Varroa Jacobsoni: KAKO PREPOZNATI ZARAŽENE KOŠNICE I KOJE SU EFIKASNE METODE?

Donosimo vam nekoliko načina na koji možete otkriti da li je vaša košnica zaražena i koje tretmane možete koristiti kako bi se riješili ove najraširenije bolesti pčela u svijetu

Dolazak varoe na naše prostore je prava misterija. Ona se sa jednog mjesta na drugo prenosi na živoj pčeli. Ovaj napasnik nastao je u Aziji odakle je počeo svoju nemilosrdnu misiju širenja po cijelom svijetu. Prije skoro nešto više od 50 godina prvi put registrirana je u tadašnjem Sovjetskom Savezu. Kinu i Indiju zahvatila je 1961. godine, 1974. došla je i u Južnu Ameriku, a četiri godine kasnije, svoje mjesto našla je i u Africi.

Na red je došla i Evropa koju je pokorila 80-tih godina prošlog stoljeća. Krajem 80-tih i Amerika je upoznala ovog parazita, da bi prije desetak godina stigla i na Novi Zeland. Jedini kontinent u svijetu koji se još uvijek odupire varoi je Australija. Pčelinja grinja ili Varroa jacobsoni poznata je još kao i Varoą destructor (vanjski parazit pčele). Hrani se hemolimfom ili krvlju pčele. Odrasla ženka duga je od 1 do 1,77 mm i široka od 1,5 do 1,99 mm. Tijelo joj je ovalno i plosnato, potpuno pokriveno velikim leđnim hitinskim štitom, smeđe i crvenkaste boje.

    Bez pčele, varoa umire

Cijelo tijelo varoe prekriveno je tankim dlakama i sitnim kukama koje pomažu prihvaćanju za tijelo pčele. Usni aparat je prilagođen za ubadanje i sisanje hemolimfe. U sisanju hemolimfe sudjeluju jaki ždrijelni mišići. Odrasla ženka ima četiri para kratkih, ali jakih nogu. One završavaju pliticama kojima se mogu čvrsto držati tijela pčele. Prvi par nogu služi kao neka vrsta ticala. Grinja ih, prilikom kretanja, vrlo živo miče i pomoću njih se snalazi u prostoru. Na njima se nalaze i njušni organi.

Bez pčele, varoa ne može preživjeti i umire nakon dva dana. Kritično vrijeme za vaša društva je kraj ljeta kada ove ubice najčešće napadaju pčelinja društva. To je vrijeme kada se vrca med sa posljjdnje paše. U tom vremenu, brojnost društva se smanjuje kako bi se pripremila za zimu. Ako košnica ne može izdržati veličinu legla, pčele će otići i na taj način ostaviti košnicu na milost i nemilost ostalih štetočina i drugih pčela. Pčele koje odlaze sa sobom nose i varou. Na taj način dovode u opasnost i druge pčelinajke, vaših komšija i prijatelja pčelara. Ako se kontrola varoe ne sprovodi na najbolji način, posljedice će osjetiti i pčelari i industrija pčelinjih preparata.

Kada se nađu u košnici, ženka varoe počinje lijegati jaja. Ženke varoa žive ljeti od 2 do 3 mjeseca, a zimi od 6 do 8 mjeseci. Pojedine ženke mogu živjeti i do godine dana. U laboratorijskim uvjetima, pri različitim temperaturama i vlazi zraka, bez hrane, ženke ugibaju nakon 1 – 9 dana. Na izrezanom komadu saća s poklopljenim pčelinjim leglom i na temperaturi od 20° C mogu preživjeti i do 30 dana.

    Provjere zaraze

U dobi od oko sedmice, ženke počinju nesti jaja. Jaja su dosta velika, duga od 0,6 do 0,67 mm i široka od 0,41 do 0,5 mm. Mliječno-bijele su boje i tanke opne, ispod koje se nazire zametak buduće grinje. Broj jaja koje snese jedna ženka je vrlo različit, a može biti od nekoliko komada do nekoliko desetaka komada. U toku nesenja jaja, ženke grinja se otpuštaju s pčele i dolaze na saće gdje ima legla.

Ako u košnici ima trutovskog legla, onda radije nesu jaja uz to leglo, jer trutovsko ih leglo privlači većom količinom juvenilnog hormona. Najbolji način provjere zaraze je, naravno, otvaranje košnice i pomno praćenje pčela i nadzor legla. To bi moglo uključivati skidanje pokrovnog sloja neke od ćelija legla kako bi se provjerila svaka faza razvitka larve, ako je zaraza još uvijek u ranim fazama.

U širenju američke gnjiloće bitnu ulogu ima činjenica da pčele čistačice postaju hraniteljice starijeg pčelinjeg legla. Tako pčela koja je čistila stanicu od propale ličinke, u svom sljedećem poslu hrani zdrave ličinke i pritom prenosi bolest. No, to se zbiva unutar jedne pčelinje zajednice. U sljedećoj podjeli posla, pčela hraniteljica postaje radilica koja luči matičnu mliječ i hrani mlađe leglo, zatim luči vosak i gradi saće, a tek onda postaje skupljačica. Na taj način pčela ima dovoljno vremena da se mehanički očisti od uzročnika američke gnjiloće, pa ako se kao skupljačica i zaleti u tuđu košnicu, to nema veće značenje za širenje bolesti.

Naglom širenju varoze u nove krajeve pridonijeli su najviše sami pčelari. Selenjem pčela na pašu, prodajom rojeva, iskucanaca i matica, kao i raznim drugim manipulacijama pčelama, varooza se proširila na velike udaljenosti. Utvrđeno je i interkontinentalno prenošenje varoa maticama. (T. Brekalo)

   Papir i duhanski dim

Ako želite brzo provjeriti veliki broj košnica morate:

– Obratiti pažnju na ulaz u košnicu (leto) i tražiti pčele sa osakaćenim krilima ili pčele koje imaju poteškoća u letu. Drugi veliki pokazatelj o stanju varoe je nagli pad broja pčela u košnici. Ovo možete provjeriti u kasnim poslijepodnevnim satima kada se pčele vraćaju sa ispaše.

“Najbrži način je postavljanje čistog, bijelog lista papira formata A3 na ulazu u košnicu, u dimilicu stavite kartona i šaku duhana, približite se mjestu zapušavajna. Malo zadimite ulaz u košnicu, malo ovorite poklopac košnice, i zadimite košnicu odozgo. Ponovo zadimite ulaz u košnicu. Sačakajte 30-ak sekundi, pa ponovo zadimite, i zatim lagano povucite papir. Duhanski dim iritira varou u toj mjeri da uzrokuje njihovo spadanje sa pčela i pada na papir. Ovo je brz, ali ne i jednostavan način. Ako je košnica u ranim fazama zaraze, na papiru ćete naći samo jednu ili dvije grinje, ali i dalje će pokazati da je došlo do zaraze.

Šejk od šećera u prahu

Nova metoda razvijena je nedavno u SAD-u pod nazivom šejk od šećera u prahu. Za to će vam trebati staklenka od 2 litre, vijčani prsten, mreža dovoljno velika da kroz nju prođu grinje, sa finom mrežicom koja će propustiti šećer. Skupite oko 300 pčela (veličine loptice za tenis) i stavite ih u staklenku. U nju stavite jednu kašićicu sećerne glazure, zapečatite staklenku i polako okrećite.

Pričekajte nekoliko minuta i ponovo okrećite teglu, lagano. Na taj način ćete osiguarati da su sve pčele dobro obložene šećerom u prahu. Skinite sa staklenke poklopac i istresite šećer u kojem bi se trebale nalaziti i grinje.

Vratite pčele nazad u košnicu. Ovaj način funkcionira jer grinje imaju ljepljive jastučiće koji im pomažu da se drže za pčele. Šećer za glazuru izuzetno je težak za varou a pčele stimulira na dotjerivanje. Ova metoda je vrlo dobra jer je blaga prema pčelama i isto tako osigura 90% odvajanje grinja od pčela.

Dvije metode kontrole

Postoje dvije metode kontrole varoe. Prvi je naveden kao “biotehnički” i uključuje ručno uklanjanje grinja. Prednost ove metode je što ne uključuje unošenje hemikalija u košnicu. A, usut je i jeftin. Postoje i nedostaci a to su: dugo traje, komplicirano je i može uzrokovati da se košnica nikada u potpunosti ne očisti od varoe.

Druga metoda uključuje hemijska sredstva. Različite zemlje imaju dozvolu da upotrebljavaju razne hemikalija u obradi, i temelje se na svojstvu da nakon tretiranja ovim sredstvima imat ćemo najmanje rezidua u košnici. Ova metoda nema štetan učinak na populaciju košnice.

Do sada, najbolja metoda kontrole je kombinacija obje vrste tretmana borbe protiv varoe.