Pčelar Aleksandar Bikar iz Sremskih Karlovaca: Manastire širom Srbije okitio košnicama

Bikar je, još početkom osamdesetih godina minulog vijeka, odlučio da izbaci televizor iz kuće, odnosno da ne gleda TV program i da ne čita novine jer, kako kaže, to je bespotrebno gubljenje vremena.

Biti pčelar znači živjeti sa pčelama i od njih učiti, tvrdi Aleksandar Bikar iz Sremskih Karlovaca koji svoje znanje i višedecenijsko iskustvo u proizvodnji meda nesebično prenosi drugima, posebno monasima fruškogorskih manastira i hramova širom Srbije.
Tako je, zahvaljujući Bikarovim preporukama i uz njegovu malu pomoć, prije više od decenije u Manastiru Velikoj Remeti, kod oca Stefana, osnovan pčelinjak koji je danas jedan od većih u okolini.

“Tim poslom se, s posebnom posvećenošću, bavi otac Platon. On sad sve radi samostalno, čak pravi i košnice – kaže Bikar, napominjući da je, uz druge pčelare, i njegovo porodično gazdinstvo osnovalo pčelinjak u Manastiru Bešenovu, fruškogorskoj svetinji čija je obnova iz temelja počela prije četiri godine.

Osim podrške igumanu Arseniju i mladom monahu Mitrofanu da unaprijede novi pčelinjak, Bikar i njegova supruga Svetlana svakog vikenda odlaze u taj manastir ili u Rakovac, da bi pomagali i u drugim poslovima, poput priprema slava.

“Pomažemo koliko možemo, kako radom tako i donacijama. To činimo još od 1981. godine, kada smo odlučili da kod kuće ne radimo nedeljom. Od tada smo redovno na liturgijama u najbližem manastiru. Treba da se odmore i tijelo i duša.

A, u skladu s tom porukom Bikar je, još početkom osamdesetih godina minulog vijeka, odlučio da izbaci televizor iz kuće, odnosno da ne gleda TV program i da ne čita novine jer, kako kaže, to je bespotrebno gubljenje vremena.

“Neki kad to čuju čude se i kažu da nisam informisan, a ja im odgovaram da nisam neinformisan već neću da budem dezinformisan. Imam u kolima radio na kojem čujem vijesti, ukratko, bez navijanja i komentara.

Naš sagovornik, pčelar je punih 58 godina, a po struci ekonomista i pogonski inženjer elektronike.

Porodica Bikar se poslije Drugog svjetskog rata doselila iz Sombora u Beočin gdje je otac Petar, građevinski inženjer, radio na rekonstrukciji fabrike cementa.

“Zbog očevog posla i premještanja na mnoga gradilišta, ja sam osnovnu školu pohađao u čak 21 mjestu širom bivše Jugoslavije. Gimnaziju “Jovan Jovanović Zmaj” završio sam u Novom Sadu, a poslije studija i odslužene vojske došao sam u Karlovce 1967. godine.(novosti.rs/bhpčelar)