Mileta Marković: Kod zimovanja pčela i proljetnog razvoja zajednice najvažnije je povući pravi potez u pravom trenutku; uspjeh neće izostati!

Ukoliko 1. aprila u LR košnici imamo više od 6, a u DB više od 5 okvira legla možemo zaključiti da bi one mogle da dostignu vrhunac razvoja prije početka bagremove paše, a samim tim bi u njima moglo doći i do pojave rojevog nagona. Radnje koje bi tada preduzimali da bi rojenje spriječili obično bi bile bezuspješne

Rijetki su pčelari koji mogu mirno da prespavaju zimu. Koliko god su u prethodnom periodu savjesno obavili posao oko uzimljavanja pčelinjih društava, uvijek ostaje ono ali. Uputstva za pravilno uzimljavanje pčelinjih društava, pored ostalog, sadrže i orijentacione podatke o brojnosti pčela koje će činiti pčelinje zimsko klube. Najčešce se navode podaci da u klubetu normalne pčelinje zajednice treba da ima oko 20 hiljada pčela. Na takvu pretpostavku slijedi logično pitanje: Koliko smo mi pčelari odgovorni ili moćni da utičemo na pčelinju zajednicu da u svom klubetu ima toliki broj pčela?

Pravovremena intervencija

Iako su bili obezbijeđeni svi uslovi za pravilno funkcionisanje pčelinje zajednice pa čak iako je vršeno stimulativno prihranjivanje ili obezbijeđena solidna paša u avgustu i septembru, matica je nosila i pčele odgajala samo toliki broj zimskih – dugovječnih pčela koliko je to ‘zacrtano’ u njenom prirodnom instiktu, odnosno zavisno od njene rasne i genetske predodređenosti.

Ukoliko prihvatimo kao činjenicu da su to osobine naše pčele, onda nas vjerovatno više neće opterećivati sadržaj zimskog klubeta koje može biti smješteno u pet, šest ili više ulica pčela. Kod nekih zajednica klube može biti smješteno i u četiri duže ulice a da uspješno prezimi i da se na proljeće brže razvije od zajednica koje su u zimskom klubetu imale više pčela.

Mnogo je, međutim, važnije, a to u velikoj mjeri zavisi od pčelara, gdje je zimsko klube formirano. Ukoliko se radi o LR košnici sa dva tijela treba obratiti pažnju da li je klube ostalo u cjelosti u donjem tijelu ili je svojom većom zapreminom prešlo na okvire gornjeg tijela.

Ako je većim dijelom ostalo u donjem tijelu gdje nema dovoljno zaliha hrana i gdje su nepovoljniji mikroklimatski uslovi, u slučaju dužeg perioda hladnog vremena postoji mogućnost da ugine od gladi iako se u gornjem dijelu nalaze velike količine, odnosno dovoljne zalihe hrane za uspješno prezimljavanje zajednice. Ovo je jedina konstruktivna mana ovog tipa košnica ali se sa malo više pažnje pčelara može uspješno sanirati. U pčelarskoj praksi poznato je da je za pčelinje klube najbolje da bude smješteno izmedu dva tijela LR košnice mada je to veoma često teško podesiti te je ipak bolja varijanta da klube svojim najvećim dijelom bude locirano u gornjem tijelu i zbog povoljnije mikroklime i ventilacije ali i zbog bolje mogućnosti pčelareve intervencije ako se radi o zimskom tretiranju ili eventualnom dodavanju hrane.

Inače, bez obzira na tip košnice moguće je da zbog toplije strane na toj lokaciji klube se formira do samog zida košnice gdje možda nema dovoljno hrane za cio period hladnog vremena, te je potrebno pomjeriti cijelo klube i sa te strane dodati okvir sa medom. Klube može biti podijeljeno i na dva dijela zbog toga što se u središtu košnice nalazio okvir sa djevičanskim saćem koji je hladan i pčele na takvim okvirima izbjegavaju da formiraju zimsko klube.

U ovakvim slučajevima potrebna je pravovremena intervencija pčelara a posebno treba imati na umu veoma dug period toplog vremena u novembru kada je u izvjesnom broju košnica započeto mlado leglo i da će pčelinje klube biti vezano za taj prostor pa je veoma značajno da u tom prostoru hrana bude pravilno raspoređena.

Kvalitet hrane kojom će se pčele tokom zime hraniti ima značajnu ulogu za njihovo uspješno prezimljavanje. Teško svarljiv med (medljika, medljikovac), kasno dodavani sirup koji pčele nisu stigle da prerade u med, zbog čega postoji mogućnost da uskisne, može izazvati probleme u organima za varenje kod pčela ali se stanje može popraviti ako se u periodu zime budu pojavljivali topli dani kada će pčelama biti omogućeno da izlete i pročiste se.

Povećana smrtnost pčela u toku zimskog perioda ne mora uvijek biti posljedica prisustva varoe, nozeme ili nedostatka hrane i polena u periodu njihovog odgajanja. Uzrok većeg uginuća u zimskom periodu treba tražiti i u genetskom potencijalu matice, odnosno u prirodnoj nasljedenosti dužine života njenih pčela.

Selekcija pčela na dugovečnost se kod nas, koliko ja znam, ne radi ali se broj uginulih pčela u zimskom periodu uzima u obzir pri konačnom izboru roditeljskih matica od kojih će se vršiti reprodukcija njenih kćerki odnosno mladih matica. Prema tome, treba prihvatiti činjenicu da pčelar sem izbora matice i obezbjeđivanja drugih uslova, ne može uticati na dužinu života pčela jer to može biti genetsko nasljeđe kao i u svakoj drugoj životinjskoj vrsti, ali i u ljudskom rodu.

Proljetni razvoj

U proljeće pčelinja društva gube brže odrasle pčele prije nego što mlade izležene pčele zauzmu njihovo mjesto. Ova pojava se naziva proljećno iščezavanje pčela. Ovo je obično prisutno u većim pčelinjim društvima ali je ozbiljno samo u onima koje izgube nesrazmjerno mnogo pčela u odnosu na broj novoizleženih.

Ova pojava je primjetnija kod jednih nego kod drugih društava i ako uzrok tome nije u zaraženosti nozemom, onda je svakako uzrok u lošem kvalitetu matice i drugim uslovima pod kojima su gajene zimske pčele.

Što se tiče gradnje saća u uslovima ranog proljeća treba imati na umu da su voštane žlijezde pčela radilica najrazvijenije i najproduktivnije kod pčela starih od 12 do 18 dana i da samim tim okvire sa satnim osnovama ne treba dodavati dok u košnici ne bude nekoliko hiljada pčela ove starosne dobi. Po raznim istraživanjima i mjerenjima ustanovljeno je da je za izgradnju 1 kg saća na satnim osnovama pčelama potrebno da potroše oko 4 kg meda. Takođe je nađeno da postoji i direktna veza između količine unijetog polena i količine izlučenog voska.

Krajnji cilj svakog pčelara je svakako da njegova pčelinja društva dostignu vrhunac razvoja baš na početku glavne paše, u našem slučaju bagrema, ali samo majstori pčelarstva to uspiju da postignu. Ako se vrhunac razvoja dostigne prije početka glavne paše izvjesna je ali i logična pojava rojevog nagona i onda nam je sav trud oko njegovanja i razvoja zajednice bio uzaludan. Ako se zakasni sa razvojem, dobar dio paše će proći i nećemo ostvariti prinose koje smo očekivali i koji su realno bili mogući.

U našim klimatskim uslovima, kada nam glavna paša počinje oko 10. maja, a intenzivnije leglo u košnicama oko 1. marta, period razvoja pčelinje zajednice traje oko 70 dana ili 10 nedjelja. Za sve to vrijeme potrebno je pratiti razvoj svake zajednice i već oko prvog aprila možemo zaključiti koje zajednice se brže a koje sporije razvijaju.

Ukoliko 1. aprila u LR košnici imamo više od 6, a u DB više od 5 okvira legla možemo zaključiti da bi one mogle da dostignu vrhunac razvoja prije početka bagremove paše, a samim tim bi u njima moglo doći i do pojave rojevog nagona. Radnje koje bi tada preduzimali da bi rojenje spriječili obično bi bile bezuspješne. Zbog toga ovim društvima, u periodu odmah poslije 1. aprila, treba posvetiti posebnu pažnju pogotovu ako se u njima nalaze matice izležene iz rojevih matičnjaka.

Koje su to radnje potrebne teško se može detaljno opisati jer zavise i od vremenskih prilika ali se uglavnom svode na oduzimanje okvira sa leglom, polenom i medom, njihovo dodavanje društvima koja imaju zaostajanje u razvoju, zatim skidanje utopljavajućeg materijala, povećanje ventilacije proširivanjem leta i vađenjem fioke iz zamrežene podnjače, izbjegavanje stimulativnog prehranjivanja i sl.

Posebnu njegu i pažnju treba posvetiti društvima koja imaju zaostajanje u razvoju, ali ako sve mjere počev od dodavanja okvira sa leglom, medom, polenom i dodatnim utopljavanjem ne pomognu treba što prije menjati maticu. Pretpostavlja se da je prije toga izvršena kontrola prisustva varoe ili nozeme.

U svakom slučaju vrhunac razvoja svake pčelinje zajednice podrazumijeva da u LR košnici ima na 10 a u DB na 8 okvira legla ili 50 hiljada zaleženih ćelija legla i prisustvo 40 – 45 hiljada pčela.

Znalačko ili ponekad srećno podudaranje vrhunca razvoja pčelinjeg društva i početka glavnog pašnog perioda učini proizvodnju meda relativno lakom. U slučaju da je taj period razvoja pčelinje zajednice od početka glavne paše kratak ili dugačak, pčelarenje na med postaje znatno teže i problematičnije.

Kao što se moglo primijetiti u ovom tekstu upotrijebljen je izraz „majstor pčelarstva“. Možda će neki pčelari, koristeći taj izraz, praviti insinuacije da sam sebe promovisao i dodijelio sebi tu titulu. To u svakom slučaju ne može biti zaključak, ali se može objasniti mojom posvećenošću pored pčela drugom hobiju – igranju šaha.

I u šahovskim partijama kao i u pčelarstvu primaran je subjektivni pristup igrača a njihovi potezi u pojedinim fazama igre su najčešće proizvod njihovog znanja, intuicije i kombinatorike. Pravi potez u pravom trenutku i uspjeh neće izostati. U šahu se oni zovu majstori i velemajstori a u pčelarstvu još nemaju titule a možda bi im takvo zvanje trebalo i dodijeliti tek toliko da se zna od koga ćemo ovaj plemeniti zanat učiti i nadam se jednog dana i naučiti. (bhpčelar)