Predrag Janković: Etiketa na medu je bliska i važna veza između proizvođača i kupca

Naljepnica proizvođaču gradi ime, čineći ga ozbiljnim i prepoznatljivim na tržištu, reklamirajući ga u isto vrijeme. Potrošaču daje dovoljan broj informacija o proizvodu i o proizvođaču, čime su prava potrošača ispunjena, što dalje produbljuje povjerenje i zbližava kupca sa proizvođačem. Pored toga, prava potrošača su jasna pa svaku nepravilnost koju uoči

Med je prehrambeni proizvod koji se pušta u slobodnu prodaju, pa zato podliježe zakonima tržišta, tj. propisima kojima je tržište uređeno. Bez obzira koliko je poznat i kao hrana i kao ljekovita supstanca u prodaji se tretira kao i bilo koji drugi prehrambeni artikl. Pored neophodne hemijske i mikrobiološke ispravnosti, pravilnog skladištenja i čuvanja, pakovanja, dokumentovanja i transporta do potrošača, podjednako ga je važno i deklarisati kao proizvod. Što znači: dati kupcu i nadzornim organima dovoljan broj podataka o vrsti i porijeklu proizvoda. Time se forma zadovoljava, a proizvod je konkurentan i prepoznatljiv na tržištu.

Kao namirnica, med do krajnjeg kupca dolazi uglavnom u sitnoj ambalaži. Neto masa proizvoda se kreće u rasponu od 10 g do 1.000 g, a oblik i vrsta ambalaže mogu da budu različiti. Od onog najprostijeg do onih veoma maštovitih rješenja koja su kupcu unekoliko i primamljiviji. No bez obzira koja je količina u pitanju, kao ni koji je oblik ili vrsta ambalaže, forma deklarisanja je jednaka za sve. Pri tom je bitno da su podaci istiniti, pregledni, potpuni, jasni, neizbrisivi i nedvosmisleni.

Tri cjeline na etiketi

Za sve ovo je potrebna jedna etiketa u vidu naljepnice. Ona je u isto vrijeme i glavna etiketa. Oblik i dizajn nisu striktno propisani pa mogu da budu različiti što ostavlja prostora potrebama marketinga. Kako med zahtijeva providnu ambalažu, naljepnica ne bi trebala da zauzme više od jedne trećine prostora na istoj. Iz razloga da sadržaj unutar pakovanja ne bi bio suviše zaklonjen. Sadržaj na etiketi treba da je ispisan u jezičkom govornom području tržišta kome je namijenjen. Izuzeci su oznake međunarodnih standarda, ukoliko je med standardizovan, pa se one loguju kao takve.

Glavnu etiketu čine tri cjeline: centralni dio namijenjen za naziv proizvoda, grupacija podataka o proizvodu i grupacija podataka o proizvođaču

U centralnom dijelu naljepnice se ispisuje glavni pojam – MED. Ovo je sasvim dovoljno jer je med jedinstven proizvod, a definiše se kao: prirodni sirup poznatog hemijskog sastava kojeg su napravile pčele donijevši sve što im je za to potrebno iz prirode. To znači da nije potreban prefiks tipa: prirodni, pčelinji, domaći, vrcani ili još gore… “pravi”!!! Osim toga to se s pravom tumači i da onaj ko je vršio pakovanje ne poznaje dovoljno materiju.

U neposrednoj blizini naziva proizvoda potrebno je još naznačiti sortnost meda (bagremov, livadski, kestenov, itd.) ili neki drugi pojam koji još preciznije definiše proizvod (smjesa, obogaćen voćem i sl.). Naziv proizvoda treba da je dominantan u odnosu na ostale informacije.

Propisi EU

U odnosu na ovaj središnji dio, da li na lijevoj ili na desnoj strani, (nebitno) treba da su grupisani podaci o proizvodu: neto masa (u gramima, npr. 1000±20 g, ili 500±10 g), vrijeme medobranja (mjesec i godina), lokacija gdje je med ubran (grad i država), rok upotrebe (2 godine), naziv laboratorije ili ustanove koja je med pregledala i odobrila i oznaka standarda ukoliko je med standardizovan. Na etiketi, u ovom prostoru, obavezno treba da stoji i slijedeće: “Prirodna osobina meda je kristalizacija. Dekristalizaciju vršiti do 42ºC”.

Dvogodišnji rok upotrebe propisuje EU, a sve zbog porasta HMF-a (hidroksimetilfurfurala) koji je produkt razlaganja šećera u medu nastao dugotrajnim skladištenjem meda. Mada se zna da se kritična koncentracija od 40 mg/kg dostiže tek nakon 10 do 15 godina, ukoliko se med pravilno skladišti i čuva (u kristalisanom stanju na ujednačenoj temperaturi 8 – 10ºC). Med stariji od dvije godine se prodaje za druge namjene kao npr. „med za pekarstvo“ i sl.

Na suprotnoj strani od ove se ispisuju podaci o fizičkom ili pravnom licu koje stoji iza proizvoda. A to znači: ime i prezime ili naziv firme, adresa ili sjedište firme, kontakt telefon (fiksni br. je obavezan, dok mobilni nije), i ako prostor dozvoljava E-mail i Web adresa ukoliko postoje.

Opšta forma

Naljepnicu je poželjno aranžirati slikom cvijetnica sa kojih je med ubran, dok slike ili crteže pčela treba izbjegavati jer ih se ljudi plaše. Opšta forma deklarisanja treba jednako da se primjenjuje i na med u saću, kao i na ostale proizvode koje pčelar ima da ponudi. Ljekovitost proizvoda se ne smije navoditi na ovoj etiketi (iako se prvenstveno zbog tih osobina i kupuje), jer se smatra da se time obmanjuju potrošači.

To je zbog toga što se u industrijski razvijenim zemljama med smatra običnim prehrambenim proizvodom. Naime, on se kod njih u većini slučajeva predhodno termički obrađuje, odstranjuje mu se polen i drugi sastojci kako bi se prilagodio tržištu (ljudima alergičnim na polen, da bi se lakše čuvao, itd.), pa time i gubi prvobitne osobine. Sve skupa djeluje komplikovano, ali je u konačnici veoma pregledno i vrlo jednostavno!

Pored ove obavezujuće, mogu se dodavati i druge etikete koje nisu obavezne, ukoliko daju bolju sliku o proizvodu. One mogu biti na ambalažu zalijepljene preko poklopca u vidu trake i pri tom igrati ulogu zaptivača i na njima može da bude ispisano npr. „domaći proizvod“i sl., kao i one koje se na ambalažu kače u vidu privjesaka, a na njima se daju informacije o osobinama i načinu upotrebe kao i o dejstvu proizvoda.

Moguće je da u skorije vrijeme sve ovo neće biti ni potrebno, ukoliko ga zamijeni bar – kod, ili se pronađe nekakvo drugo rješenje, ali dok se to ne desi potrebno je da se poštuje postojeća forma deklarisanja. Ona proizvođaču gradi ime, čineći ga ozbiljnim i prepoznatljivim na tržištu, reklamirajući ga u isto vrijeme. Potrošaču daje dovoljan broj informacija o proizvodu i o proizvođaču, čime su prava potrošača ispunjena, što dalje produbljuje povjerenje i zbližava kupca sa proizvođačem. Pored toga, prava potrošača su jasna pa svaku nepravilnost koju uoči može da prijavi organima inspekcijskog rada, ili što je češći slučaj da odbije da kupi takav proizvod.

Deklarisanje alkoholnih pića i meda

Pri deklarisanju alkoholnih pića od meda (medne rakije, mednog vina, likera.., potrebno je navesti količinu alkohola izraženu u (vol℅ ), kao i broj aromatičnih biljaka ukoliko su ugrađene u proizvod (vrsta biljaka nije obavezna radi zaštite specifičnosti proizvoda. Ona se navodi u propratnoj dokumentaciji). Količina proizvoda kod alkoholnih i bezalkoholnih pića se izražava zapeminski ( 1L, 0,75L, itd.). Rok upotrebe smjesa koje su kratkotrajne treba izraziti precizno (u danima, ili datumima ), kao i način čuvanja (na određenoj temperaturi.., ne izlagati svjetlosti, itd.) (bhpčelar/arhiva)