Smjena ljetne i zimske pčele: Kako pčelama pomoći da spremne dočekaju prve pahulje

Jedna od najvažnijih stvari za kvalitetno ulaženje pčelinje zajednice u zimski period je smjena generacije ljetne i zimske pčele u pravom trenutku. Šta to znači za praktično pčelarenje?

Nauka je dokazala da krajem ljeta i početkom jeseni dolazi do smjene generacija ljetnih i zimskih pčela. Ovo je fenomen koji igra važnu, možda i najvažniju ulogu u životu pčelinje zajednice. No, da li su oni koji drže pčele svjesni toga.

Na mlađima svijet ostaje

Kod pčela koje ulaze u zimu dešavaju se u organizmu određeni fiziološki procesi, promjene, koji pčelama olakšavaju život tokom zimskih dana. Istovremeno, ovi procesi, zimske pčele pripremaju za nešto duži životni vijek od onog kojeg žive pčele u ljetnom periodu. Također, daju im sposobnost, snagu, da u proljeće othrane prvu generaciju ljetnih pčela nakon čega zimske pčele zauvijek napuštaju ovaj svijet.

Jedna od najvažnijih stvari za kvalitetno ulaženje pčelinje zajednice u zimski period, upravo je smjena generacije ljetne i zimske pčele u pravom trenutku. Šta to znači za praktično pčelarenje? Pčele koje su izležene krajem avgusta mjeseca, pa do polovine septembra, su najvitalnije i najlakše podnose zimovanje. Ove pčele su najsposobnije da u proljeće uzgoje leglo i obnove pčelinju zajednicu.

Kako ćemo utjecati da baš u ovom periodu imamo dovoljan broj mladih pčela? Tokom mjeseca jula i početkom avgusta maticu trebamo forsirati da zaliježe što veći broj jaja. Ukoliko u prirodi ima dovoljno nektara, priroda će to sama regulirati. Tamo gdje je period bespašan, potrebno je prihranjivati pčele.

Masne naslage

Zimske pčele do jeseni sakupljaju hranu koja će im služiti kao zimnica i zaštita (nektar, polen, propolis), ali isto tako sakupit će i određene rezerve u svom tijelu. Te rezerve su u vidu bjelančevinasto-masnog tkiva koje se sastoji od masnih stanica i nakupina bjelančevina. Da bi se ovaj proces obavio kako valja, pčelama treba obezbijediti da u košnici uvijek imaju dovoljne količine polena, jer od njega zavisi razvoj masnih bjelančevinastih rezervi. Posebno je važno da pčelinje zajednice uđu u zimu sa dovoljnim količinama perge.

Neki pčelari, nažalost, izvrcaju sav med i nastoje dodavanjem ogromnih količina sirupa da nadomjeste tu količinu. Svakako da pčele mogu prezimjeti na šećernom sirupu, ali se javlja onaj problem s početka teksta, a to je masno bjelančevinasto tkivo kojeg, i ako pčele sakupe, ono neće biti dovoljno da adekvatno odgoje prve proljetne pčele. Upravo ovaj problem izazvao je velike gubitke u pčelinjacima tokom ove godine.

Ovo ljeto, također, teško je i za pečele i za pčelare. Prevelike temerature smanjile su, ili skroz zaustavile unos nektara i polena. Trebat će mnogo truda i napora da se pčele adekvatno spreme za zimu. Najbolje je ako zajednicama možemo obezbijediti prirodni polen, kojeg smo sakupili i ostavili još tokom proljeća. Ukoliko to nismo uradili, onda obavezno pčelama treba dati sirup obogaćen vitaminskim dodacima. Neki od poznatih pčelara sa prostora bivše Jugoslavije koriste „peludal“. Pogače obogaćene vitaminima također mogu pomoći.

Pčelarima koji pčele dohranjuju šećernim sirupom važno je da dohranu urade na vrijeme. Ovdje se misli da se uposle ljetne pčele, da one prerade sirup, a pčele koje se izlegu u avgustu i septembru, treba da u zimu uđu „odmorne“. (arhiva BHPČELARA – S.Alijagić)