku. Ipak, bez oca ne bih bila toliko sigurna i samouvjerena. Iako ga ništa više ne pitam, on i dalje sve kontroliše i nadgleda.

Pitamo je kako na njen pčelarski hobi gledaju kolege s fakulteta, okruženje u Kladuši. Veli, da nije primijetila posebne ili šokantne reakcije. Naprotiv… Valjda, njena predanost pčelama, konstantno učenje i dobri rezultati, natjerali su mnoge, koji su sumnjali u njen uspjeh, da joj prilaze s poštovanjem i divljenjem,

“Nije mi jasno odakle ta, po meni, bespotrebna i nelogična pitanja o mladoj djevojci u pčelarstvu. Zar nije bolje da dane provodim u prirodi, večeri uz neku knjigu ili video o pčelama, nego da hodam po kafićima ili gledam rijaliti programe? Kod nas se čudna razmišljanja; kao pčelarstvo je za nezaposlene ili starije. Ja se ne slažem sa tim.

Pčelarstvo ima veze i sa prirodom, popunjava slobodno vrijeme na kvalitetan način, a i donosi prihode.
Zanimljivo je Selmino razmišljanje o ljubavi, svome izabraniku i porodilčnom životu. On tvrdi da bez pčela nema udaje!

“Pčele suj definitivno moj izbor. Moj momak i budući suprug prvo mora ući u pčelinjak, da provjerimo da li je alergičan na pčele, pa onda da vidimo kako se snalaze na pčelinjaku. Dakle, prvo mora položiti prijemni na pčelinjaku, pa onda ćemo se dogovarati za dalje – poručuje Selma Smlatić iz Kladuše.

Selmine nezaboravne greške
Obično svakog našeg sagovornika pitamo za greške koje je napravio, a koje su ga skupo koštale ili su se duboko urezale u pamćenje. Na takav način pokušavamo da našim mlađim čitaocima, početnicima u pčelarstvu, olakšamo pčelarski život. Selma se prisjetila slijedećih svojih grešaka:

Prilikom vrcanja napravila sam ogromnu grešku. Oštetila sam prirodno saće, jer nisam uopće obraćala pažnju. Tek kada mi je otac pokazao šta sam uradila, postalo mi je jasno koliku sam grešku napravila. Od toda obavezno pogledam na veličinu ćelija, jer prirodno saće ima krupnije ćelije.

Imala sam još jedan biser. Doduše, kada sam bila djevojčica. Vidjela sam klupko ispred košnice. Panično sam oca pozvala, jer sam mislila da su to mrtve pčele. A on mi je objasnio da su to izbačeni trutovi iz košnice. (bhpčelae/Ekrem Milić)