Malo pčelarsko carstvo Čede Miovčića iz Istočnog Sarajeva : Ko je imao leda, imaće i meda!

Sa njegovog imanja pruža se prelijep pogled na udaljeni grad, a tišinu prekida jedino zvuk vjetra i blago zujanje pčela. Veliki je zaljubljenik u prirodu koji je sve što ima izgradio golim rukama, od kuće, košnica pa sve do originalne pojilice za pčele. Danas je ponosni vlasnik šest košnica koje su mu rekreacija i melem za dušu.  Učio je od najboljih pčelara Jugoslavije

Čedo Miovčić iz Istočnog Sarajeva pčelarenjem se bavi preko trideset i pet godina. Kada se prisjeti svojih početaka i ljudi od kojih je upijao pčelarsko znanje, ne žali ni za čim jer mu je pčelarstvo donijelo nebrojeno lijepih trenutaka. Danas, kako kaže, sa svojih 70 godina najsretniji je dok u dvorištu kuće održava svojih šest košnica i posmatra svoje ljubimice kako nestrpljivo čekaju dolazak proljeća.

• – Prve pčelarske lekcije sam dobio od oca Dušana koji je u to davno vrijeme pčelario sa trnkama. Bio sam mlad i znatiželjan, i uvijek sam želio nešto stvarati vlastitim rukama, pa su ubrzo stigle i prve košnice. Znanja nikad dosta, pa sam osamdesetih godina redovno pohađao školu pčelarstva kod predavača i vrsnih pčelara Đure Sulimanovića i Josipa Belčića koji je sa svojih 500 košnica važio za najvećeg pčelarskog eksperta Jugoslavije – prisjeća se naš sagovornik.

Zaposlen kao mašinski inženjer krajem osamdesetih godina, Čedo je imao sve manje vremena da se potpuno posveti svom najdražem hobiju. Ubrzo izbija rat, ali i varoa koji su učinili svoje i zamalo okončali njegovu pčelarsku priču.

• Tada sam ostao bez ijednog društva, teško sam sve to podnio i okrenuo sam se nekim drugim stvarima. Tek godinama kasnije kroz razgovor sa prijateljem i sveštenikom Rankom iz Sarajeva, spominjem da sam nekada pčelario, i mislim da se tada ponovo u meni probudila strast prema pčelama, tako da sam prije dvije godine ponovo nabavio svoje prvo društvo i od tada mi je duša opet na mjestu.

70 – godišnji početnik

Nakon dugogodišnje pauze i odsustva iz pčelarstva, Čedo je morao ponoviti gradivo. U tome mu je, kako kaže, najviše pomogao Bh pčelar, magazin kojeg redovno čita i u svojoj arhivi čuva svaki broj. Za sebe kaže da je još uvijek početnik jer se u pčelarstvu uvijek ima nešto novo naučiti.

• – Iskustvo je bilo na mojoj strani tako da sam se brzo ponovo snašao i ubrzo su stigli i prvi rezultati. Istina, prošla godina je za pčelare bila očajna, ali za moje potrebe sasvim zadovoljavajuća. Ne živim od pčelarstva niti prodaje meda, ali ipak namjeravam u skorije vrijeme proširiti društvo za barem još dvije košnice.
• – Nadam se da će ova sezona biti dobra i da ću ponoviti rezultate od prije dvije godine kada sam uspio izvrcati 60 kg meda. Ima stara pčelarska izreka koja kaže „Ko ima leda, imaće i meda“, odnosno ako je zima bila oštra i dobra, zemlja će biti natopljena vlagom a štetočine eliminisane, tako da ćemo imati dobre uslove za snažan razvoj medonosnog bilja, a samim time i dovoljno nektara i meda – uvjeren je.

Kaže da je u pčelarstvu najbolje uvijek biti spreman i ništa ne prepuštati slučaju. Pčelinjak je smjestio blizu porodične kuće, a to je područje bogato bagremovom šumom i vrijeskom. Planira da u bašti zaasadi još medonosnog bilja kako bi njegove pčele imale siguran izvor nektara.

Pojilica za pčele po starom dedinom receptu

Čedo Miovčić je izuzetno vješt i sa rukama, posebno u obradi drveta. U svojoj kućnoj radionici tokom godina rada napravio je mnogobrojne košnice, od običnih pa sve do onih obloženih aluminijumom koje pčelama pružaju dodatnu izolaciju i zaštitu. Ipak, posebno je ponosan na posebno dizajniranu pojilicu za pčele, ideja koju je 1975. godine dobio od svog djeda Ise, nekadašnjeg strastvenog krajiškog pčelara.

• – Korito je napravljeno od nepropusnog lima, bez ikakvih primjesa i rizika za pčele. Gornja površina letvica je uvijek suha tako da pčela može sigurno sletjeti bez rizika da se utopi ili ukvasi, a u pojilici ih uvijek čeka svježa voda koja se flašama dosipa kroz nemontirane prstenove. Aluminijska konstrukcija je vrlo jednostavna i stabila, jedino još namjeravam napraviti krov kako prljavština i kiša ne bi upadala.
• Sam dizajn je star preko trideset godina, prvi put sam ga vidio u Bosanskoj Krajini kod svog djeda Ise, i pokazao se i više neko odličan tako da nema potrebe da se mijenja nekim modrenijim rješenjima – uvjeren je Čedo Miovčić.

(D.K./bhpcelar.com)