BOSANAC NAJVEĆI PČELAR U AUSTRIJSKOM LEONSTEINU

Novinari BH pčelara  boravili su na ranču Jusufa Kljuna u Leonštajnu. Naš sagovornik je šezdesestih godina prošlog vijeka ovdje došao iz sela Prelovo kod Višegrada. Jusuf govori kako je od radnika u austrijskoj tvornici obuće danas postao bogati rančar i najveći pčelar u cijeloj regiji.

Planine, čista priroda, izvorska voda, skijališta, nacionalni parkovi… Sva ova idila na jednom mjestu može se vidjeti jedino u Austriji, bogatoj srednjoevropskoj zemlji koja je posljednjih godina poprilično naklonjena BiH i odakle dolazi trenutni visoki predstavnik EU u BiH, Valentin Inzko.
Austrija se sastoji od devet saveznih država, a otkako je 1995. godine, nakon višedecenijske okupacije od raznih kolonijalista, postala članica EU kao samostalna dražva, pravi je raj na zemlji. Prema najnovijim statističkim podacima u Austriji živi oko 150 000 Bosanaca i Hercegovaca; a mnogi od njih su dobili i austrijsko državljanstvo.

Jusuf Kljun imigrant je bosanskog porijekla kojeg smo zatekli u maloj ali životopisnoj općini Leonstein, negdje na sredini puta između Štajera i Kirdofa. Na lošem bosanskom jeziku objašnjava kako je iz sela Prelovo kod Višegrada, u Leonstein doselio još šezdesetih godina prošlog vijeka, kada ovo mjesto nije bilo ni blizu ovome što je danas.

– Leonstein je danas raj na zemlji – objašnjava Jusuf dok nas, domaćinski pita čime nas može ugostiti.

Jusuf, ispričat će nam kasnije u razgovoru koji će potrajati satima, u Austiju je došao zbog posla. Radio je u tvornici obuće. Radio je i štedio, da bi izrastao u bogatog i ponosnog poduzetnika. Dobio je i austrijsko državljanstvo. U Leonsteinu je njegovo imanje prava atrakcija. Pored njega, slična imanja imaju još još samo dva čovjeka: njegovi prijatelji Franc Offinger koji uzgaja bikove i Franz Vizinger koji se bavi uzgojom sova. Jusuf će reći kako mu novac nije prioritet, bogati ranač mu služi isključivo za razonodu.

– Imam četiri vrste koza; crvene, šarene, crne i bijele koze, tri vrste ovaca; mliječne ovce, ruda-ovca i crnoglave ovce koje se uzgajaju isključivo radi mesa, jer je njihovo meso izuzetno skupo i kvalitetno, držim i tri vrste kokoški; obične kokoške, kokoške koje nose ljekovita zelena jaja i kokoške džudže koje se koriste za lijeganje prepelica, a držim i prepelice, vjeverice, pse, mačke, hrčke, ježeve, pčele… – nabraja Jusuf u jednom dahu.

– E pčele! – zastade kao da nam čita misli.
– Imam oko 250 košnica. Mi kažemo „sanda“. Ne znam kako bi se to reklo na bosanskom – objašnjava na naš upit koliko ima društava i koji tip košnica koristi.

– Pčelarstvo u Austriji je dobro razvijeno? – započinjemo priču sa Jusufom.

– Pčelari naročito dobro kotiraju u političkim krugovima, jer, svjesni su austrijski političari, bez pčela ne bi bilo ni života. Međutim, ja svoj med ne prodajem, uglavnom ga poklanjam, iako bih mogao dobro zaraditi. Normalno je da ovdje kilogram meda košta 10 eura. Ljudi med kupuju najviše za lijeka – kaže naš sagovornik. Nije član niti jednog udruženja. Tad bih, kaže, imao mnogo veće obaveze nego što sada ima.

– Članovi pčelarskih udruženja u Austiji moraju plaćati poreze i držati se zakona koji je poprilično rigorozan. Mada, za uzvrat imaju popust na lijekove, pčelarsku opremu i tako dalje. Mislim, hoću reći da za one koji žive od pčelarstva, itekako se isplati biti prijavljen kao profesionalni pčelar. Međutim, kako ja sve ovo radim samo ih hobija, onda nema interesa ulaziti u takve aranžmane sa državom, iako, recimo, stalno dobivam pozivnice na kojekakve pčelarske manifestacije od udruženja pčelara. Znate, ipak, sam ja veliki pčelar – smije se Jusuf.

Godišnje, kaže, izvrca po nekoliko tona meda. Samo u jednom ramu zna naći oko tri kilograma meda što je, kaže, zavidna kilaža.

– Najtraženiji je med od livade i šume. Austrijanci ga vole.

U prirodu se Jusuf zaljubio prije nekoliko decenija. Bilo je to nakon smrti prve supruge, kada je ostao sam sa maloljetnim djevojčicama. Poslije je i sam doživo tešku saobraćajnu nesreću.

Da izađe iz teške agonije pomogao mu je ranč prijatelja Franz Wissiengera, po čijem uzoru će Jusuf kasnije napraviti i svoj.

– Mene su pčele, ali i ostale životinje sa ranča, vratile u život. Zbog toga ne želim zarađivati na njima – kaže Jusuf.

Meso Jusufovih koza, kokošija jaja, med, mlijeko i drugi prirodni proizvodi sa njegovog ranča dobro su poznati diplomatama iz bh. ambasade u Austiji, ali i mnogim drugim diplomatama u ovoj, nama, prijateljskoj zermlji.

Jusuf se ne odriče svojih korijenja, ali rijetko dolazi u BiH. Priznaje, da bi mu posjeta Balkanu itekako godila, ali nikako da se odluči na taj korak.

(E. K./ BH pčelar)