Pčele na jednom ili dva tijela: Kako pčele upravljaju „košnicom“ u prirodnom staništu

Piše: Sadik Čamdžić, pčelar iz Kladnja

Prema mom mišljenju, a koje sam dobio na osnovu posmatranja života pčele u prirodi, posve je neopravdano zajednice ostaviti na jednom tijelu. Razloga je mnogo

Milionima godina, prije nego što ih je čovjek usrećio, pčele su odlično upravljale svojim prostorom. U pravilu, to su bile uske visoke cilindrične praznine. Svoje gnijezdo počinjale bi od najgornjeg kupastog dijela, i spuštale ga prema dole. Gornji dio gnijezda bio bi napunjen medom i polenom, a pčele sa radiličkim leglom bile su smještene ispod mednih naslaga (vijenaca op. u.). Ispod radiličkog legla, tokom sezone, matica je polagala trutovsko leglo.

Tokom jeseni pčelinja zajednica bila je smještena u drugoj trećini pčelinjeg prostora i zimi je polahko napredovala prema gore. Potrošnja hrane bila je veća od unosa. U drugom dijelu proljeća, proces se kretao obrnuto. Zajednica je vršila „svođenje“ odozgo prema dole, da bi na kraju, u donjoj trećini prostora, uzgojila trutove, izvršila rojenje, te na taj način produžila vrstu.

ada se zna ova mudrost iz te proste pčelinje nastambe, lahko je onda to primijeniti i u savremenim košnicama, odnosno dati odgovor da li je pčelinju zajednicu bolje zazimiti na jednom ili dva tijela.

Hladno im je i previše osvijetljeno

Prema mom mišljenju, a koje sam dobio na osnovu posmatranja života pčele u prirodi, posve je neopravdano zajednice ostaviti na jednom tijelu. Razloga je mnogo.

Kada se pčelinja zajednica zazimi na jednom tijelu, pčelinje klube direktno je na udaru hladnoće. Također, na toj poziciji izloženo je intenzivnom strujanju vazduha, te što je posebno pogubno, izloženo je vrlo brzoj promjeni mikro klime. Naime, sva živa bića su obdarena mogučnošću adaptacije ali je za to potrebno vrijeme. Ako su promjene nagle onda je živo biće izloženo velikim rizicima. A baš se takve brze promjene dešavaju ispred i na ulazu u košnicu: promjena temperature, vlažnosti zraka, zvuk, svjetlosne provokacije itd.

Sve navedeno djeluje još stresnije kada zajednica počne sa odgajanjem legla.

Tampon zona

Međutim, duboko sam uvjeren da se svi ovi problemi mogu znatno ublažiti ako ispod pčelinje zajednice ima dodatnog prostora.

Najbolje je da je to jedan ili više nastavaka sa saćem. A posebno je dobro ako je u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće potureni nastavak na podnici u „toplom“ položaju, što znači da su okviri u njemu paralelni sa letom.

Zazimljavanje u više nastavaka ima još nekoliko prednosti: pčelar se oslobađa poslova oko skladištenja i čuvanja saća od moljca. Razvoj zajednice u proljeće je intenzivniji jer su mikroklimatski uslovi stabilniji. Pri početku glavne paše pčelar ne mora da na brzinu pravi razmještaj nastavaka za medobranje i postavlja matičnu rešetku jer pčele sistemom svođenja imaju odušak prema dole kao u prirodnom staništu.

Također, zbog tog oduška nema opasnosti od brzog ulaska zajednice u rojev nagon. Saće koje smo u jesen odredili za topljenje a u njemu još ima ponešto starog meda i polena, također možemo smjestiti u nastavak na podnici. U toku jeseni, zime i ranog proljeća pčele to saće potpuno očiste i ono je tada pripremljeno za pretapanje. Mnogo je bolje, čak i prazne nastavke, bez okvira, staviti ispod korpusa sa klubetom nego da klube ostavimo samo u jednom nastavku. I još nešto, mišljenja sam da je potrebnije slabija društva uzimiti u više nastavaka nego društva koja su jaka.

/arhiv BH pčelara/