Lidija Arsić, (54), inžinjer prehrambene tehnologije iz Požarevca i pčelarka: Pčele su vrhunac socijalizacije, požrtvovanja, graditeljstva, komunikacije i vrednoće!

Početnicima bih savjetovala lokaciju sa bar dvije paše, daleko od izvora vlage i vjetra. Seleći ili ne, pčelar treba da izabere dobru lokaciju da pčele imaju koliko toliko i polena i nektara, u suprotnom, kada nema unosa duži period dolazi do prekida legla i stagnacije.

U svijetu mednog zanata, žene su rijetka pojava, a i ako ih ima, često su samo pomoć muškim članovima porodice. Ipak, i žene, ako se odluče na to, mogu biti perjanice u ovom lijepom, ali fizički napornom i odgovornom zanimanju.

Jedna od njih je i naša sagovornica, Lidija Arsić iz Požarevca. Lidija je i inžinjer prehrambene tehnologije, a zadnjih desetak godina i pčelarka. Sama pčelari bez ičije pomoći sa 140 košnica! Lidija je i apiterapeut i moderator popularne FB pčelarske grupe „Učimo pčelarstvo“. Hvaljenja vrijedan sagovornik!

-Moja prabaka je pčelarila vrškarama, a to sam saznala prije par godina kada me rođaka pitala odakle mi to da toliko volim pčele. Rekoh da ne znam ali da su me očarale kad sam prvi put zavirila u košnicu i poslije toga nije bilo razdavajanja. Zbog njih sam završila dva kursa iz pčelarstva u trajanju od po godinu dana, sa najvišim rezultatom na testu. Početni i viši nivo, gdje sam puno naučila od renomiranih profesora sa naših fakulteta, poljoprivrednog, biološkog, hemijskog. Realno, najviše sam naučila od pčela, zahvalna sam im što su mi dozvolile da mogu da se družim sa njima. One su vrhunac socijalizacije, požrtvovanja, graditeljstva i komunikacije i naravno vrednoće – kaže nam pasionirana pčelarka Lidija.

Virila pa dobila ubod u oko
Naša sagovornica je potom, kako ističe, iz želje da sazna i nauči kako se ispravno uzimaju, čuvaju i koriste pčelinji proizvodi u cilju preventive i poboljšanja zdravlja, završila kurs iz apiterapije.
-Član sam apiterapeutskog udruženja. Kad se samo sjetim kako sam bježala od pčela, reakcija na njihov ubod i pčelinji otrov je bila burna i imala sam tegobe i do pet dana. A onda je kupljeno prvih pet košnica, suprug je poželio da ima pčele. Dolazio je jedan stariji pčelar da ih povremeno pogleda. Ja sam gledala iz daleka i pomalo se primicala dok nisam došla kod košnica, virila sam u košnicu fascinirana njihovim ponašanjem i dobih ubod pored oka. Opet tegobe danima ali sam nastavila sa opremom i edukovala se iz te oblasti, pčelinjak se uvećavao, supruga pčele više nisu interesovale tako da nekih osam godina radim sama.

-Uvećala sam pčelinjak sada imam oko 140 društava smještena na dva kontejnera i dio u stacionaru. Zbog pčela sam položila i za C da mogu sama da prevezem kontejnere. Hobi, a ispade cjelogodišnje zaposlenje – kaže Lidija.

Ističe da voli da pčelari te da joj pčele osim materijalnog pružaju i psihičko blagostanje.
-Nisam planirala broj košnica, jednostavno tako ide i prema zahtjevima se ponašam, 80 košnica u kontejnerima zahtijevaju 80 za podršku. Fali još nekoliko desetina košnica da to ostvarim. Što se poslova oko pčela tiče, vjerovali ili ne, sve poslove radim sama. Suprug vozi kamion ali kad može, što remeti selidbe na vrijeme sa paše na pašu, od skoro i ja mogu da vozim kamion-otklonjen je još jedan problem.

 Pčele ne trpe aljkavost i lijenost
Susretala se naša sagovornica i sa pčelinjim bolestima ali nam i otkrila koje košnica preferira.
-Zahvaljujući broju društava i godinama, od bolesti sam se srela sa gljivičnim oboljenjem-krečnim leglom, nozemom i parazitom-varoom. Pokušala sam da spasim oboljela društva na početku pčelarenja, a onda sam shvatila da je to rizik za širenje bolesti na ostala društva i sada ih ne držim i ne liječim. Varou tretiram. Sada imam Až grom košnice i meni kao ženi odgovaraju za rad, radi se samo ramom. Imala sam i pološke i modifikovanu Až sa pološkinim ramovima.

Na kraju razgovora, Lidija ističe kako pčele treba da gaji osoba koja je posvećena, voli ih i radi za njih šta treba.

-Pčele ne trpe aljkavost i lijenost, tu smo da prepoznamo momenat kada i kakva im je intervencija potrebna od pčelara.

Pčelinji otrov može izazvati sljepilo

Šta se dešava kad ubod pčele izazove šok? Lokalna reakcija se manifestuje bolom, crvenilom i otokom i traje duže od 24h. Sljedeći nivo tegoba obuhvata osjećaj mučnine, gađenje, povraćanje, stezanje u grudima, vrtoglavicu i bol u stomaku. Stanje šoka nastupa kada pored navedenih tegova dođe do opstrukcije rada pluća, zatim nizak pritisak, kolaps i koma.
Nije na odmet znati ….tijelo takve osobe staviti u ležeći položaj sa glavom okrenutom u stranu, kako jezik ne bi zapao, noge podignuti visoko da bi se krv slila u srce i mozak. Osobu što prije odvesti ljekaru. Ukoliko imate Epi-pen…jednostavno se aplicira ali je adrenalin po sastavu i može da naudi srčanim bolesnicima. Stopa smrtnosti je najviša kod uboda u glavu i vrat, zatim ruke i noge. Smrt može nastupiti za 15ak minuta. Dolazi do otoka organa u organizmu. Prvo što osjećamo je otok mekog nepca.
Zaštitite se kad radite sa pčelama iako ne reagujete na ubod. Naročito pazite oči. Pčelinji otrov može izazvati sljepilo.

 Šta kad vas ubode pčela, a alergični ste?
Po ubadanju što prije strgnuti žaoku (nikako je ne hvatati između prstiju, stisnućete kesice sa otrovom i svog ga ubaciti u kožu), mjesto odmah protrljati kako bi se rasturio alarmni feromon koji sadrži pčelinji otrov da vas ne bi bole druge pčele. Ovo je lokalna reakcija i traje do pet dana, trećeg dana počinje svrab i otok polako spada. Ukoliko ovako reagujete, popijte antihistaminik, mažite mjesto uboda synopenom, stavljajte hladne obloge, uzimajte vitamin C i med, izbjegavajte alkohol, jaku hranu i pušenje. Uzimajte više biljnih i mliječnih proizvoda. Ukoliko dođe do reakcije po cijelom tijelu u vidu osipa, oticanja jezika dijareje i mučnine, odmah otići doktoru. Najbolje je da uvijek imate EPI-PEN uz sebe, jednostavan za apliciranje, a u kritičnim situacijama može spasiti život. Ne smiju ga koristiti srčani bolesnici. Ako ste početnik…biće ovako neko vrijeme, a onda nećete ni reagovati; mene sad više boli i smeta ubod komarca, a naticala sam, ruke su mi bile kao bokserske rukavice ali sam ipak nastavila. Preporučuje se da se uvijek zaštitite, ne junačite se, što manje uboda, to bolje.

Početnici prvo treba da nauče biologiju i morfologiju pčela!
Bila sam član tri pčelarska udruženja, sada sam član Udruženja pčelara Malo Crniće. Posjećujem pčelarske skupove i predavanja, nekada uživo a sada ih slušam on-line. Što se predavača tiče ima nekoliko koje bih uvijek slušala ali ima i onih koje saslušam iz poštovanja, naravno i onih koje sam čula jednom i ne želim više. Predavač koji je pčelar i iz njegovog izlaganja naučim, procijenim da radi ispravno i uspešno je dobar predavač koji zaslužuje moju pažnju i poštovanje. Početnici greše kada slušaju savete onih koji su se ozreklamirali, prvo treba da nauče biologiju i morfologiju pčela, da se upoznaju sa bolestima, simptomima i kako se manifestuju a onda nabave minimalno pet košnica i uče i od pčela i od pčelara. Kada su teorijski upoznati lako će odlučiti čiji će savet u kojoj situaciji da primene. Ko god je tražio moje mišljenje rekla sam kako bih ja u toj situaciji i dodala sve saslušaj i radi po svom-kako proceniš da je najbolje.
Osim toga, početnicima bih savjetovala lokaciju sa bar dvije paše, daleko od izvora vlage i vjetra. Seleći ili ne, pčelar treba da izabere dobru lokaciju da pčele imaju koliko toliko i polena i nektara, u suprotnom, kada nema unosa duži period dolazi do prekida legla i stagnacije.

E. K./BHP