Osman Trepanić Labud, pčelar iz Gračanice: MISLIO SAM DA PČELE IMAJU ZUBE!

Popularni gračanički Labud danas pčelari isključivo iz hobija

Osman Trepanić, otac sve popularnije bh. rediteljke Mirele Trepanić za svojih BLIZU 80 godina nakupio je iskustva kakvim se rijetko ko može pohvaliti. u ranoj mladosti  bio je glavni kino operater u Domu kulture Gračanica. Vrlo uspješno i sa velikim merakom znao je obradovati na hiljade gledalaca dnevno sa tada popularnim filmskim naslovima. Nerijetko je putovao u okolna sela i priređivao projekcije na otvorenom.

Nešto kasnije okušao se i kao radijski voditelj te je dugo uređivao i vodio program Radija Gračanica. U to vrijeme, zbog uglavnom bijelih odijela koja je nosio,  je dobio nadimak Labud, po kojem je ostao poznat sve do danas. Tih godina kreće i njegovo interesovanje za pčele.

Pomogao mu stolarski zanat

Osman se sa pčelama susretao jo u ranom djetinjstvu. Prisjeća se da je kao dječak često išao za ocem dok bi on otvarao košnice.

– Moj otac rahmetli se pčelarstvom bavio na dosta primitivan način. U to doba je imao dvije pletare (trnke) i kad bih ja prišao da vidim kako radi s pčelama, on bi me tjerao vičući da bježim, jer će me ujesti. Tada sam mislio da pčele imaju zube.», u duhovitom tonu započinje svoju priču za BH pčelar.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, završavajući zanat za stolara, Osman se dodatno zainteresovao za pčele pa je riješio da svojom rukom napravi novih deset DB košnica, ali i da zadrži stare košnice popularno zvane «Tuzlanke». Tih godina nije bilo mnogo literature koja se ticala pčelarstva, a i ona koja je postojala bila je skupa.

– Ja sam se pretplatio na novosadski list «Jutro». Taj list sadržavao je sve živo vezano za poljoprivredu, lov, ribolov, stočarstvo, pa tako i pčelarstvo. Bio je to jako poučan, stručno urađen list koji mi je stizao sve dok nije zaratilo.»

Osman se prisjeća da je u jednom periodu imao 22 košnice. U ratu je izgubio sva društva. Danas ima 10 LR i 10 DB košnica, ali nisu sve useljene.

– Imam useljenih samo nekoliko, za svoju dušu, da uživam uz njih dok ih pregledam i osjećam onaj divni miris koji me odmara.»

Nikad nije prodavao med

Kod pregleda košnica Osman ne koristi nikakvu opremu. Svojim pčelama prilazi samo sa zapaljenom cigaretom, a taj dim ih umiri dosta brzo. Strašljivi i nervozni trebaju zaboraviti pčelarstvo.

– Ako ste se odlučili da pčelarite, morate savladati strah i nervozu, to je osnovno. Kad smireno prilazite košnici, nijedna pčela vas neće ubosti. Ramovi se podižu lagano, tako da one ni ne osjete da se dešava neka promjena, ali to se već stiče s iskustvom.»

Osim već pomenutog gubitka, ističe da nikada nije imao veći pomor pčela. Pčele mu uglavnom ugibaju zbog prevelikih količina pesticida kojima danas prskaju svoje voćnjake, a ponekad se desi da ih napadne i Varoa. Osman nikad nije vodio računa o tome koliko će meda izvaditi iz košnica niti se ikad pretjerano bavio prodajom. I danas se vodi riječima svoga oca:

– Hajmo malo da im ukrademo» pa koliko bude. «Ja sam tako znao da izvadim jednu kantu meda od maslačka, oko 40 kg, oko 100 kg meda od bagrema i meda od lipe oko 80 kg. Ovo sam izvadio tek kad sam se penzionisao i mogao se pčelama u potpunosti posvetiti.», zaključuje svoju priču Osman Trepanić i dodaje da u nedostatku hrane obavezno vrši prihranjivanje.

– Koristim razne sirupe, pogače, ali sam oprezan da ne bih izazvao grabež. Sve radim prema vremenskoj situaciji. Naprimjer, ovog proljeća se moralo prihranjivati tokom cijele sezone i to ne samo kod nas, tako je bilo širom regiona. (BHPČELAR/Adis Omerović)