Pčelarka sa Drine: Dika Maslan: KUHARSKO ODIJELO ZAMIJENILA PČELARSKIM!

U svom pčelinjem carstvu na prodičnom imanju u prigradskom goraždanskom naselju Bare ove 52-godišnjakinja ima 80-tak društava.Registrovala je firmu „Pčelarstvo Maslan“, a glavni „uposlenici“ su joj suprug Muhamed i sin Nedžad.

Za vrijeme nedavne sajamske prodajne izložbe na Ilidži, svjedočili smo vrlo dirljivim susretima pčelarke Dike Maslan iz Goražda i njenih stalnih kupaca meda ili preparata na bazi meda i ljekovitog bilja. Nju narod uistinu poštuje, vjeruje joj….A ona sija od sreće, blista, osmijeh joj ne silazi s lica.
– Svaki put mi srce zatreperi kada se pojavi neko od mojih kupaca i počne mi hvaliti moj med ili preparate – ne krije zadovoljstvo, nakon što smo svjedočili susretu jedne ilidžanske profesorice i ove Goraždanke, kojoj su Dikini preparati vratili narušeno zdravlje.

Gazdinstvo
U svom pčelinjem carstvu na prodičnom imanju u prigradskom goraždanskom naselju Bare ove 52-godišnjakinja ima 80-tak društava.Registrovala je firmu „Pčelarstvo Maslan“, a glavni „uposlenici“ su joj suprug Muhamed i sin Nedžad. Iz košnice, pored meda, uzima propolis i polen, a specijalizirala se za medno biljne pripravke od meda i ljekovitog bilja. Nadaleko su poznati njeni preparati od meda sa žarom ili sa čuvarkućom.

U čarobni svijet pčelarstva i spoznavanje svih tajni ovog zanata, Dika je počela ulaziti preko pčelara Emira Čolića. Kako su bili kućni priojatelji, a kod Emira uvijek bilo posla, Dika je povremeno „uskakala“ kao pomoćna radnica kod vrcanja meda, te još nekih poslova u Emirovom pčelinjaku.
– Tada sam radila kao kuharica. Bila sam dobar majstor za kolače i dobro su me plaćali. Imam 15 godina staža u ugostiteljstvu. Međutim, pčelarstvo mi je postalo izazov. Preko noći sam odlučila da napustim posao kuharice i započnem biznis sa pčelama – priča naša sagovornica.

Nekoliko godina je „stažirala“, a onda krenula hrabro. Umjesto sa dva ili tri društva, kako se savjetuje da krenu mladi pčelari, Dika je startala sa 30 košnica.

Ni malo nisam strahovala od neuspjeha, jer sam već imala znanje i samopouzdanje, koje sam stekla radeći kod Emira Čolića. On je tu kad god se pojavi neki belaj, daje upute, prati me, kontroliše…

Praznik kada se pčele roje

Dika je naprosto oduševljena pčelama. Kaže, dok ih obilazi ili nešto radi oko njih, zove ih svojim curicama, jaranicama, ljubavima, čistunama… S istinskim divljenjem nam priča kako je savršeno organizovan pčelinji svijet i kako svaka pčela u njemu ima svoj zadatak. A onda, uz dubok uzdah, će reći:
– Bojim se za sudbinu pčela. Sve ih je manje i sve im je teže donositi i za sebe hranu, a kamo li za nas pčelare. Sve se urotilo protiv čovjeka i pčele – kaže Dika.
Objašnjava da je ova godina uistinu bila teška. Registrovala je jako puno rojenja, a vjerovatno zbiog kišnih perioda u košnicama se pojavio veliki broj matica trutuša. Nisu imale uslove za oplodnju.
– Inače, za mene je praznik kada se pčele roje. Naprosto, obožavam ganjati se sa rojem. Baš mi je izazov pratiti ga, pa onda uhvatiti i smjesti u košnicu – priča Dika.

Desilo se da joj je nekoliko rojeva pobjeglo, ali ne žali. Kaže, nije bilo suđeno! Međutim, nju brine slab unos, nestašica hrane u prirodi. Ovog ljeta je pčele selila u Hrenovicu. Ekološki netaknuta oaza, a u blizini nema pčelara. Ali, nisu ni livada, ni planina izdašni kao nekada.
– Cijela sezona je „povuci – potegni“. Bilo je nešto malo bagrema. Isti slučaj je i sa livadom. Loša godina za koju kažem ne ponovila se nikada i nikome – kaže na kraju naša sagovornica.