Mahir Dević, profesor, političar i pčelar iz Sarajeva: NAŠOJ ZEMLJI JE POTREBAN KVALITETNIJI ZAKON O PČELARSTVU!

Vrhunski med 42- godišnjeg Mahira Devića prepoznat je i nagrađivan na brojnim sajamskim manifestacijama. Ove godine nakon hemijsko-fizikalne i organoleptičke analize kvalitete meda osvojio je zlatnu medalju u kategoriji medljika.dobio je i najveće priznanje – pehar za med medova na “Medenoj Tuzli 2021”.

Pčelarstvom se Mahir Dević bavi petnaestak godina. Krenuo je hobistički, a danas mu je to već ozbiljan izazov, u kojem pronalazi mir, ali i doponuski izvor prihoda. Optimum u njegovom pčelinjaku je 40 do 45 košnica. Seleći je pčelar; iz Misoče kreće prema Bratuncu sa tridesetak zajednica na bagremovu pašu, a odatle na planinsko – livadsku pašu u centralnoj Bosni.

Matice sa “ceritifikatom”

Kaže, da bez selenja pčela nema meda, ali da je za to najbitnija kvalitetna priprema pčelinje zajednica za medobranje.

“Ove godine za izrazito jake zajednice je prosjek bagrema bio nekih 13-14 kilograma po košnici, a za slabije prinosi su se kretali 5–6 kg. Jake zajednice su se pokazale dobrim I na planini; I gore sam imao petnaestak kilogarama po košnici, tako da sam izvrcao negdje oko 650 kilograma meda – kaže naš sagovornik.

Znajući da su rijetki oni koji su u ovogodišnjoj sezoni imali korektne prinose meda, upitali smo Devića “gdje je tajna uspjeha”?

“Broj jedan je dobra matica i taj gen održavati unutar pčelinjaka. Kod mene su “kranjske matice” sa certifikatom iz instituta.

Druga stvar su pčelarske iluzije, ako je jedna propala, oni čekaju neku drugu pašu koja zadnjih godina često razočara. Na takav način zajednice odvuku duboko u ljeto, te ih kasno ostave bez hrane.

Ja radim drugačije. Onog dana, kada izvadim med počinjem pčele pripremati za zimu, te večeri sam im dao po litar – dva sirupa. To radim nekoliko dana zaredom, te pčelama nadoknadim bar polovinu onoga što sam im uzeo. Tada pčela nema vrstu stresa zbog gubitka hrane, neće prekidati leglo. Ne zaboravite, ako pčela ostane bez legla tri sedmice, ona je u većoj opasnosti od varoe.

Ove godine je to bilo oko destog jula; izvrcao, dodao sirup, odradio prvi tretman protiv varoe. Nisam čekao prvi avgust.
I još jednom naglašavam kvalitet matice. Imam mlade matice koje imaju slab nagon za rojenje, a produktivna moć im je izuzetno visoka. Kada takve pčelinje zajednice na vrijeme zazimite sa dovoljnom količinom pčele, mladom maticom – one se na proljeće jako brzo razviju.

Mahir dalje objašnjava kako “misli da teorija u kojoj se pčele spremaju za zimu 1. avgusta nije utemeljena u fenologiji ovog podneblja”. On ima I objašnjenja:

“Ako imamo situaciju da je vegetacija potpuno stala prvog jula na planini, eventualno desetog, znači da je sva trava izgorjela ili pokošena, pčela nema nikakvog unosa, obara leglo, varoa je napada, a mi čekamo prvi avgust. To je najveća greška, jer tih 15 – 20 julskih dana je ključ zdrave i jake zajednice.

Neka meni mojih pčela

Za Mahira kažu de je istinski pčelarski entuzijasta. On ne samo da koristi blagodeti pčelarstva I boravka u prirodi, već u svakoj prilici nastoji upoznati ljude o važnosti pčela za opstanak većine biljnih vrsta na planeti.

Priznaje, da mu je žao što nije angažovaniji u oblasti edukacije mlađih pčelara ili objavljivanja stručnih savjeta iz vlastite škole pčelarstva.

“To je moja dužnost i u budućnosti ću sigurno biti angažovaniji. Pčelarstvo može biti izuzetno profitabilnno ako se primjenjuje savremena tehnologija pčelarenja I ako mu je država “vjetar u leđa” u smislu forsiranja domaće proizvodnje, na štetu uvoznih politika svega i svačega. Odgovorno tvrdim da se u toku godine na dvije paše, u lošim godinama, mogu ostvariti prinosi između 20 i 25 kilograma po košnici, ali pod uslovom dobre pripreme pčelinjih zajednica. Na 30 košnica kroz dvije paše na godišnjem nivou, pčelara može ostvariti zaradu između 10 – 15 hiljada KM.

Na kraju razgovora smo Mahira upitali kako njegove kolege iz parlamenta gledaju na njega kao pčelara.

Oni su pokušali meni da stave to kao neku vrstu diskreditacije. Ja sam ponosan na to što sam pčelar.
Pazite ja sam, prije svega profesor, završio sam Filozofski fakultet u Sarajevu kao redovan student, a ne za 15 dana kao pojedinci, imao sam izuzetno dobar prosjek… Ali, sam I pčelara, ponosan pčelara, bez obzira što neke političke opcije izvlače biografije moju vezu sa pčelarstvom, te me na takav način pokušavaju diskreditovati. Mislim das u sebe mnogo više diskreditovali, jer ja sam ponosan na to što se pčelarstvom bavim u slobodno vrijeme I što kao pčelar iz Sarajeva osvajam priznanja za najkvalitetnije medove – kazao nam je na kraju Mahir Dević.

Sarajevo nema strategiju razvoja pčelarstva, a u Londonu na krovovima zgrada postavljaju košnice

Kako je angažovan u Skupštini Kantona Sarajevo, upitali smo Devića, za njegovo viđenje pčelarstva u Sarajevskom kantonu.

“Moje je mišljenje da imamo vhunske pčelara, te sjajne uslove za medobranje na minimalno dvije paše u toku sezone. Ali, nemamo kvalitetnu zakonsku regulative, nema ni dobro rganizovane pčelarske organizacije… Sarajevo ima barem vrhunsku pašu, a vrhunska planinska paša donosi vrhunski planinski med. Slična je situacija i u Srednjoj Bosni.

Ali, nažalost strategija razvoja pčelarstva u Kantonu Sarajevo ne postoji, a to je jedan izuzetno dobar proctor. Sramno je da mi u Sarajevu nismo u stanju da proizvedemo meda za Kanton, već ga uvozimo.

Ne pratimo ni svjetske trendove razvoja urbanog pčelarstva, koje je hit u svijetu. U Londonu postoji hiljade i hiljade košnica po krovovima zgrada, a mi nemamo jasne strategije ravoja pčelarstva bar na periferiji. Još to naše politike ne razumiju, nemaju vizije….

Pčela zaslužuje kvalitetniji zakonski okvir

Kako je Mahir Dević i politički angažovan u Skupštini Kantona Sarajevo, upitali smo ga šta je učinio za pčelastvo u Sarajevu ili na većim novima vlasti.

“Ja mislim da nama nedostaje jedan ozbiljan zakon o pčelarstvu koji bi na neki način zaštitio pčelu. Razmišljao sam da jedan takav nacrt, prijedlog zakona ponudim u Skupštini kantona Sarajevo. Pretpostavljam da bi ga većina kolega podržali.

Ono što je mene tu zaustavljalo u tom segmentu, jeste problem da ćemo početi praviti “kantonizaciju” zakona. Ipak, bi to trebalo da se dogodi na većim novima vlasti, državnim pod broj jedan.

Inače, ja mislim da nije mjesto pčeli u veterini, u smislu zakona o zaštiti životinja. Zakon nju tretira kao životinju, a pčelama treba poseban zakon koji bi se zvao Zakon o pčelarstvu. BiH je zemlja koja ima odlične uslove za pčelarstvo; nekoliko različitih i kvalitetnih paša – od kestena u Krajini, preko kadulje u Hercegovini do srednje Bosne i planinskih masiva, te lokacije bogate bagremom u Podrinju i Posavini. Imamo pet – šest vrhunskih paša u prostoru od 100 – 150 kilometara. To je jedna blagodat koju mi ne koristimo kvalitetno. Nisam još odustao od ideje da ću možda jedan takav zakon predložiti u Skupštini. (BH PČELAR/E.MILIĆ)