U pčelinjem svijetu, proizvodnja meda prirodno usporava na jesen. Većina pčelara u ovo vrijeme sakuplja med i ostavlja pčelama dovoljno zaliha hrane tokom narednih oštrih mjeseci. No, ponekad pčele mogu imati poteškoće pri osigiravanju rezervnih zaliha hrane. U ovakvoj situaciji pčelama je potrebno pružiti ruku pomoći i obezbijediti im dovoljno hrane tokom jeseni. Uostalom, u pitanju je dobrobit kolonije kao i vaša pčelarska budućnost.
Pa, kako hraniti pčele na jesen? Prije svega procijenite da li vašim pčelama treba prihrana. Najčešći način hranjena pčela u ovo doba godine je šećerni sirup u koncentraciji 2:1, dva dijela šećera na jedan dio vodi.
Metode hranjenja pčela prilično su različite i svaka ima svoje prednosti i nedostatke. Hranjenje u jesen može biti koristan alat za pripremu pčela za hladne zimske mjesece koji su pred nama.
Ključne zalihe meda
Jesen je vrijeme kada se pčele pripremaju za zimu. Postoje različiti razlozi za hranjenje pčela u jesen, ali to se uglavnom radi zbog nedostatka uskladištenog meda.
Jesen je dobro vrijeme da procijenite stanje vašeg društva i odlučite da li je potrebno dodatno hranjenje kako biste spriječili da vaše pčele gladuju. Bez dovoljno zaliha hrane, pčele lako mogu uginuti za nekoliko dana.
Pogrešna procjena u jesen može uzrokovati hitno i panično zimsko hranjenje. U prosjeku, košnica treba imati oko 27kg uskladištenog meda. To naravno zavisi o klimi, a taj iznos je manji u toplijim krajevima svijeta, odnosno viši ako živote u hladnijem području. Stoga morate pažljivo procijeniti količine.
Zalihe meda mogu biti oskudne zbog dugog perioda nepovoljnog vremena. Pčele ne mogu izaći iz košnice po hranu i moraju živjeti od onoga što imaju, trošeći dragocjene zalihe koje ne mogu dopuniti.
Nedostatak nektara
Nedostatak nektara je također još jedan tipični razlog za niske zalihe. To se često događa pri promjeni godišnjih doba s ljeta na jesen kada rascvjetala vegetacija počinje opadati. Alternativno, suša uzrokovana neobično visokim temperaturama može značiti da cvjetnice odumiru. Zbog toga pčelama nedostaje nektar tokom jeseni.
Moguće je i da je vaša kolonija kasnila i da nije mogla na vrijeme spremiti dovoljno hrane za zimu. Kasno rastuća populacija znači da pčele imaju manje vremena za sakupljanje i skladištenje hrane koja im je od životne važnosi tokom zime.
Ne berite sav med
Priroda i okolnosti nisu uvijek na strani pčela. No, povremeno i pčelari čine grešku uklanjajući previše meda tokom berbe. Možda ste bili previše uzbuđeni i oduševljeni dobrim rezultatima pa ste previše meda uklonili ne razmišljajući baš o mogućim posljedicama.
S druge strane, ovakav potez može biti stvar ekonomije. Ako se pčelari finansijski oslanjaju na berbu meda, med se bere bez obzira na nivo zaliha i zamjenjuje se jeftinom prihranom.
Većina pčelara preporučuje ostavljenje dovoljno zaliha meda kako bi pčele mogle udobno prezimiti. Ali ovo je također lični izbor menadžmenta svakog pčelara.
Bez obzira na razlog zašto pčelama treba dodatna hrana, najčešći način hranjenja pčela u ovo doba godine je šećerni sirup. Uz to, pčelari svoje ljubimice hrane šećernim sirupom kao preventiva za izbijanje nozemoze (pčelinje dizenterije).
Tok nektara
Previše hranjenja može potaknuti razvoj legla, pogotovo ukoliko se prihrana vrši prerano u jesen. Razlog zašto uzgoj legla nije nužno dobra stvar tokom hladnih zimskih mjeseci je u tome što leglo utiče na količinu zaliha hrane koju pčele konzumiraju.
Pčele formiraju klube kada temperatura padne. Kolonija s leglom mora održavati temperaturu jezgra višom nego da nema legla (oko 35 stepeni Celzijusa i samo 20 stepeni Celzijusa bez legla). Za održavanje veće temperature bit će potrebne i veće količine zaliha hrane.
Ako ste upoznati sa tokom nektara u vašoj regiji, imate veće šanse procijeniti kada vršiti hranjenje pčela. U nekim područjima tok nektara završava rano, s malim šansama da se vrati.
Čime hraniti pčele u ovo doba godine?
Bijeli šećer idealan je izvor za proizvodnju šećernog sirupa za pčele. Sadržaj šećera u nektaru koji sakupljaju pčele tokom hranjenja uglavnom je saharoza. A bijeli šećer je čista saharoza. Tako jednostavan bijeli šećer je sjajan izvor hrane koji je najbliži nektaru.
Pazite koji oblik šećera koristite. Organski šećer, na primjer, sadrži vrlo malu količninu pepela kojeg pčele teže probavljaju. Smeđi i sirovi šećer sadrži različite količine melase koja je neprikladna za ishranu pčela. Bijeli šećer, poznat i kao granularni šećer najbolji je izvor.
Neki pčelari radije hrane pčele medom nego šećernim sirupom. Postoji argument da je ovo “najbolji” izvor hrane za pčele. Pretpostavlja se da je pH vrijednot šećera (oko 7) neutralna, dok je Ph meda kiseliji (između 3 i 4). Za ovu razliku se kaže da nije prikladna za probavni sistem pčela.
Međutim, sirup je dodatak za nektar, a ne za med. Nektar ima širok raspon pH vrijednosti (između 4,2 i 8,5 prema nekim istraživanjima).
Dobra čista opskrba saharozom osigurat će dobru zimnicu za vašu koloniju, uz najmanji rizik od probavnih tegoba kao što je nozemoza.
Ukoliko ipak odlučite vršiti hranjenje medom, budite apsolutno sigurni da koristite med iz vlastite proizvodnje, a ne med s nekog drugog pčelinjaka. Med može sadržavati niz mikrobijalnih bolesti koje bi se prenijele na pčele ako se hrane zaraženim medom.
Uostalom, čini se da pčele više privlači šećerni sirup nego med.
Jesenji i proljetni šećerni sirup
Imajte na umu da vrsta šećernog sirupa za hranjenje pčela u jesen nije ista kao ona koju biste koristili u proljeće. Jesenji šećerni sirup je gušći i pravi se u omjeru 2:1 (2 dijela šećera na 1 dio vode). U proljeće pčelari koriste tečniju mješavinu s omjerom jednakih dijelova šećera i vode.
Proljetni šećerni sirup je bliže konzistencije nektaru, dok jesenski sirup podsjeća na konzistenciju meda. Ova razlika je važna jer slabiji sirup djeluje stimulativno na uzgoj legla, zbog čega se daje u proljeće kako bi se kolonija proširila.
Gušći sirup ima suprotan efekat, skladišti se i minimizira uzgoj legla.
Šećerni sirup možete kupiti gotov, a možete ga napraviti i sami. Prilično ga je jednostavno napraviti dodavanjem vruće vode iz slavine u šećer i miješanjem. Neki pčelari u mješavinu dodaju i eterična ulja koja privlači pčele, a mogu biti i korisna za zdravlje košnice.
Kako hraniti pčele na jesen?
Hranjenje treba obaviti nakon što ste ubrali sav med, i dok su pčele još uvijek aktivne. Temperatura za hranjenje šećernim sirupom treba biti topla tako da se pčele lako mogu popeti do hranilice, uzeti sirup i spremiti ga u saće.
Najbolja vrsta hranilice za ovo doba godine bi bila neka vrsta unutrašnje hranilice u koju se unosi velika količina sirupa. Unutrašnja hranilica će pčelama omogućiti da dođu do sirupa čak i po lošem vremenu. Osim toga, uz unutrašnju hranilicu manja je vjerovatnoća da će sirup privući pčele pljačkaše iz susjednih košnica.
Kada prestati hraniti pčele u jesen?
U osnovi, čim pčele prestanu uzimati hranu, možete ukloniti hranilice iz košnice. Provjerite kako se pčele hrane i kada se to uspori, uklonite sirup.
Međutim, budite oprezni pri odabiru ovog trenutka ako temperature počnu padati (posebno ispod 5 stepeni Celzijusa). Ako se to dogodi, morate prilagoditi strategiju hranjenja.
Ako ste hranjenje vršili šećernim sirupom, vjerovatno biste trebali preći na tvrdi oblik šećera, poput šećerne kocke. Na hladnijim temperaturama pčele imaju poteškoće sa isparavanjem vode u sirupu, i stoga će vjerovatno zanemariti sirup kada se previše ohladi.
Sirup je potrebno povremeno provjeravati kako bi bili sigurni da ne fermentira i da nema plijesni. Sirup može izazvati plijesan u samo nekoliko dana. Opet, možete dodati eterična ulja poput metvice i limunske trave koja sprječava rast plijesni.
Discussion about this post