BH Pčelar
  • Početna
  • Bosna i Hercegovina
  • Globus
  • Pčelarska praksa
  • Apiterapija
  • Portreti
  • Zanimljivosti
BH Pčelar
  • Početna
  • Bosna i Hercegovina
  • Globus
  • Pčelarska praksa
  • Apiterapija
  • Portreti
  • Zanimljivosti
BH Pčelar
Početna Portreti pčelara

NAJTEŽE JE STIĆI DO PRVE KOŠNICE: Borika Savić iz Popovca kod Paraćina bila je među prvim ženama pčelarima još prije četvrt vijeka

prije 1 godina
NAJTEŽE JE STIĆI DO PRVE KOŠNICE: Borika Savić iz Popovca kod Paraćina bila je među prvim ženama pčelarima još prije četvrt vijeka
Podijeli na Facebook-uPodijeli na Whatsapp-uPodijeli na Twitter-u

KADA je prije četvrt vijeka Borika Savić iz Popovca, kod Paraćina, odlučila da gaji pčele da bi imala razlog da odlazi u prirodu, nije baš naišla na odobravanje supruga i djece. Nije odustajala.

Prvu košnicu i prvo znanje dobila je od LJubiše Matića, tada najpoznatijeg pčelara u opštini. Zatim je krenula na stručna predavanja i učlanila se u pčelarsko udruženje “Grza”.

Dok nije stigla do desete košnice sve je radila sama, a onda je morao da joj se pridruži suprug Budimir. Danas, on kaže da je Borika za pčelinjak “glavna”. Imaju pedesetak košnica u Sisevcu i Popovcu, gdje žive.

– Jesam glavna, ali bez Bude ne bih mogla ništa jer je on zadužen za fizičke poslove – sa osmijehom veli Borika.

U široj njihovoj familiji niko se nikad nije bavio pčelarstvom, mada se u monografiji Stubice pominje neki Borikin predak koji je gajio pčele.

– U održavanju društava najteže su bolesti jer se odmah ne vide. U toj oblasti uvijek ima novina. Treba stalno učiti. Košnicama ne prilazim bez zaštitnog odijela, rukavica i dimilice, ali uvijek dobijete poneki ubod. Inače, bagrem ove sezone uopšte nije obećavao, ali ga je ipak bilo i vrcali smo. Livada je još strašnije podbacila, te vrste meda gotovo da nema. Možda kilo-dva po košnici – napominje Borika.

Dodaje da meda ima za sopstvene potrebe i nešto za prodaju. Time su zadovoljni jer, ističu oboje, ova pčelinja poslastica nije im glavni izvor prihoda. I ona i suprug su penzioneri, a pčele joj, ponekad, “pojedu penziju”. Prihranjivanje je neophodno kad je godina loša da bi društva preživjela zimu.

Kad je o pomoći koju imaju reč, najveća je kada se okreće centrifuga. Onda se priključuju unuke i sin, ali je problem donijeti pune ramove iz Sisevca do kuće. Savići imaju šestoro unuka od ćerke i sina, što je pravo bogatstvo. Borika još voli da putuje i često odlazi u banje gdje med začas plane.

– Obožavam da sam tamo gdje se nešto dešava jer volim da se družim. Kad sam nabavila prvu košnicu nije bilo drugih žena u Paraćinu koje su se time bavile, a sad ih ima nekoliko. Ne smatram sebe profesionalcem, ali volim rad u pčelinjaku. Pokušavam takođe i da neke obaveze prenesem sinu jer pčelarenje nije samo vrcanje meda – naglašava Savićeva.

Na pitanje šta je u pčelarenju najteže, Borika kaže da je to stići do prve košnice.

– Najteže je krenuti, a meni je za to trebalo punih deset godina. Ostala društva stvorila sam razrojavanjem. Inače, naši odbjegli rojevi usrećili su mnoge jer ne boravimo u Sisevcu stalno.

TRUTOVI I RADILICE

U OBJAŠNJENJU “filozofije” košnice, od Borike saznajemo da se u ovom periodu izležu zimske pčele koje žive do proljeća, a trutove radilice likvidiraju. Izbacaju ih iz košnice po lošem vremenu jer su im suvišni.

– Pametnice – veli Borika, dok Budimir vrti glavom i kaže da su pčele kao vojska.

Organizacija im je uvek besprijekorna, pa im je zato i rezultat rada vrhunski.

Discussion about this post

BH Pčelar

© 2020 BH Pčelar

Navigacija

  • Pretplata
  • Impressum
  • Pitanja i odgovori
  • Pošaljite svoj članak
  • Kontakt

Zapratite nas

  • Početna
  • Bosna i Hercegovina
  • Globus
  • Pčelarska praksa
  • Apiterapija
  • Portreti
  • Zanimljivosti

© 2020 BH Pčelar