ZANIMLJIVO RAZMIŠLJANJE DRAŽENA ŠPANČIĆA: Da li pomažemo ili odmažemo pčelama raznim ventilacijama u košnici?

Da li je moguće da se, kako mi to mislimo, nije mogla riješiti svog najvećeg neprijatelja vlage kroz svoju evoluciju, ili joj vlaga u košnici možda i ne smeta?

Poznato je da vlažne godine štete pčalama. Doduše, štete nisu toliko velike štete, ali vlaga u prirodi pogoduje razvoju gljivica pa pčele. Nerijetko za vlažnih godina imaju povećanu količinu vapnenastog legla. Navodno vlaga pogoduje i staroj nozemozi itd..

Sa druge strane pčele su kroz svoju evoluciju pronašle sve obrambene mehanizme u borbi protiv surove prirode i njenih neprijatelja. Za ljeta, ako je vruće unose vodu i rashlađuju košnicu, za zime se stišću u klupko i griju se, za jakih vjetrova lete nisko itd..

Ostaje pitanje vlage u košnici!!

Zar je moguće da pčela ima odgovore na sve prirodne nepogode osim na vlagu?? Da li je moguće da se, kako mi to mislimo, nije mogla riješiti svog najvećeg neprijatelja vlage kroz svoju evoluciju, ili joj vlaga u košnici možda i ne smeta?

Mnogi od vas će reći kako se u košnici javlja pljesan, ali pljesan se javlja i na pršutu pa ga nazivamo pozitivnim pljesnom!

Ja ne mogu ničim dokazati da su bočni okviri koji znaju biti pljesnivi štetni, ali niti da su korisni po pčele.

Činjenica je da se pljesan javlja na najjačim košnicama u proljeće i to kao posljedica kondenzacije. Nikada nisam primijetio da ta pljesan koči jake zajednice, niti sam istu pljesan kasnije pronalazio u košnicama.

Kako zajednica raste tako pljesan nestane!

Kako čovjek ne bi bio čovjek da ne umješa svoje prste u cijelu priču, mi otvaramo ventilacije na košnici i na taj način se riješavamo vlage iz košnice. Smanjena je pljesan, ali nestala je kondenzacija!

Jake zajednice popiju svoju kondenzaciju (ako je ima) i smatram da joj je takva voda potrebna u košnici za hladnog dijela proljeća.

Ali, pitam se što će pčele popiti ako kondenzacije u košnici nema; vani bude hladno, one trebaju vodu za leglo??

Važno za napomenuti kako sve otvorene ventilacije iznad klupka koje napravi čovjek pčele preko godine propolišu i zaustavljaju gubitak topline.

Postavlja se pitanje da li pomažemo ili odmažemo pčelama raznim ventilacijama u košnici i da li ja ta vlaga u košnici uopće štetna po pčele? Gdje su dokazi o štetnosti vlage u košnici po pčelinje zajednice?

Pčele nisu ljudi, ne zaboravimo to!!

     ŠTA KAŽE DEJAN KRCULJ?

Dejan Kreculj, srbijanski pčelarski stručnjak, tvrdi da pri povećanoj vlažnosti u košnici pčele loše prezimljavaju. Kod snažnih pčelinjih društava taj problem nije toliko izražen s obzirom da su one sposobne da, kod dobro podešene ventilacije, ovaj suvišak same odstrane i da kvalitetno održavaju vlažnost u samom klubetu u kome se početkom nove godine pojavljuje prvo leglo.

Moderna merna tehnika omogućila je brojna istraživanja odnosa vlažnosti i temperature u košnici i odnosa ovih paramatara u unutrašnjosti i okolini košnice. O tome u časopisu „Bee world“ M.P. Johanson kaže „Pri spoljnjoj dnevnoj temperaturi od 18°C, kada je relativna vlažnost vazduha bila 60%, temperatura u košnici se kolebala od 20 do 25°C, a relativna vlažnost u košnici kretala se na nivou 40 do 60%. Noću, pri spoljnjoj temperaturi od 13°C i relativnoj vlažnosti od 96%, temperatura je u košnici bila 17,5°C a u pčelinjem klubetu 20 do 30°C. Relativna vlažnost u košnici bila je 70 do 90 %, dok je u klubetu ostajala ista kao i u toku dana.”

Vlažnost vazduha u košnici je veoma značajna za život pčelinje zajednice. Ako je ventilacija dobro podešena, ona će težiti da se izjednači sa spoljašnjom, mada će uvijek biti nešto viša zbog vode dobijene varenjem meda. Prema Filipsu, jedan kilogram meda oslobadja jedan litar vode u obliku vodene pare. Loša ventilacija će je zadržati što dovodi u opasnost hranu pošto je med sklon upijanju vlage. S druge strane, vlažan vazduh je mnogo bolji provodnik toplote nego suv, gubici su veći pa i potrošnja hrane raste. U periodu neredovnih pročisnih izleta to može da bude pogubno.

Sužavanje gnijezda je takodje uobičajena mera. Koliko je ono korisno ili ne možda najbolje pokazuju zimovanja tri grupe košnica: prva je  uzimljena na 12 okvira, druga na 14, a treća na 16. Poslednja su najbolje podnijela zimu, što nas upućuje na zaključak da pčele u košnicama sa više okvira lakše održavaju toplotu, manje troše hranu pa time manje i izlučuju vlagu. Rezultat je da su znatno aktivnije i bolje se  razvijaju nakon prezimljavanja.

Logično je da se od vodene pare očekuje da se podiže u gornje dijelove košnice jer se tako dešava i u prirodi gdje oblaci ne idu po zemlji već odlaze u nebo. Medutim, vlaga izlučena iz klubeta nije para iz lonca na štednjaku. Doktor A. Budel i E. Herold u Njemačkoj istraživali su ovu pojavu i utvrdili da se fatalna kondenzacija vodene pare dogadja upravo u najhladnijem dijelu košnice, a to je leto i njegova okolina.

Možda je pravo rješenje ovog problema potrebno potražiti tamo odakle su nam pčele i došle – u prirodi, u njihovom prirodnom staništu. U duplji drveta satovi vise u gornjem dijelu, ne smanjuje im se broj zimi niti se utopljava. Vlagu lagano prima drvo, a kondenzat klizi ka panju. Tako to traje milionima godina, vrlo uspješno.