Mirko Bukvić iz Prnjavora, ekonomista, sportista, prirodoljubac u svijetu pčela: Komšija Marko Destanić sa Kupresa poklonio mi je najjače društvo!

Sa pčelama je Mirkov život dobio novi smisao, a u glavi mu se već izrojile nove ideje i projekti. Definitivno nema povratka nazad. Objesit će, kaže i fudbalske kopačke o zid, ali porodicu i pčele neće iznevjeriti, niti se rastati od njih. Slijedeći korak jeste izgradnja vikendice kao iz bajke na Kupresu 

Mirko Bukvić je mlada osoba; nepunih 30 godina. Sretno je oženjen, presretan je otac dvije preslatke djevojčice, koje su mu i „asistentice“ na mini pčelinjaku, kao diplomirani ekonomista zaposlen je u ZU „Apoteke Pharmanova“. Planinari, igra fudbal, ganja i druge rekreativne aktivnosti.

Za njega kažu, da iznad svega voli prirodu, ljude, a onda i fudbal. Imao je ponuda i za odlazak u profesionalne fudbalske vode, ali je odustao. Ostao je vjeran svome lokalnom klubu „Budućnost“ iz Donjih Galjipovaca, u kojem mu još nisu našli zamjenu na poziciji lijevog krila.

A ko voli prirodu i ljude – ne može da ne voli pčele! Fascinirale su ga i oduševile još dok je bio dječačić u rodnom Kupresu, a onda i „zarobile“. Priznaje nam da sa pčelama uistinu uživa.

Prvo društvo

U svijet pčelarstva je ušao proljetos zahvaljujući komšiji Marku Desteniću sa Kupresa. Krenuo je sa tim jednim društvom, ono mu je bilo dovoljno da se bolje upozna sa životom i radom pčela u košnici i da shvati osnovne stvari u pčelarstvu.

Ni u snu nije mogao zamisliti da će ga to društvo prijatno iznenaditi i dati mu krila za nove pčelarske izazove.

–      Sve je krenulo kao hobi, kupio sam  jedno društvo u martu. Bilo je veoma jako. Od njega sam izvrcao 25 kilograma meda. Baš mi se posrećilo; prvo vrcanje, a med nikada izvrcati!

Zanimljivo je da sam to društvo, nakon što je prošla paša, početkom jula vještački razrojio. Onda sam kupio još jedan roj, a četvrto društvo je stiglo na poklon od jednog mostarskog pčelara, kojeg sam upoznao na Kupresu.

Svoje pčele Mirko je smjestio u prirodnom raju, kojeg još uvijek nije narušila ljudska ruka – tik uz porodičnu kuću u Potočanima, 20-tak kilometara udaljenim od Prnjavora.

Slijedeći korak

Pčelarstvo je, kaže, svakodnevni i cjelodnevni posao od početka proljeća, cijelo ljeto i jesen. Ponekad se ispod pčelarskog odijela i šešira na suncu doslovno satima “kuha”, ali ljubav je za taj posao jača od svega. Čak je i kćerkice uvukao u tu priču, a supruga za sada samo „aplaudira“ svojim pčelarima sa terase ili prozora.

Sa pčelama je Mirkov život dobio novi smisao. Zazimio je četiri društva, a u glavi mu se već izrojile nove ideje i projekti.

–      Pod broj jedan nastavljam sa edukacijom, svakodnevno istražujem svijet pčela i dobru pčelarsku praksu. Definitivno nema povratka nazad. Objesit ću i fudbalske kopačke o zid, ali porodicu i pčele neću iznevjeriti, niti se rastati od njih.

Moj slijedeći korak jeste da u rodnom Kupresu sagradim vikendicu kao iz bajke. Tu, u tom prekrasnom prirodnom ambijentu uživat ćemo i pčele, i moja porodica, ali i prijatelji – otkrio nam je svoje planove ovaj 29-godišnji ekonomista i pčelar iz Prnjavora.

(bhpčelar)