Uvozni lobiji, guše domaće pčelare: ODAKLE I ZAŠTO TONE LAŽNOG KINESKOG MEDA U BIH, HRVATSKOJ, SRBIJI…?

Mediji godinama objavljuju da se nezreli med pri proizvodnji u Kini skuplja dok je još rijedak i ima visoku koncentraciju vode. On se onda suši umjetno, ostaci vode se filtriraju, a dodaje se sirup. Takav med, naravno, nije prirodan, ali zadooljava minimalne kriterije EU i gladna usta korumpiranih vlasti, prije svega u BiH, mada čini se nisu ništa bolji ni u Hrvatskoj ili Srbiji.

Dvije šokantne vijesti pruikupljene sa FB-a danas. Zagrebačka pjesnikinja, slikarka i kristaloterapeut Vlasta Jaščur, objavila je fotografiju na kojoj je dekleracija meda iz KIne, uz koju je napisala slijedeće:

“I tako, narucim neki dan čaj sa medom, pogledam deklaraciju i imam šta vidjeti. Med iz Kine. A naši medari ne znaju šta ce sa medom. Sramota ljudi moji! Sramota velika za našu politiku,uvozne lobije i ostale privredne muljatore. Ne pada mi na pamet konzumirati te umjetne mješavine. Ljudi, kupujte med od naših proizvođača!

Skoro istovremeno FB-om je prostrujala obavijest Vlade Rašića iz hercegovačkog mjesta Tihuljin. On najavljuje putovanje za Travnik i poziva sve zainteresirane kupce za pravi domaći med da mu se jave u inboks. Dostava je na kućnu adresu!

Vladin med, kao i med većine bh. pčelara teško, skoro nikako ne dolazi na police trgovine. Preskup je! Izgubio je utakmicu sa uvoznim i patvorenim medom, ugavnom iz Kine, koji u BiH, javna je tajna stiže preko Hrvatske, ali i Srbije. A uvoz je aminovan uvoznim lobijem aktuelnih vlasti na svim nivoima u BiH.

Nisu bosanske vlasti toliko pamete. One su samo prepisale recept ili ušle u dil sa vlastima iz Zagreba i Beograda!

PROČITAJTE I OVO

https://bhpcelar.com/portreti/muke-grckih-pcelara-kinezi-zagorcavaju-med-pod-olimpom/

Bh., hrvatski, crnogorski, makedonski ili srbijanski proizvođači meda jednostavno ne mogu konkurisati niskoj otkupnoj cijeni strane konkurencije, prisiljeni su ga prodavati u bescjenje. Ili sve prodavati na kućnom pragu, što ima svojih prednosti, jer je u većini slučajeva zagarantovan kvalitet, 100 posto prirodno. Na police tzrgovačkih centara im se ne isplati, a I ne mogu ući, jer se tamo potrošačima “servira” strani med, najčešće iz dalekoistočnih ili južnoameričkih zemalja sumnjivog kvaliteta i porijekla.

Navodno se kilogram kineskog meda danas nabavlja po cijeni od samo 1,30 eura i onda ga distributeri izmiješaju čak i u omjeru 90 na prema deset posto i onda teglicu od 900 grama takvog meda u kojoj je većina, kineskog, argentinskog ili čileanskog meda, prodaju u trgovinama nerijetko po cijeni od oko 7,5 do 8 eura.

Domaći pčelari nemaju mehanizme da se bore različitim lobijima. U Hrvatskoj poduzimaju određene akcije, ali i dalje uvoze med iz KIne. Pokušavaju, po receptu Slovenaca, sa teglama koje bi mogli kupiti isključivo pčelari i koje ne bi mogli puniti oni koji se bave uvozom meda i punjenjem, nego isključivo oni koji proizvode med, tako da onaj ko kupi med, bude siguran da je to med domaćih pčelara. No, to je dugotrajna procedura, ali se krenulo s razradom dizajna, ideja se realizuje…

Problem sa uvozom kineskog meda Evropa ima već godinama. Iako je prije nekoliko godina nakratko prekinut uvoz, prije svega zbog ostataka antibiotika koji su pronađeni u kontrolisanim uzorcima, nije dugo prošlo i kineski pčelari 2015. godine ponovo su se vratili i osvojili police evropskih marketa. Iako se uz kineski med vezuju razne spekulacije i obično se odmah poistovjećuje sa falsifikatom, stručnjaci kažu da on prolazi analize, ali je riječ o proizvodu na donjoj granici kvaliteta.

Svježina i kvalitet meda se mjere količinom dijastaze ili enzima koji pčele dodaju medu. Propisani minimum koji mora da ima svaki med koji ide na tržište je osam jedinica. Kineski najčešće, kako pokazuju analize, ima taj minimum, što je dva do tri puta u prosjeku manje nego u slučaju meda iz BiH, Hrvatske, Srbije.

Nadležne institucije za kvalitet proizvoda životinjskog porijekla u Evropskoj Uniji još su prije desetak godina suspendovali uvoz proizvoda životinjskog porijekla iz Kine, a jedan od glavnih proizvoda bio je upravo med. U to vrijeme u Njemačku je stizao iz Kine med po nevjerovatnoj cijeni od 0,90 dolara za kilogram.

Kina je inače najveći svjetski proizvođač i izvoznik meda. Pčelarstvo nazivaju „krilima poljoprivrede”, a to ne čudi s obzirom na to da, prema posljednjim podacima – imaju oko 7,5 miliona košnica, a godišnje proizvedu u prosjeku 200 hiljada tona meda.

Prema pisanju stranih medija Kinezi su upravo zbog velikog profita koji im donosi pčelarstvo, ali i spekulacija koje ga prate, kao i povećanja konkurentnosti na državnom nivou donijeli odluku da čak i u provincijama otvore centre za analize. Obučili su kadrove i definisali kriterijume za testiranje kvaliteta meda, voska, matične mliječi i polenovog praha.

Evropska unija ima manju proizvodnju meda nego potrošnju, a čak 50 posto uvoza meda odnosi se na Kinu, koja je 2016. godine samo od proizvodnje meda zaradila 321 milion eura, no povećanje zarade nije praćeno i povećanjem košnica pa se postavlja pitanje na koji način se tamo med proizvodi. (BH PČELAR)