Safet Šaćirović iz Odžaka: zapčelario u 72-oj godini života uz pjesmu „Sedamdeset i dva dana“

Život je uistinu prekratak da bismo se u njemu dosađivali, kazivao je za života naš domaćin i pričao nam o svojim radosnim trenucima uz košnice: Ne može se iskazati radost kada roj izlijeće. Nije za vjerovati. Kroz mali otvor, za minutu-dvije, izleti  toliko hiljada pčela, a sam obred stresanja roja u trnku, pa to je bingo dobitak 

Jedno rano proljetno jutro prije desetak godina, proveo sam u druženju s velikim zaljubljenikom prirode, gospodinom Safetom Šaćirovićem iz Odžaka u prelijepoj Bosanskoj Posavini. Na samom početku našeg razgovora, a tema je bila šarolika, Safet je odmah ustvrdio da “nikad nije kasno ako se nešto iz ljubavi hoće pokrenuti, jer godine tu ne igraju presudnu ulogu”.

Pčelarstvom se počeo baviti uz pjesmu „Sedamdeset i dva dana“, u svojoj sedamdeset i drugoj godini života. Po nagovoru svojih sinova Samira i Almira i skromne pomoći jedne humanitarne organizacije, nabavio je četiri košnice, kupio izimljeni roj pčela i tri ljetna roja dobio na poklon od druga starijeg mu sina, vrsnog mladog pčelara, Mirsada Arnautalića iz Orašja.

Tako je, već prvog ljeta iz jedne košnice izvrcao 12 kg meda i dobio dva prirodna roja pčela. Uzimio je šest društava.

“Ne može se iskazati radost kada roj izlijeće. Nije za vjerovati. Kroz mali otvor, za minutu -dvije, izleti  toliko hiljada pčela, a sam obred stresanja roja u trnku, pa to je bingo dobitak.

Safet je vremenom kompletirao pčelinjak sa 5 društava i to bi mu bio neki maksimum. Voli ih farbati u više boja i svaku numerisati. Pčelinjak je postavio u potkrovlje garaže tako da pčele imaju nivo za dalji let ka istoku prema rijeci Bosni.

“Teške su godine – priča Safet i nastavlja: “Malo se što čuje od drugih pčelara, sušna su ljeta, svakodnevne paljevine do katastrofalnih razmjera, te još i voćari kao najveći „neprijatelji“ pčela. Voćari, koji bi trebali baš poticati pčelarstvo, oni sve više nekontrolisano koriste prskanje, može se reći i bez veće potrebe, ne razmišljajući da time ne ubijaju samo medonosnu pčelu nego i ljude, zemlju, podzemne vode.

Spominje da u knjizi od Wilforda za ljekobilje doslovce piše: „Najbolja apoteka je livada medonosnog ljekovitog bilja i bunar hladne vode“.

“A, gdje to u mom kraju više ima? Sve je zapušteno. U ratarstvu herbicidi, u voćarstvu pesticidi. Isječeno je na stotine dunuma medonosnog bagrema za ogrjevno drvo, a ništa novo zasađeno, niti se ko bavi da se nešto korisno učini. Teško se boriti sa tim, a tek izboriti…

“Redovno čitam „BH pčelar“, veoma sam zadovoljan sadržajem i vašim redovnim saradnicima. Jedne godine, kada je bila prava najezda osa, tada sam iskoristio savjete „BH pčelara“. Sa flašama i jabukovim sirćetom obranio sam svoj pčelinjak.

Safet dalje priča kako je upoznao profesionalnog pčelara iz Kotorskog, gospodina Mirsada Mrkonjića i kaže da mu je drago što tako mlad čovjek hoće pokloniti svoje znanje i iskustvo starijem čovjeku. U posjeti Mirsadovom pčelinjaku, Safetov sin je sa zadovoljstvom napravio dvadesetak snimaka.

Pored Safetovog zanimanje za pčelarstvo, uz životni poziv električara, u doba zaslužene mirovine, njegov omiljeni hobi je ljekovito bilje.

Već dvadeset i pet godina uzgaja i sakuplja ljekovito bilje. Kada ga je posjetila ekipa  BHTV1, na upit koliko vrsta  ljekobilja ima u svom asortimanu, rekao je da svake sezone sakupi i uzgoji više bilja nego što ima godina starosti. Sa svakom godinom starosti, doda poneku ljekovitu biljku.

On nikada ne miruje. Već od ranog proljeća do kasne jeseni sakuplja ljekobilje, i brine se za svoje, ali i tuđe pčele. Zimi gostuje na radio Odžaku i Odžačkom radio preporodu gdje već ima preko 120 nastupa u direktnom programu. Teme su mu eko bilje i zdravlje ljudi.
Ali ni to nije sve. Uzgaja on i japanske prepelice, te talijansku kokoš sa pijetlovima izvanredne ljepote.

Zatim posjeduje i održava prelijepu bašču okruženu mnogobrojnim bobičastim voćem: malinom, kupinom, crnim i crvenim ribizlama, jostom, aronijom, ogrozdom, tajberijem, grožđem, te stubastim voćem i prekrasnim ljekovitim biljem.

I da se vratimo na početak naše priče. Safet nam je pokazao i dokazao, da zaista nikad nije kasno, godine tu ne mogu biti prepreka, ako se nešto radi iz ljubavi prema prirodi i čovjeku. Biti suglasan sa prirodom znači biti zdrav u svakom pogledu. I još jedna mudrost našeg Safeta, koji je preselio prije nepunu godinu:

“Život je uistinu prekratak da bismo se u njenu dosađivali”. (bhpčelar/arhiva Đuro Kesić)