– Prvi sam u skorijoj povijesti tko se u obitelji bavi/o pčelarstvom. A i ja sam na jedan krajnje neobičan način zagazio u ove slatke vode. Formirao sam voćnjak, a susjed od rodbine, gospodin Teofil, inače pčelar, predložio je da u voćnjak postavim barem jednu košnicu s kojom bih dobio na kvaliteti oprašivanja i više voća.
One me napale, ja ih zavolio
Već sam i zaboravio na to obećanje kada je jedan dan zazvonio telefon, a Teofil veli: “Saša, pčele su ti ispod jabuke u zelenom nukleusu. Zatvori leto, poveži košnicu i odnesi na mjesto. Mene i žene neće biti kod kuće jer moramo ići kod rodbine.”
– Neiskusan, nadobudan i siguran u sebe i jednostavnost zadatka, u majici kratkih rukava došao sam na pčelinjak, pronašao taj nukleus i ljepljivom trakom zatvorio leto, a košnicu stegnuo trakom za vezanje. Pri mom neopreznom rukovanju zapeo sam za onu traku i otvorio pčele koje sam razljutio neopreznim rukovanjem. U nekoliko sekundi pokazale su svu svoju moć u obrani doma i ispikale me po podlakticama. Baš su me napale žestoko, no ljubav prema pčelama počela je baš tog trenutka jer nikada u životu nisam lako odustajao od svoga cilja.
– Od toga dana počelo je proučavanje pčela kroz knjige ali i internet, puno filmića na youtube-u, FB grupama, savjete Teofila i ostalih starijih pčelara koji su bili raspoloženi za davanje bilo kakvih informacija. Širio se krug kolega ali i prijatelja u cijelom svijetu. Jezik niti pismo nisu problem jer sam igrom slučaja naučio i ćirilicu i engleski i njemački jezik tako da se do informacija moglo doći iz raznih materijala.
Ovako je za BH pčelar započeo razgovor Saša Burić, pčelar iz Vrbovskog. Saša je rođen 1974. godine u Ogulinu, a danas u svom kraju važi za ozbiljnog elektrotehničara po struci i još ozbiljnijeg pčelara po zanimanju.
Hobi, biznis i radost za cijelu obitelj
Pčele su u početku, priča nam Saša, bile smještene u neposrednoj blizini kuće gdje bi on svakodnevno u prolazu proučavao na letu šta se događa.
– Bilo je tu i postavljanja mamaca (zamki) za divlje rojeve u šumama te je broj varirao od 3 do 12 društava kroz nekoliko slijedećih godina. Kada je broj narastao na 24, shvatio sam da je taj broj pčela prevelik za naseljeno mjesto i odlučio pronaći lokaciju koja bi odgovarala mojim potrebama.
– Taj problem su vjerovatno imali svi početnici u pčelarstvu i svakako treba u samome startu obratiti pažnju na lokaciju i te prve, jedine košnice jer će to vjerovatno prerasti u nešto veće.
– Uglavnom, ubrzo se na udaljenosti od kilometra od kuće pokazala prilika da postavim pčelinjak koji je još uvijek tamo i koristim ga kao stacionar – priča Saša.
Šaljivo nam veli da je kod njega pčelarstvo iz hobija preraslo u nešto puno ozbiljnije onog trena kad se suočio s nedostatkom posuda za spremanje meda.
– Tada se odlučujem na osnivanje OPG (obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) koje u Hrvatskoj omogućava dodatno bavljenje nekom od poljoprivrednih djelatnosti i da sve bude legalno kod prodaje proizvoda. Inače, ozbiljno pčelarstvo po meni kreće kada vi jednostavno počinjete živjeti život koji je nezamisliv bez pčela.
Samo nebo je granica
– I tako, moj hobi malo pomalo se pretvorio u ozbiljan obiteljski posao za koji još uvijek nemamo jasno postavljenu granicu širenja. Pošto smo članica EU iskoristili smo mogućnost javljanja na jedan od natječaja na kojem smo i prošli te dobili 15 000 eura bespovratnih sredstava za unaprijeđivanje i proširivanje proizvodnje. Dio novaca je predviđen za izgradnju api komore koja bi bila ujedno i pokazni pčelinjak na kojem je u planu održavati edukacije, prezentacije i druženja.
Trenutno Saša pčelari sa 70-ak košnica. Dio košnica je seleći pa ih seli na obližnje paše.
– Med prodajemo na kućnom pragu, tržnicama i obližnjem izletištu ali do kupaca dolazimo i preko društvenih mreža te usmenom predajom. Cijene meda ovise o vrsti te njihovoj specifičnosti ali i samopoštovanju pčelara. Kilogram meda kreće se od 70 pa do 100 kn. U Vrbovskom postoji jedna prekrasna mikrolokacija s velikim bazenom lipove šume koja u dobrim godinama donese najviše meda ali ne zaostaje ni bagremova šuma u blizini Severina na Kupi, kestena u Ozlju ili meduna crnogorice kojeg pčele sakupe na stacionaru pored livadskog meda koji niti jedne godine ne izostane.
Sašine vizije u pčelarstvu i sam pogled na ovo zanimanje, po mnogo čemu je nesvakidašnje. Primjera radi, većina pčelara strahuje od pčelinjih bolesti, bdije nad košnicama kao mlada majka nad novorođenčetom.
A evo šta Saša kaže:
– Bolesti pčela su normalna stvar kao i kod svih ostalih živih bića i njima treba posvetiti posebnu pažnju. Vremenom se savlada gradivo oko kontroliranja pri čemu je iz moga iskustva najvažnija higijena i u košnici i na pčelinjaku. Jednostavno je – čistoća je pola zdravlja!
Naš sagovornik ima i zanimljiv savjet o nabavci meda. Njegova je filozofija jednostavna, a kad se sagledaju svi aspekti – logična i praktična.
– Da li kupovati med u trgovini ili kod pčelara? Imate svog frizera, svog mesara, svog doktora. Kod svih tih osoba zajedničko je to da im vjerujete. Zašto nemate svog pčelara kojem vjerujete?
Pomoć porodice
Obzirom na količinu pčelinjih društava i moju želju za savršenim te mojim stalnim poslom poslovođe elektroodržavanja na auto-cesti jasno je da nije moguće samostalno obavljati toliko poslova tako da mi svakodnevno pomažu sinovi Dominik i Jakov, supruga Monika te otac Vladimir. Vremenom se iskristaliziralo tko što radi najbolje i što može tako da je Jakov sa mnom na pčelinjaku kada je potrebna manipulacija većom količinom nastavaka i znanje vezano uz same košnice. Kod kuće u vrcaoni i punionici meda glavnu riječ vode Dominik i Monika koji otklapaju, vrcaju i spremaju med u posude.
Otac preko zime sklapa okvire, nateže žice a tijekom medobranja svakodnevno obilazi pčelinjake i provjerava ima li kakvih anomalija kako bismo pravovremeno reagirali. Svakako mi je najveća pomoć i oslonac moja supruga koja je osim navedenog preuzela i pečenje medenjaka, izrade melema od pčelinjeg voska, mednog octa i svega onoga oku kupca nevidljivog, a vrlo važnoga u jednoj takvoj priči.
Ko za vrcanje pita, pčelar nije
Ljudima koji me pitaju: koliko društava imaš i koliko u prosjeku izvrcaš meda savjetujem da se ne bave pčelarstvom jer taj pristup kod niti jednog nije rezultirao uspjehom. Pčelarstvo je prije svega ljubav i rizik jer se radi o tvornici pod otvorenim nebom, a u današnje vrijeme kada se ne zna kada je ljeto, a kada zima, često je potrebna velika količina ljubavi prema pčelama da bi ste zatomili mozak koji vam govori da je to ponekada samo problem, a ne neki dobitak.
Ono što je najvažnije u pčelarstvu važno je i u ostalim stvarima u životu. Mora biti s ljubavlju i bez previše računice jer to onda nije posao niti hobi već patnja….
Šuplje drvo – prirodno stanište pčele
Prva košnica koju sam dobio na poklon je bila LR pa sam tako i nastavio s njima do pred godinu dana kada sam kupio 20-ak društava na farrar okvirima i smjestio ih u 8 okvirne farrar košnice. Početni rezultati su toliko dobri da ću s vremenom preći vjerovatno u potpunosti na 8 okvirni farrar. Na nadmorskim visinama na kojima pčelarim pokazala se kao odlična i puno bolja za pčele koje nisu preopterećene održavanjem životnog prostora. Upravo je u radioni u postupku izrada košnice koja je najbliža pčelinjoj prirodnoj lokaciji, a to je u šupljini drveta.
(E. K./BHP)
![](https://bhpcelar.ba/slike/bhpcelar_pretplata.jpg")
Discussion about this post