NOVEMBAR NA PČELINJAKU!

Krajem novembra ili početkom decembra steći će se uslovi za posljednji tretman pčelinjih zajednica oksalnom kiselinom metodom nakapavanja.

Od mjeseca novembra do februara je period kada pčele prenose život iz jedne sezone u drugu. U tom periodu im treba obezbijediti besprijekoran mir, jer će životne aktivnosti pčelinjih zajednica biti svedene na minimun i tako će i ostati sve do pojave prvog legla . Iznad svog klubeta imaju bogate medne vijence koje su ove godine uz našu pomoć obezbedile. Te medne kape bi trebale da su dubine sada najmanje 10-15 cm, i one će im biti izvor hrane i toplote.

Veće zalihe hrane (med i polen) su smještene lijevo i desno od klubeta, tako da za njih sada nema zime. Svima je poznato da pčele nikada ne umiru od zime, već od gladi i bolesti. Zato samo besprijekorno mirovanje bez ikakvog uznemiravanja, omogućuje pčelama da u uslovima najvećih minusa sa minimalnim utroškom životne energije prezime i dočekaju lijepe proljećne dane.

Mnogi pčelari se drže pravila kada je hrana u pitanju samo da prezime do marta za ostalo nema problema ne uzimajući u obzir snagu i brzinu razvoja baš u tom periodu , i količinu i kvalitet hrane koja je tada najbitnija i koja je preduslov za brz proljećni razvoj, i naravno kasnije i iskorišćenje voćne i bagremove paše.

Ko nije odradio u narednom periodu neka provjeri stabilnost košnica i postolja (košnice moraju biti stabilne), do kraja novembra svo lišće će sa krošnj opasti tako da nam u pčelinjaku preostaje i da njega sakupimo. Moramo imati uvek nešto pripremljeno u pripravnosti tipa slama, staze , karton, da u slučaju jačeg zahlađena (sniježnih padavina), a zatim naglog otopljenja koje će izmamiti pčele na pročisne letove iste prostremo ispred košnica da pčele ne bi ostale na hladnoj i mokroj zemlji, travi, snijegu, jer bitan nam je život svake zimske pčele.

Još jedan apel mladim pčelarima početnicima da se uzdrže od nepotrebnih otvaranja i zavirivanja u košnice, jer radoznalost sada predstavlja najveću opasnost za zimovanje pčelinjih zajednica jer sada im je potreban mir, mir i samo mir….

Svaki pčelar treba da ima i malo sklonosti ka stolarskom zanatu i nešto od tog alata , kako bi mogao u ovom vremenu da dotegne pojedine dijelove od košnica , podnjače, ramove. Ko je kupio ramove u rifuzu imaće posla na njihovom sklapanju i ožičavanju, farbanju košnica i dr. U svakom slučaju posla uvijek ima , samo koga je dao bog da hoće da radi. Slobodno vrijeme treba iskoristiti i za edukaciju i posjete našim pčelarskim udruženjima gdje će biti organizovana stručna predavanja iz oblasti pčelarstva. Znanja nikad dosta, svaka korisna informacija je dobro došla, pčelarstvo se uči kroz cio život.