Zvonimir Šarić: JEDAN DRUGAČIJI POGLED NA PČELINJE KLUBE ILI KOLIKO STVARNO ZNAMO O ZIMOVANJU PČELA?

Sarajevski pčelar Šarić iznio je svoja iskustva na ovu temu i ona govore da pčele zaista bolje zimuju na otvorenoj podnici, i da pri tome ne troše ništa više hrane od onih koje zimuju na zatvorenoj podnici. Prije dvije zime sam, zbog praćenja varoe, od jeseni držao ladice u podnicama i novine ispod krova. Rezultat toga je produženo leglo u dosta zajednica, povećana potrošnja hrane i veće stradanje pčela

Gubitak nekoliko kasnih rojeva tokom zime 2010./11., natjerali su me da ponovo preispitam sve što znam o zimovanju pčelinjih zajednica, o ponašanju pčelinjeg klubeta tokom zimskih mjeseci, o tome kako klubetu stvoriti povoljan ambijent dok je pod snijegom.
Ponovo sam prelistao literaturu, ponovo se podsjetio na ono na šta nas o ovoj temi upozoravaju pčelarski autoriteti G. F. Taranov, V. I. Lebedev, Branko Relić, A. I. Kasjanov i drugi.

Zbog obilja podataka iz tekstova koje sam prelistao, izvući ću najznačanije rečenice, a zatim ću na kraju pokušati donijeti svoj zaključak.

Jasno je da pčele ne stradaju od hladnoće

Prof. dr. G. F.Taranov „Kako pčele žive zimi“ – prevod iz „Pčelovodstva“

Zimska generacija pčela se fiziološki razlikuje od ljetne i proljetne pčele.
U dupljama drveća zimsko klube pčela uvijek se razmješta između mednih satova, na način da dio klubeta uvijek obuhvaća saće s medom, što omogućava pčelama da
imaju hranu u zagrijavanom dijelu klubeta.
Kako se troši hrana klube se polako pomjera prema medu, odnosno prema gore. Na kojim satovima se klube našlo u jesen, na tim satovima će se naći u proljeće, samo pomjereno više.
Zimsko klupko ima tačno izraženu konstrukciju – spoljnu koru (spoljašnje) i unutrašnje jedro – klube.

Debljina kore zavisi od spoljne temperature. Također, ona nije svuda ista, ona je tanja u blizini leta, kako bi vazduh može lako doprijeti do unutrašnjosti klubeta. Kora je tanja i u gornjem dijelu klubeta.

Pčela se nalazi u kori sve dotle dok u njenoj mednoj voljci ima rezerve meda . Kada se rezerva istroši pčela „zaroni“ u debljinu kore, izlazi iz nje i penje se po satu ka rezervama meda gdje puni svoju mednu voljku

Sa promjenama spoljne temperature mijenja se i zapremina klubeta. Pri zahlađenju ono se sažima, a pri relativnom otopljavanju se širi.

O činjenica koje treba znati o pčelinjem klubetu govorio je i prof. dr. V. I. Lebedev

Kod pčela sjedinjenih u klube, gubici toplote se smanjuju devet puta, a potrošnja hrane se smanjuje 25 puta. Razmjena materija i utrošak energije u zimskom periodu su 250 do 300 puta niži nego u aktivnom periodu života pčele.

Dnevno izlučivanje vode kvalitetnog društva, koje se zimi nalazi u zimovniku, iznosi prosječno 46 gr.

Povećanje vlažnosti vazduha u gnijezdu uzbuđuje pčele, što dovodi do povećanja temperature i po pravilu do otpočinjanja polaganja jaja od strane matice. Ova pojava može uzrokovati neopravdanu potrošnju energije u tom periodu.

Ukoliko pčele manje njeguju leglo zimi, utoliko se one više pošteđuju i intezivnije ga njeguju u proljeće. Leglo njegovano u zimskom periodu suviše skupo košta pčele. Kod njih se primjećuje prijevremena fiziološka istrošenost organizma, smanjenje se dužina života, slabljenje pa čak i uginuće .

Potrošnja hrane tokom zime na nivou mjeseca, kod slabih društava (4 do 5 ulica) iznosi 1, 9 kg hrane; kod srednjih (6 do 7 ulica) potrošnje se kreće oko 1, 3 kg hrane dok jake zajednice (8 do 9 ulica) tokom zime troše oko 1 kg hrane za oko 30 dana.

Jaka društva, s velikim brojem pčela, mnogo bolje izdržavaju zimovanje i imaju 2 do 2,5 puta manje uginuća i manje oboljevaju od nozemoze, nego pčele srednjih i slabih društava.

3. Slobodan Miloradović, nakon prikupljanja više naučnih radova, o pčelinjoj zajednici u zimskom periodu zaključuje:

 Evropske medonosne pčele su se prilagodile ogromnim klimatskim razlikama, borave svugdje gdje biljke daju nektar i polen, od ekvatora do sjevernih geografskih širina iako su temperaturne razlike od + 49 *C do – 45* C .

Odvojena pčela od klubeta već pri – 4*C ne može da živi više od jednog sata, dok klube u kojem je 17500 pčela može da živi pri temperaturi od – 15* C , 329 sati (K.L. Korkin 1932 g.)

Zajednice slične po snazi i rezervama hrane mogu da se razlikuju po temperaturi čak za 9*C . Najjača društva po snazi i s velikim rezervama hrane nisu uvijek bila i „najtoplija“ (P. Lavi 1954.)

Eksperimenti koji su izvedeni (K. L. Farrar ) ubjedljivo su pokazali da pčele ne stradaju od hladnoće ako im je uvijek dostupna kvalitetna hrana . U utopljenim košnicama s električnim zagrijavanjem podržavala se temperatura od +12,7 *C do – 3,9 *C, a u drugim košnicama temperatura je bila na nivou – 3, 9 *C . Pčele u ovim drugim košnicama izlazile su iz zime s jačom životnom snagom od onih koje su bile zagrijavane. Zatim su i jedne i druge košnice stavljali na 50 dana u frižidere gdje je bila konstantna temperatura – 45*C . Pčele su ostale žive.

Moja zapažanja

Koliko je god pčelarima važna sezona medobranja, toliko je pčelama važan period zimovanja jer je to zaprvo pitanje njihovog opstanka. Možemo zaključiti iz prethodnih redaka da se o samom klubetu uglavnom ne zna mnogo. Znamo jedino da klube ima koru, kao vanjski dio klupka, te unutrašnji dio. Zna se da su u kori pčele gusto zbijene. Sa druge strane središnji dio klubeta ima manje pčela ali zauzima više prostora, pretežno na praznom saću.

O odnosima u klupku i kako ono funkcioniše također se se vrlo malo zna. Da je to tako potvrđuju i različiti stavovi kada je u pitanju utopljavanje pčelinjih zajednica tokom zime, kao i različiti stavovi kada je u pitanju odabir podnice tokom zime: da li koristiti otvornu ili zatvornu podnicu. Pojedini pčelari utopljavaju košnice, a onda različitim metodama odvode vlagu iz košnice. Tvrde da pčele najbolje zimuju i najmanje troše hrane pri temperaturi od 5* C do 6* C. Drugi opet tvrde da pčele najbolje zimuju na otvorenim AV podnicama (mreži), ali da pri tome troše nešto više hrane.

Vode se rasprave i oko toga koliko hrane treba društvima ostaviti preko zime, treba li tokom zime pčelama dodavati pogače…

Moja iskustva govore da pčele zaista bolje zimuju na otvorenoj podnici, i da pri tome ne troše ništa više hrane od onih koje zimuju na zatvorenoj podnici. Nemam vagu, pa nisam mjerio, ali ova je moj osjećaj. Nekoliko godina držim pčele na otvorenoj podnici i uvijek se iznenadim koliko malo potroše hrane.

Prije dvije zime sam, zbog praćenja varoe, od jeseni držao ladice u podnicama i novine ispod krova. Rezultat toga je produženo leglo u dosta zajednica, povećana potrošnja hrane i veće stradanje pčela.

Sve ovo navelo me da zaključim sljedeće:
1. Pri padanju temperature pčele neće potrošiti više hrane.
2. Bez obzira gdje su se pčele zazimile i u kojem prostoru, model njihovog organizovanja je uvijek isti.
3. Pčele da bi preživjele, osobito u surovim uslovima, kada je zima bilo i mnogo hladnije nego sada, pa i duže zime, pčele su razvile poseban sistem štednje hrane.

Iz knjige Branka Relića: Pčele prezime i na drvetu

Branko Relić u svojim radovima navodi kako pčele, čak i u sjevernim dijelovima Rusije, izgrade svoje gnijezdo na granama stabla i tu uspješno prezime.
Relić je naveo i to kako mu je pčelar iz Doboja poslao fotografiju na kojoj je snimljena pčelinja zajednica koja je izgradila saće na grani i tu uspješno prezimila.

Istraživanja G. V. I. Lebedev, A. I. Kasjanov: Pčele tokom zime najviše toplote gube preko zidova košnice

Ispitivanja o gubitku toplote iz košnice u zimskom periodu vršena su u košnici u kojoj su ugrađeni elekrični grijači na podnici, krovu i zidovima. Napravljena su i dva kalorimetra. U jedan kalorimetar su postavljeni ramovi vanjskih dimenzija 435 X 230 mm (10 ramova slični LR-u, sa kraćom satonošom ), dok su u drugom kalorimetru bili ramovi 435 x 300 mm (10 ramova koji podsjećaju na DB).

Kao model klupka urađena je šuplja aluminijska lopta prečnika 200 mm montirana u pčelinje saće i zagrijavana električnom energijom.
Ispitivani su toplotni gubitci gubitci prema krovu, zidovima i podnici.

1. Zaključeno je da u zimskom periodu, bez legla, gubici prema krovu iznose oko 17 %, na zidovima 74 % , a na podnici svega 8, 8 % . Gubici na letu su zanemarivi.

2. U ranoproljetnom periodu se povećavaju gubici na krovu i iznose oko 42 %, gubitci na zidovima se nešto smanjuju i iznose oko 49, 9 %, dok se gubici na podnici neznatno povećavaju i iznose 9, 3 %.
U svim ispitivanjima gubici na letu su neznatni – zanemarivi.

Također je ustanovljeno da nisu značajne razlike u gubicima toplote kod košnica čiji su zidovi bili debljine 25 mm, 40 mm i 50 mm.(BHPČELAR/ARHIVA)