Višematično pčelarenje: DA LI JE ODRŽIVO PČELINJE DRUŠTVO SA 8 MATICA?

Stabilno višematično pčelaranje je moguće i to ćemo pokazati. Naša višematična društva su proizvedena uz pomoć nekih bioloških faktora koji su, u normalanim okolnostima spriječili monogamiju i mir unutar društva medonosnih pčela

Istraživanja pokazuju da je moguće napraviti društvo sa više od pet matica, u određenim uslovima. Dvojica kineskih naučnika, Huo-Qing Zheng i Shui-Hua Jin, te njihov kolega iz Južnoafričke Republike Cristian Pirk dokazali su kako je moguće pčelarenje čak sa osam matica u jednom društvu. Naime, u 128 društava podijeljenih u osamnaest pčelinjaka stavili su više oplođenih matica, od 6 do 12 mjeseci starosti.

Stotinu društava (78,1%) zadržalo je sve ubačene matice. Čak 658 od 733 matice prihvaćene su nakon ubacivanja. Većina ovih kolonija nije izgubila maticu u narednih dva mjeseca, a društvo je bilo stabilno i nakon pola godine. Od 80 društava, njih čak 55 nije preživjelo gubitke tokom zime.

Ovi rezultati pokazuju da je metoda višematičnog pčelarenja moguća u komercijalnoj praksi. Osim toga, ova tehnika će vam pomoći da se poveća naše razumijevanje temeljnih pitanja socijalne evolucije, kao što je podjela reprodukcije i evolucija poligamije.

      Rat između matica

Zapadnjačka (Apis mellifera) i istočnjačka (Apis cerana) medonosna pčela su rijetki primjeri uspješno pripitomljenih ineskata. Medonosne pčele igraju važnu ekonomsku ulogu kao proizvođači meda, matične mliječi, pčelinjeg voska i propolisa. Ove pčele su pokazale kako imaju raznolike biološke aktivnosti, veliku ulogu u oprašivanju poljoprivrednih dobara i utjecaja na eko-sisteme.

Od velikih društava se zahtijeva velika proizvodnja. Zbog toga, već nekoliko desetljeća u mnogim zemljama provede se istraživanja o mogućnostima povećanja  prirodnog kapaciteta pčelinjih društava. Jedna od mogućnosti da se ovo postigne je stvaranje društva u kojem će biti više od jedne matice. Međutim, društvo medonosne pčele je obično monogamno.

Ako dođe do neplaniranog susreta više matica u jednom društvu, što se zna desiti u slučajevima javljanja djevičanskih matica ili ulaska druge matice, obično nastaje borba za prevlast u reprodukciji. Na kraju preživljava jedna matica koja će kasnije držati monopol nad razmnožavanjem unutar tog društva. U toku borbe, matica koristi svoje noge i mandibule kako bi osigurala najbolje pozicije u cilju uboda neprijatelja. Ubod je obično uzrok smrti druge kraljice.

            Ošišana krila

Pčele radilice također mogu imati veliku ulogu u eliminaciji prekobrojnih matica tako što uništavaju matične stanice, utjecču na ponašanje matice kroz njeno onesposobljavanje, napadaju matice u tzv. “grudvama” , kao i miješanjem u borbu između kraljica kroz “vibrirajuće signale”. Poligamija se može dogoditi u toku razrojavanja i rojenja pčela, ali to stanje traje samo privremeno.

Pokušaji umjetne proizvodnje društava sa više matica traži fizičko razdvajanje matice kako bi se spriječila borba. Postojali su pokušaji osnivanja višematičnih društava, ali uspjeh je bio promjenjiv, a metode nisu bile široko prihvaćene. Naprimjer, Kovtun (1949, 1950) je ubacio nekoliko matica do 1,5 godinu starih, s ošišanim krilima, u košnicu koja se sastojala od saća (na kojem se razvijalo leglo), meda i praznim ćelijama ispunjenim toplom vodom. Tvrdilo se da ne smije biti radilica u košnici, inače će sve matice biti ubijene. Metoda je nepraktična jer topla voda brzo mijenja  termoplastična svojstva voska.

Drugo, matice su sklone umiranju zbog nebrige radilica, pa čak ako se suzdrže ili prežive borbu. Melnik (1951) je ubacivao matice sekvencijalno, jedna matica svaka dva dana, u društva koja nisu nikako tretirana.

Ova kolonija radila je manje posla od kolonija sa jednom maticom i nakon izvjesnog vremena, u vrijeme pojave mlađih matica, starije su pronađene mrtve izvan košnice.

            Materijali i metode

Spoja je 1953. godine uspješno ubacio matice različitih životnih dobi, sa ošišanim krilima, ubacujući ih između pčela radilica bez upotrebe kaveza. Nažalost, i ova metoda je propala nakon što većina matica nije preživjela zimski period. Stabilno višematično pčelaranje je moguće i to ćemo pokazati.

Naša višematična društva su proizvedena uz pomoć nekih bioloških faktora koji su, u noramlanim okolnostima spriječili monogamiju i mir unutar društva medonsonih pčela. U našem eksperimetnu, isključili smo sve izvore koji mogu evocirati matice na borbu, tako što smo uklonili starije netolerantne radilice i smanjili velike sposobnosti kraljice za borbu. Pčelinje zajednice koje smo koristili bili su Pinghu rase (Pinghu, Zhejiang Provincija u Kini), a dobivene su od talijanske medonosne pčele (Apis mellifera ligustica).

Ova vrsta je izabrana od strane lokalnih pčelara jer u posljednjih nekoliko desetljeća proizvode izuzetne količine matične mliječi. Matice su uzgajane iz cijepljenih larvi. Dozvoljeno im je pariti se slobodno, te povratak njihovim  pojedinačnim društvima dok ne razviju sposobnost polaganja jaja u periodu između 6 i 12 mjeseci starosti.

Društva koja su određena da budu domaćini više matica bila su pripremljena na slijedeći način: saće na kojem je nastajalo leglo su odabrane i protresene, što je izazvalo let kod starijih pčela, a mlade pčele držale su se na saću. Saće je potom smješteno u košnicu s mladim pčelama koje su se još uvijek čuvale za njega.

    Trogodišnje istraživanje

Mlade pčele su se koristile kako bi se izbjeglo stvaranje “grudvi” i ubijanje matica od strane pčela radilica. Ovo ponašanje je tipično za starije pčele radilice. Domaćinsko društvo postavljeno je na udaljenosti 5 – 10 metara od izvorne lokacije kako bi se osiguralo da preostale starije pčele ponovo ne uđu.

Broj saća i pčela  koje se koriste u višematičnom pčelarenju ovisi o broju matica koje će biti ubačene u društvo. Četiri do šest ramova su se koristili za tri do šest društava. Dodatni ramovi od meda i polena su dodani uz leglo kako bi se osiguralo dovoljno hrane jer je kolonija na početku ostala bez starijih radilica.

      Društva opstala

Dva dana nakon što su društva bila pripremljena, matice su uzete iz njihovog originalnog društva i ubačene na različite lokacije u domaćinske košnice. Ovo se desilo nakon uklanjanja polovine čeljusti sa mikro makazicama. Uklanjanje je dovelo do smanjenja sklonosti matica da se bore i ubijaju jedne druge. Osim toga, veliki abdomeni matica koje polažu jaja i dalje može smanjiti njihovu sposobnost sa se bore.

Da bi se testirala održivost metode, ovaj protokol bio je provođen u sedamnaest privatnih pčelinjaka u Pinghu i u našem eksperimentalnom pčelinjaku u Hangzhou tri godine zaredom. U svakom od tih pčelinjih društava bile su četiri do sedam matica i služila su za proizvodnju matične mliječi. Broj društava je varirao iz godine u godinu, zavisno o potrebama. Zabilježeno je prihvaćanje matice i uspostavljena je održivost društava. Neka društva su izgubljena zbog pljačke od strane drugih kolonija, i u vremenu kada su plantaže čaja u cvatu.

Preostalih 46 višematičnih društava stvorena su u jesen, kad je bila velika prisutnost polena i nektara. Društva su preizmljavala sa četiri do šest okvira radilica i dovoljno zaliha hrane. Njihov opstanak, kao i broj matica uspješno su prezimile prije nego što su se društva ponovo počela koristiti u komercijalne svrhe u proljeće slijedeće godine.

            Rezultati

Rezultati dobiveni u četiri godine na osamnaest pčelinjaka pokazali su visok uspjeh ove metode. Uspješnost je iznosila 78 posto. Evo nekih pokazatelja:

Stotinu od 128 kolonija (78,1%) uspješno su uspostavljeni bez gubitka matice.

U 23 kolonije (18,0%), jedna ili dvije matice su eliminirane

Samo pet kolonija (3,9%) ostale su sa jednom ili nijednom maticom.

Od 123 uspješno kreirana društva, 116 ih nije izgubilo maticu u prva dva mjeseca, dok je 97 društava zadržalo sve matice u periodu od šest mjeseci.

Većina (55 od 80 društava) uspješno je prezimilo bez gubitaka matica.

U pet slučajeva, jedna do dvije matice su uginule tokom zime, dok je u sedam slučajeva tri ili četiri od mogućih sedam ili osam matica uginulo. (BHPČELAR/ ARHIVA/ Istraživanja naučnika “Međunarodne asocijacije za istraživanje pčela” (IBRA)