Poslušajte savjete najboljeg poznavatelja aroma meda u Americi: LEKCIJE SLUČAJNEPČELARKE: SVE ŠTO TREBATE ZNATI O PČELARSTVU I PROIZVODNJI VLASTITOG MEDA

Marina Markeze uopšte nije planirala da se počne baviti pčelarstvom. Radila je u dizajnerskoj firmi na Manhattanu, a živjela je u staromodnoj kućici u Konektikatu.Pčele joj nisu ni padale na pamet, sve dok jednom nije dobila priliku da okusi svježi, slatki med, direktno iz košnice. Danas, ona je jedna od najuspješnijih pčelarki u Americi, i osnivačica Američkog društva za degustaciju meda koja svoje znanje rado dijeli sa mladim pčelarima.

LJUBAV NA PRVI OKUS
Bila je to ljubav na prvi okus, koja je rezultirala time da napiše dvije knjige, osnuje američko društvo za degustaciju meda, i počne proizvoditi i prodavati vlastitu marku meda, „Crvena Pčela“.
Neki ljudi smatraju da je pčelarstvo relativno jednostavan hobi – na kraju krajeva, pčele mogu proizvoditi med i bez naše pomoći. Ipak, iako je Marina bila svjesna da posjedovanje kolonije pčela sa sobom nosi veliku odgovornost, trebale su joj godine kako bi naučila da im na pravi način osigura zaštitu, zdravlje i napredovanje.
Košnice koje se ne održavaju na pravi način postaju slabe, i u riziku su od vanjskih napasnika. Ukoliko im ne obezbjedite dovoljno prostora, stvoriće se veliki rojevi koji će tražiti novo stanište, što može dovesti u opasnost vašu okolinu, ali i ugroziti samu proizvodnju meda.
Dakle, koje sve kriterije moramo ispuniti da bismo bili uspješan pčelar? Koja oprema nam je potrebna, koliko novca trebamo potrošiti, i koliko vremena trebamo posvetiti našim košnicama?
Ukoliko želite da vaš pčelarski san postane java, poslušajte iskustvo i savjete Marine Markeze, koji će vam poslužiti kao polazne tačke.

PRVI KORACI
U svojoj prvoj knjizi, Pčela: Lekcije slučajnog pčelara, Marina opisuje njeno putovanje od momenta kada je prvi put okusila svježi med iz košnice. Ali, prije nego što se i sama počela brinuti za pčele, prisustvovala je brojnim sastancima obližnjeg pčelarskog udruženja.
Tu je saznala kako se košnice održavaju, i proizvode med u njenoj regiji Konektikata, učestvovala je u nekoliko inspekcija košnica, redovno dolazila na predavanja i dobila je vrijedne materijale koji su joj pružili neophodnu edukaciju i početno pčelarsko iskustvo. Sve ono što je mladom i neiskusnom pčelaru potrebno da bez straha uđe u svijet pčelarstva.
Nemojte vjerovati pričama kako košnicama nije potrebno neko veliko održavanje. Znati kako sigurno prenijeti maticu i njenu porodicu u košnicu, zaštititi pčele od vanjskih opasnosti i napasnika, te prikupljanje odgovarajuće količine meda, sa sobom nosi veliku odgovrnost i stručnost koja se usavršava godinama.
A upravo su pčelarska udruženja, najbolji način da se pripremite i prođete kroz taj proces.

RAZMISLITE O SVOM OKRUŽENJU
U Njujorku postoji preko dvjesto registrovanih košnica pčela, a broj raste od 2010.g., kada je podignuta zabrana za privatno uzgajanje pčela.
Iz njujorškog udruženja pčelara navode da kapacitet nosivosti područja treba biti važan faktor pri odluci pčelara da uzgajaju košnice na određenoj lokaciji, ali ne postoji zakon koji određuje koliko košnica se može smjestiti na određeni prostor.
Dakle, uzmite u obzir okruženje u kojem se nalazite: živite li blizu nekog velikog parka punog cvijeća? Kada šetate kroz te parkove, primjećujete li puno pčela? Ako je odgovor potvrdan, vaša kolonija pčela će imati dovoljno izvora hrane.
Istina, pčele mogu prelaziti velike udaljenosti kako bi došle do potrebne hrane, ali baš kao i ljudi, pčele se umore od dugih putovanja, i mogu izgubiti konkurentnu prednost nad drugim kolonijama.
Poznato je da se pčele prilično lako prilagođavaju životu u urbanim sredinama, ali u slučaju da u svom okruženju viditesamo beton i metal, preispitajte vašu želju za uzgajanjem pčela.

BUDITE OPREMLJENI
Nisu vam potrebne nenormalne količine opreme za smještaj pčela i prikupljanje meda. Ipak, trebaće vam malo više od obične drvene kutije.
Za početak vam je potrebno:
Košnica: Oko 75% pčelara u svijetu koristi Langstroth košnice, koje su veoma jednostavni za upotrebu i izgledaju kao drveni ormarići. Okviri za oblikovanje heksagonalnih ćelija voska, vertikalno su smješteni unutar okvira košnice; pčele ove okvire koriste za izgradnju gnijezda i skupljanje meda.
Dimilica: Tokom premještanja, inspekcija košnica i prikupljanja meda, pčelari se moraju zaštititi od uboda, pa pčele moraju biti pitome. U tu svrhu, većina pčelara koristi dimilice; mala kantica sa mjehom kojom pčelar upuhuje zrak u kućište dimilice, pa on zajedno sa dimom izlazi na suženom vrhu, i time umiruje pčele.
Pored toga, potreban vam je šešir sa tamnim velom i zaštitna jakna, kako biste moguća ubadanja sveli na minimum.
Pčelarski nož ćete koristiti za odvajanje poklopne daske od tijela košnice, i skidanje voska i propolisa sa pojedinih dijelova košnice.

ODABERITE ČLANOVE SVOJE NOVE PORODICE
Postoji nekoliko vrsta medonosnih pčela; dok neke proizvode više meda, druge su otpornije na bolesti.
Marinine italijanske pčele su najzastupljenije u Americi, omiljene zbog svog krupnog tijela i entuzijastične proizvodnje meda.
Na drugom mjestu su kranjske ili sive pčele medarice, koje su nešto sporije u proizvodnji meda, i imaju izražen nagon za rojenjem.Ipak, one su među najmirnijim vrstama pčela.
Farme pčela u Americi prodaju kompletne kolonije za 125 dolara (oko 220 maraka), sa jednom maticom i 18 do 20 hiljada trutova i radilica, što predstavlja prosječnu veličinu jedne porodice pčela.

OBAVEZE TOKOM CIJELE GODINE
– Nakon što ste postavili košnicu, ne možete tek tako otići na odmor na par mjeseci i očekivati da prikupite kilograme savršenog meda, kada dođe jesen. – objašnjava Marina.

Tokom redovne inspekcije košnica, pčelari provjeravaju proizvodnju jaja, zarazu od štetočina i manjih životinja.Žohari, moljci, crvi i gljivične zaraze predstavljaju najveću opasnost, jer će pčelar rijetko primjetiti kada se uvuku u košnicu.Polaganjem jaja i proždiranjem larvi, ove ubice pčela su sposobni da istrijebe čitavu koloniju. Kako biste otkrili najbolje načine da im se suprostavite, potražite savjet kolega iz svog pčelarskog udruženja.
Pored zaštite od predatora, potrebno je obratiti pažnju na pogodne uslove u samoj košnici. Tri sedmice prije početka zime, potrebno je provjeriti ventilaciju u košnici kako bi izbjegli stvaranje vlage i hrđe, i pokriti krovove košnica kako ne bi prokišnjavao.Sve su ovo vitalni koraci u održavanju zdrave košnice, od koje ćete imati koristi iz godine u godinu.–kaže Marina Markeze.

(Izvor: BH pčelar broj 50)