Nisvet Mujanović: Godišnje odmore ne provodim na Jadranu ni Maldivima već u pčelinjaku!

Bilo je uspona i  padova. Zbog neznanja prve godine sam u proljeće u košnicama umjesto pčela pronašao leglo miševa jer nisam imao češljeve na letima. Zahvaljujući kolegama pčelarima koje želim pomenuti, Mustafi Čuturiću, Nijazu Veliću i puncu Šerifu, dobio sam od svakog po roj i nastavio sa pčelarenjem do danas – priča Nisvet.

“Obično se pčelarstvo nasljeđuje od roditelja, ali ja sam ljubav prema ovom humanom zanimanju naslijedio od punca rahmetli, Šerifa Džebića, koji mi je darovao jednu pletaru, trnku pčela kada sam dobio prvu kćerku. On je na svoju unuku nanijetio te pčele. Iste godine, a bilo je to prije 18 godina, te pčele se izrojiše u tri roja i tako započe širenje mog novog zanata – kazuje nam na početku razgovora Nisvet Mujanović.

Naš je sagovornik rođen 22. 10. 1975. godine u Bužimu, a nastanjen je Velikoj Kladuši. Po zanimanju je profesor razredne nastave, mr. pedagogije-psihologije, a radi u MUP-a USK-a Bihać, u Četvrtoj policijskoj upravi Velika Kladuša na poslovima inspektora kriminalističke policije.

Naši čitatelji u Nisvetu će prepoznati i predsjednika pčelarskog udruženja “Krajiška pčela” iz Velike Kladuše gdje obavlja drugi mandat. No, umjesto informacija iz Udruženja, ovoga puta donosimo priču o Nisvetu pčelaru, njegovoj ljubavi prema pčelama, usponima i padovima. U veoma otvorenom razgovoru, ovaj ponosni vlasnik 120 košnica, sav svoj med već godinama prodaje na kućnom pragu. Dalje od toga ne može “dobaciti”, što dovoljno kazuje o kvalitetu njegovih proizvoda. No, krenimo redom…

Umjesto on mene, ja oca uveo u pčelarstvo!
“U porodici su se moji djedovi bavili pčelarstvom, a u ovo prelijepo zanimanje ja sam uveo svog oca, iako je slučaj da očevi uvode sinove. Kada je otac došao u BiH iz Njemačke da ovdje provodi svoje penzionerske dane, rekao sam mu: Stari, dopusti da te uvedem u svijet koji će te očarati i uljepšati svakodnevnicu – prisjeća se Nisvet.

Što se tiče Nisvetovih početaka, oni nisu bili nimalo bajni ni lahki.

– Prva iskustva su bila veliki izazov jer nisam imao potrebno znanje, a imao sam strah od uboda pčela i nedovoljno iskustvo da se tim bavim. Kao početnik, znanje sam dobivao od starijih iskusnih pčelara koji su mi govorili šta treba raditi u određeno vrijeme sa pčelama. Prve kontakte sa pčelama sam imao na pčelinjaku kod punca Šerifa kojem sam pomagao u vrcanju i drugim radovima i to je presudilo da nastavim sa pčelarenjem. Bilo je uspona i  padova. Zbog neznanja prve godine sam u proljeće u košnicama umjesto pčela pronašao leglo miševa jer nisam imao češljeve na letima. Zahvaljujući kolegama pčelarima koje želim pomenuti, Mustafi Čuturiću, Nijazu Veliću i puncu Šerifu, dobio sam od svakog po roj i nastavio sa pčelarenjem do danas – priča Nisvet.

Svoje novo zanimanje je prihvatio i zavolio iz bezbroj razloga, a neki od njih su: boravak u prirodi, odmor…

– Zavolio sam pčele, te sam sebe našao u tom poslu jer mi je to prije svega čist i uredan posao,  zahtijeva boravak u prirodi, te djeluje antidepresivno, što mi dobro dođe nakon psihičkog umora na poslu…
Ozbiljni “pčelar-hobista”

– Inače, ja sam se pčelarstvom počeo baviti 1998. godine, dakle, kad sam dobio na poklon košnicu, ali, ozbiljnije tek mogu reći da se bavim pčelarstvom zadnjih osam godina. Iskustva se već skupilo pa se mogu naizvati i ozbiljnim pčelarom. Inače, smatram da je ozbiljan pčelar onaj koji posjeduje potrebno iskustvo, neki veći broj košnica koje uspijeva održavati tokom cijele godine, posebno da vodi brigu da prezime, te da se stručno educira, da uspije proizvesti med za svoje potrebe i svoje kupce kako bi sa istim mogao održavati  pčelice.

Nisvet je u 2016. ušao sa 120 košnica. Najveći broj do sada.

– Nikad nisam imao više košnica, ovo je moj maksimum i na ovome će ostati što se tiče širenja jer za više – nemam vremena, ne bih mogao obaviti sve radove na pčelinjaku, a svi ti poslovi iziskuju ipak finog vremena – priča nam Nisvet.
Pčelarstvo mu nije primarno ni jedino zanimanje, pa se s te strane, naš sagovornik smatra pčelarom hobistom.

– Vidite, ja sam profesionalno zaposlen i radove na pčelinjaku uglavnom obavljam u dane vikenda kada sam slobodan i u sezoni, najveći dio godišnjeg odmora, ja koristim sa svojim pčelama radno, a odmaranje koristim u zimskom periodu kada se i pčelice odmaraju odnosno miruju. Tako da, uz sve to, mogu reći da sam i pčelar hobista. Uglavnom, za mene je pčelar osoba koja se može samostalno baviti pčelarstvom bez ičije pomoći; da je uspješan i da pčelari bez gubitaka, da posjeduje zalihe pčelarske opreme, pčelinjih proizvoda i sl., te da ima zajednica u ponudi za prodaju, te da je savjestan prema pčelama i drugim pčelarima –  veli Nisvet.

“Med prodajem na kućnom pragu po cijeni od 15 KM, te radim mješavinu polena, meda i propolisa što su kupci to prepoznali i kupuju veće količine od mene; takođe, med prodajem prijateljima i rodbini koji moj med nose preko granice u razne evropske zemlje. Pored navedenog, u zadnje vrijeme med prodajem na štandu u sklopu „Kladuških dana poljoprivrede“, zatim na sajmu obrta „Zlatne ruke Velike Kladuše“ te sajmu „Ekobisa“ u Bihaću…Naravno, moram pomenuti da mi u svemu tome dobro dođe moj lični marketing preko društvene mreže Facebook gdje svojim prijateljima nudim proizvode i tako ih reklamiram.
“Uglavnom kad je godina dobra, imam u ponudi četiri vrste meda: kesten, bagrem, livadu i medljiku ili lipu.

U PORODICI SVI PČELARI

– Kod mene u porodici danas su svi pčelari. Moja kćerka Sedika je najstarija od djece i njenim dolaskom na svijet sam i počeo pčelariti. Ona je završila školu za pčelara zajedno sa bratom Ajdinom, a koju je organizirao naš Savez pčelara USK-a  u projektu Agriterra. A supruga Samira je završila zadnju školu pčelarstva koju je naše udruženje pčelara „Krajiška pčela“ Velika Kladuša organiziralo u 2015/2016. godini. Oni  mi najviše pomažu oko vrcanja meda jer to radimo u akciji sa pomoćnim radnicima, a sin Ajdin koji ima 13 godina odlazi sa mnom na pčelinjak i pomaže kod otvaranja pogača, zadimljavanje pčela…Suprugin zadatak kao kod matice u košnici je da održava radno raspoloženje, organizira većinu poslova, zajednički sa djecom užicava okvire i utapaju satnu osnovu kad ja taj posao ne stižem. Najmađa kćerka Minela se tek priprema za posao jer uči dok mi radimo. Posjedujem dva pčelnjaka od kojih dva kontejnera po 2x 40 zajednica i jedan pomoćni stacionirani od kojeg najčešće uzimam biološki materijal (leglo) s kojim ojačavam produktivne zajednice u kontejnerima s kojim idem na medenje. Selim pčele na kesten Todorovo ili Šiljkovaču uz granicu sa Hrvatskom i na bagremovu pašu u Vrnograč, a livadu na rubna mjesta sa Hrvatskom.

NISTATINOM PROTIV KREČNOG LEGLA

Mogu reći da imam dovoljno iskustva kad je upitanju borba protiv varoe. Ja u zadnje vrijeme  varou držim pod kontrolom koristeći dva tretmana liječenja, a to je ljetni i zimski tretman. Nakon vrcanja koristim letvice, a ponekad  koristim i Timovar i zimski tretman – oksalnu kiselinu. Nisam imao američku gnjiloću niti drugu zaraznu bolest. Jesam imao košnica koje su imale krečno leglo, to sam uspio rješavati zamjenom matice, zamjenom statog saća, i lijekom Nistatin koji se kupi u apoteci a koristi se za gljivična oboljenja kod djece.

SAVJET PČELARIMA POČETNICIMA

Savjet pčelarima početnicima jeste da se moraju uključiti u matično udruženje, pratiti razne edukacije, sajmove i da sebi nađu iskusnog uspješnog pčelara za mentora. Mi smo u našem udruženju na čijem sam ja čelu to organizirali tako sa mladim pčelarima koji su završili školu pčelarstva, istima odredili mentora koji ih prati u radu i od kojih mogu dobivati određene savjete i upustva.
Ne bih preporučio da se bave pčelarstvom ljudima koji ne vole odricanja u životu, jer se u pčelarstvu mnogo čega mora odreći da bi bio uspješan pčelar. Druga kategorija ljudi koji se ne trebaju baviti pčelarstvom su oni ljudi koji samo gledaju profit. Bavljenjem ovim poslom je svakako korisno jer se može pomoći kućni budžet, a možemo iskoristiti slobodno vrijeme u dobrotvorne svrhe.

Krajiška pčela – najorganizovanije udruženje

Na mjesto predsjednika sam došao prije pet godina te Udruženje podigao na zavidan nivo što je općina prepoznala kao organiziranost i u 2014. godini nas stavila u strategiju razvoja kao najorganiziranije udruženje. Brojimo oko 95 članova aktivnih i po evidenciji 250 pčelara koji su manje aktivni. Udruženje je provelo niz humanih aktivnosti, donacije meda za vrtić, djecu bez roditeljskog staranja, pedagošku zajednicu Velika Kladuša i Centar Duga Vakuf, pomoć u Željeznom Polju u vrijeme poplava kada smo donirali rojeve…i u Cazinu smo donirali rojeve pčelaru kojem su košnice  spaljene  zbog gnjiloće. U 2013. smo imali malu školu pčelarstva sa 50 polaznika i u 2016. sa oko četrdesetak polaznika. Škola je trajala tri mjeseca, 50 nastavnih sati, 30 teorije i 20 praktično. Predavači su bili naši članovi prof. Husnija Kudić – anatomija pčele i medonosno bilje; prof. Sulejman Alijagić – Tehnologija pčelarenja i dr.veterinarske medicinske prakse Irma Šabić o bolestima pčela; praktični dio pčelari praktičari Nijaz Dizdarević na temu pčelarska oprema, te Nedžad Kekić, pčelarski proizvodi i praktični radovi na pčelinjaku.

Prijetili da će mi pčele potrovati

Najčešće neugodnosti koje sam doživio u pčelarstvu su licemjerstvo i ljubomora. Prilikom selenja pčela sam doživljavao da bukvalno pčelari ne bi dozvolili skoro nigdje da se seleći pčelar smjesti sa pčelama pa bude ružnih stvari. Imao sam slučajeva da su pčelari prijetili da će potrovati pčele, da su me prijavljivali policiji iako sam se pridržavao svih postojećih propisa da nikog ne ugrožavam. Te su se neugodnosti uglavnom dešavala na lokaliciji Hadžin potok, u Cazinu. Kolegi Nijazu Veliću su prevrtali košnice u Bihaću, lokalitet Srbljanski plato, ostavljali pisane poruke da mora odseliti  uz psovke i sl. A upoznao sam i lijepih pčelara ljudi, prijatelja i sl. Tako da, iako se kaže da je ovo humano zanimanje – mora se naglasiti uvijek da pčelarstvo jeste humano zanimanje kojim se bave i nehuani ljudi! (E. KARAHMET/BH pčelar broj 49)