Šta sve nudi tržište pčelarskih lijekova u BiH? Protiv varoe registrovana samo dva preparata!?

Zašto mi pčelari pristajemo da kupujemo preparate protiv varoe ispod tezge, bez računa, bez kontrole kvaliteta, bez kontrole efikasnosti? Zašto izbjegavamo otvoreno prodiskutovati o ovoj i sličnim temama? Zašto se ne registruju i drugi preparati, kada su troškovi te procedure simbolični?

Zima, taj najteži period u životu pčelinje zajednice, je tek počela. Tek ponegdje se stidljivo bijele planinski vrhovi od prvog snijega, a temperatura ide tek nešto malo ispod nule. Dani su relativno lijepi. Često se javljaju i sunčani periodi.

Pčele bi u ovom periodu trebalo da miruju i uživaju u zalihama kvalitetne hrane, jer najteže tek predstoji. Možemo očekivati u narednom periodu niske temperature, sniježne padavine, vjetar i druge neugodnosti koje zima donosi.

Ako smo dobro pripremili pčelinje zajednice za zimu, ne treba da se brinemo. A, ako nismo….?

Na kraju zime ćemo saznati cijenu koju smo platili svom neznanju. Ili nemaru. Ili… ko zna čemu?

Ono što zastrašuje je činjenica, da mnogi pčelari već sada sabiraju broj uginulih pčelinjih zajednica. Zima još nije ni pokazala svoju snagu, a pčele su već stradale. Šta li će tek biti na kraju zime? Brojanje gubitaka se odvija u strogoj tajnosti. Uginule pčele se šalju u veterinarske ustanove na pregled i nestrpljivo isčekuju rezultati testiranja. Košnice se ne sklanjaju sa postolja, da se komšiluk ne raduje. Više se truda upotrijebi za sakrivanje istine, nego što smo se trudili da sačuvamo pčele.

Šta kada stignu rezultati pregleda uginulih pčela? Kako podijeliti iskustvo sa drugima, pa da se isto ne ponovi, kada gubitke  nismo ni imali. Samo da ne čuju komšije. Zašto? Takvi smo ljudi. Sve krijemo, ali istina uvijek i sama nađe put da izađe na vidjelo.

Brzi odgovori

Svi iskusniji pčelari znaju da u našim uslovima postoje samo dva značajna razloga uginuća pčela. To su uginuće od gladi i uginuće od dejstva parazita varoe. Nešto treće je jako rijetko.

Početak je zime, zalihe hrane u košnicama nisu ni načete. To znači, da gubici koji se trenutno dešavaju kod naših pčelara nisu uginuća od gladi. Ostaje nam još samo varoa kao mogući uzročnik. CCD je samo izgovor.

Nedavno su na sajtu SPOS-a objavljeni rezultati višegodišnjeg istraživanja uzroka nestanka pčela u Americi poznatog u javnosti kao CCD. Na istraživanje je potrošeno preko 60 miliona dolara. Naučnici su otkrili do sada nepoznatog virusa koji je nađen u svim košnicama u kojima su nestale pčele. U svakoj takvoj košnici su našli i nozemu tipa C. Sumnja se da je varoa vektor, odnosno prenosilac virusa.

Istraživači su dali i preporuke za pčelare i jedna od njih izgleda ovako:

– Varoa može da deluje kao vektor za širenje virusa IIV među pčelinjim društvima. Za varou se zna da povećava štetu izazvanu drugim virusima, a pčelari koji ne uspeju da kontrolišu nivo varoe često trpe velike gubitke društava.

Dakle, ipak varoa?

Čime naši pčelari uništavaju varou? Koji preparati su registrovani i dozvoljeni? Imamo li mi novac za istraživanja?

Tražio sam odgovore na ova pitanja. Obratio sam se Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Federalnom ministarstvu poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva sa pitanjem koji su preparati, odnosno veterinarski lijekovi, registrovani za suzbijanje varoe kod pčela.

Na moje veliko iznenađenje, odgovore sam dobio u najkraćem mogućem roku, a priča se da ministarstva nisu zainteresovana za pčelarstvo.

Preparati ispod tezge

Meni ne izgleda tako. Suprotno je. Njima se samo treba konkretno obratiti. Niko ne voli maglu, a mi smo stručnjaci za nju. Uglavnom, kod oba ministarsva su  registrovana samo dva preparata i to oba na bazi timola. Jedan je u obliku paste, a drugi u kristalnom obliku.

Nazive neću navesti, da im ne pravim besplatnu reklamu. I sami će te lako doznati o kojim preparatima je riječ.

Ako odete u bilo koju trgovinu gdje se prodaju preparati za uništavanje varoe kod pčela i kupite preparat za koji vam izdaju fiskalni račun, budite sigurni da je taj preparat registrovan i da je legalno u prometu. Sve drugo je pod upitnikom.

Mnogi će reći da inspekcije ne radi svoj posao. Kriv je uvjek neko drugi.

Zašto mi pčelari pristajemo da kupujemo preparate protiv varoe ispod tezge, bez računa, bez kontrole kvaliteta, bez kontrole efikasnosti? Zašto izbjegavamo otvoreno prodiskutovati o ovoj i sličnim temama? Zašto se ne registruju i drugi preparati, kada su troškovi te procedure simbolični?

Mnogo je tih pitanja, možda i previše. Oni koji nelegalno prodaju preparate protiv varoe izbjegavaju plaćanje carine i poreza. To je jasan motiv. Njih razumijem. Što veći profit, to bolje!

Mi pčelari, kupujući takve preparate, plaćamo punu cijenu. Ono što bi smo platilili na ime poreza završi u džepovima trgovaca, a ne u budžetu. Gdje onda da nađemo novac za istraživanja? Žalimo se na druge, a sami smo krivi.

I to nije sve. Pčelari plate i ogromnu cijenu zbog gubitka pčelinjih zajednica. Kome da se žale kada su preparate kupili na crno? Onda su nam krivi nekakav CCD, inspekcija, ministarstvo, klimatske promjene, zločesti i ljubomorni komšija itd. Spisak bez kraja.
Da li je došlo vrijeme da se konačno postave prava pitanja o budućnosti našeg pčelarstva? Ima li dovoljno pčelara kojima lična korist nije jedini pokretač? Može li ova magla da se raziđe?

Mnogo je ovih pitanja bez odgovora.

Lisici se ne daje da čuva kokošinjac

Stari narod je imao jednu mudru uzrečicu koja je glasila da se nikada lisici ne daje da čuva kokošinjac.

Na osnovu ove mudrosti možda bi smo i mi pčelari mogli povući prave poteze. Dok to ne uradimo, brojaćemo gubitke pčelinjih zajednica, ne samo početkom, tokom i krajem zime, nego tokom čitave godine. Takvi smo izgleda, ljudi.

(Bh pčelar 51)