Leskovčanin Zoran Marković (63) ljubavi prema pčelarstvu i fotografisanju spojio u jednu. Mnogo je, kaže, nevjerovatnih podataka o ovim malim bićima koje ljudi ne znaju
LESKOVČANIN Zoran Marković (63), poslije pola vijeka aktivnog bavljenja pčelarstvom i proizvodnjom pčelinjih proizvoda, odlučio je da se aktivnije posveti fotografiji koja je, kao i pčele, njegova ljubav i zadovoljstvo od rane mladosti. Kako bi ostao u stalnom kontaktu sa pčelama, Zoran je odlučio da ih drži u fokusu svog foto-aparata slikajući uglavnom detalje iz pčelarstva i pčelinje paše. Da je očaran ovim malim bićima odavno nema dileme, ali je ta očaranost postala tako očigledna tek na Zoranovim fotografijama sa kojima, kao i u pčelarstvu, niže samo uspjehe.
– Pčele su vrlo važan učesnik u cjelokupnom ekosistemu, jer su glavni oprašivači u prirodi. Mnogo je gotovo nevjerovatnih podataka o njima. Slušao sam ih dok sam kao bosonogi dječak trčkarao za ocem Borislavom, koji se pčelarstvom takođe bavio od rane mladosti. Pomagao sam mu i kod kuće u spremanju ramova, farbanju košnica, a odlazio sam i kod drugih pčelara i svuda “krao” po dio iskustva i znanja koje mi je kasnije mnogo pomoglo u radu – priča Zoran.
Kao golobradi mladić već je imao 50 košnica, a uz očevu pomoć relativno brzo je udvostručio njihov broj. Paralelno sa obavezama u fabrici lijekova “Zdravlje”, gdje je proveo radni vijek, Zoran je pčelario i proizvodio uglavnom matice i rojeve, a manje med, propolis i polen. Promijenjene životne okolnosti, ali i uslovi za moderno pčelarenje natjerale su Zorana da smanjuje broj košnica, ali je sa pčelama nastavio da se druži.
– Stacionarno pčelarenje gubi svaki smisao, a u ovim poodmaklim godinama ne mogu sebe da uložim u pokretno pčelarenje koje traži intenzivan rad. Zbog toga sam pčelinjak sveo na 20 košnica, a pomažem i drugarima kada imaju problema na pčelinjacima. Na manifestacijama sada učestvujem samo sa svojim fotografijama, a sarađujem i sa časopisom “Srpski pčelar” – navodi Zoran.
Ako su tačne priče da pčelarstvom čovek može da se bori protiv stresa onda su Zoranove fotografije kondenzovano sredstvo koje liječi i smiruje, nadahnjuje i rađa novu ljubav. Ljubav prema prirodi i zdravoj životnoj sredini. Pčele nas i sa Zoranovih fotografija podsjećaju da su jedini insekti koji proizvode hranu i lijek za čovjeka.
– Ključna riječ za gajenje, ali i fotografisanje pčela je posvećenost. Mnogo je strpljenja potrebno kako bi uslikali detalj koji se više ne ponavlja. Stotinama puta sam satima ležao u blatu kako bih ovekovječio ono što sam želio, a poseban mi je izazov pčela na cvijetu i baš sam sa tim fotografijama postigao najveći uspjeh – objašnjava naš sagovornik i dodaje da priprema prvu samostalnu izložbu svojih najboljih radova.
RADO POKLANjAO ROJEVE
ZORAN je svoje fotografije na temu pčelarstva izlagao na kolektivnim izložbama i pčelarskim manifestacijama u mnogim gradovima Srbije. Veliki broj fotografija poklonio je kolegama pčelarima i prijateljima. Njegova djela će se naći i u prostorijama leskovačke Poljoprivredne savjetodavne stručne službe, a 10 najboljih fotografija uskoro šalje Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu. Zoran je rado poklanjao i rojeve pčela, prvenstveno mladim pčelarima i manastirima. (novosti.rs)
Discussion about this post