Kretanje sunca i ponašanje pčela: KRAĆANJEM OBDANICE, MATICA POČINJE DA ZALIJEŽE ŠTO VIŠE LEGLA!

 Kraćanjem obdanice pčele počinju i sa progonom trutova, a to nam daje znak da krenemo u borbu sa varoom. Varooa tada u većem broju počinje da napada radiličko leglo i tako nanaosi višestruku štetu zimskoj pčeli

Piše: Hamid Zlatić

Dužina dana – u smislu trajanja dnevnog svjetla – od vaznosti je gotovo u svim ljudskim aktivnostima. Svjesni smo je u svako doba godine, a posebno oko prvog dana ljeta i zime, kad su dani najduži ili najkraći, te oko prvog dana proljeća i jeseni, kada se dužina dana najbrže mijenja.
Samo dva puta u toku godine obdanica i noć traju potpuno jednako, po 12 h. To se dešava 21. marta i 23. septembra, jer tada granica osvijetljenosti prolazi kroz sjeverni i južni pol, pa su sjeverna i južna polulopta potpuno jednako obasjane. Ti datumi nazivaju se ravnodnevice.

Obdanica je najduža 21. juna, pa se taj dan označava kao dugodnevica. Najkraća obdanica (i najduža noć) javlja se 22. decembra, pa se taj dan naziva kratkodnevica. Međutim, na južnoj polulopti je sve obrnuto – obdanica je najduža 22. decembra, a najkraća je 21. juna.

Pčela se ponaša u „dosluhu“ sa prirodom. O tomke postoje brojne naučne studije, a u ovom tekstu iskusni pčelarski stručnjak Hamid Zlatić detaljno objašnjava vezu „pčelarskog kalendara“ i obdanica

Ljeto – jesen

Kraćanjem obdanice matica počinje kontinuirano sa smanjenjem legla u košnici, izuzetak su ljeta sa obilnim padavinama,i mlade visokoproduktivne matice. Kod kišnih ljeta vegetacija je bujnija tako da se značajnije ne osjeti kada je u pitanju smanjenje zalijeganja ili količina legla nakon kraćanja obdanice. Ako još za vrijeme kišnih ljeta imamo i mlade visokoproduktivne matice u jakim zajednicama, onda su to izuzeci gdje kraćanje obdanice ne igra toliko veliku ulogu u smanjenju zalijeganja kod matice. U takvom slučaju situacija se mijenja i tada glavnu ulogu imaju pašni uslovi i kvalitet matice u smanjivanju količine legla u pčelinjoj zajednici.

Pčelareva težnja je da u košnici uvijek ima dosta legla jer je to garant jake zajednice. Pčelar u to vrijeme treba poduzeti niz mjera kako bi mu pčele dobro zimovale i u proljeće imale dobar i brz razvoj.

Količinu zimske pčele i jačinu društva u zimskom periodu neće odrediti stimulativna prihrana kao što mnogi pčelari misle. Stimulativnom prihranom pčelar će imati nestvarnu sliku, u momentu prihrane pa sve do nestanka ljetne kratko živeće pčele društva će biti jaka. Nestankom ljetne pčele jačina pčelinje zajednice se drastično mijenja tako da pčelara često uhvati panika, strah i sam sebi postavlja pitanje šta se to dešava sa onako jakom zajednicom.

Kraćanjem obdanice matica osjeća potrebu da zaliježe što više legla i da tako društvo uđe što jače u zimu. Ukoliko je matica slaba ona to neće moći postići, na pčelaru je da izvrši zamjenu matice kako bi ona svojim hormonalnim nagonom za opstanak mogla ispuniti svoj cilj i ostvariti naše težnje. Kraćanjem obdanice pčele počinju i sa progonom trutova, a to nam daje znak da krenemo u borbu sa varoom.

Varooa tada u većem broju počinje da napada radiličko leglo i tako nanaosi višestruku štetu zimskoj pčeli. Zalihe hrane i površina saća su jedni od faktora u našim nakanama da imamo što više zimske pčele, zato pčelar odmah nakon zadnjeg medobranja treba odraditi bitan posao, a to je:ostaviti broj nastavaka na kome će pčele zimovati bez posebnog razmještanja nastavaka i okvira, te izvršiti dopunu hrane u obilnim količinama sa šećernom otopinom 3:2 u korist šećera.

Sve ovo će biti bezuspiješno, ako smo zaboravili varou.

 Smrtni prostor i posljednje pripreme za zimovanje

Mnogi pčelari smatraju da je smrtni prostor razmak između satonoša donjeg nastavka, i donjih letvica (satina) gornjeg nastavka. Ja smatram da je smrtni prostor kasna intervencija pčelara u nekim pčelarskim radovima i manipulaciji nastavcima i okvirima.

Ako pčelar na vrijeme izvadi iz košnice matičnu rešetku on će spriječiti da ne dođe do stvaranja smrtnog prostora, isto važi i za manipulaciju sa nastavcima i okvirima. Formiranjem košnice, nakon kraćanja obdanice ili nakom zadnjeg medobranja, pčelar ne bi trebao više remetiti sklad unutar košnice ukoliko postoji veći razmak između donjih i gornjh okvira, pčele će izgraditi zaperke i tako sebi omogućiti nesmetan prelazak iz nastavka u nastavak.

Ako pčelar zarotira nastavke, ili manipuliše okvirima i primješta ih tamo gdje on misli da je to najbolje može da naškodi zajednici, te tako da bude remetilački faktor u skladu unutar košnice, zato što su se pčele već uveliko oraganizirale položaj u kome će zimovati.

Ukoliko pčelar uoči da su medne kape plitke pčelama treba dopuniti hranu ponovo u velikim obrocima šećernim sirupom 3:2 u korist šećera ili invertom, jer invertom ćemo sačuvati zimsku pčelu (kasnom prihranom produžit ćemo joj vijek).

Ostaje nam jesenji tretman varoe koji ne bi trebali zaboraviti. Sa zadnjom dopunom hrane i jesenjim tretmanom varoe završeno je uzimljavanje pčelinjih zajednica. Pojedini pčelari pčele utople, neki to ne rade. Ipak, jedno je sigurno – pčele se ne boje zime, pogotovo ako su košnice pune hrane i pčele!!

 Zimovanje

Pčelama treba obezbijediti apsolutni mir, košnice zaštititi od vjetrova, životinja, ptica i odraditi zimski tretman protiv varoe onda kada pčele nemaju legla, ili je legla jako malo u košnici. Kada kažem malo legla, to se odnosi na mjesta gdje zime gotovo i nema i gdje su mlade matice koje znaju imati manju količinu legla tokom cijele zime.

Duljanjem obdanice matice počinju sa zalijeganjem i leglo se počne razvijati u skladu sa jačinom zajednice i njenom potrebom za mladim pčelama. Svaka intervencija na pčelinjaku zimi, pčelara će koštati u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica.

Proljeće

Za pčelara koji je prethodno sve uradio na vrijeme i u skladu sa potrebama pčela, proljeće će biti oaza mira i spokoja i uživanja u njegovom radu i trudu. Suprotno tome, mogući su gubici pčelinjih zajednica, spajanje slabih društava, prihrana u početku pogačama a poslije sirupom, spor razvoj, nemogućnost iskorištavanja ranih paša… Sve u svemu,pčelar će utrošiti mnogo više vremena u radu sa pčelama itd.

U proljeće pčelar nebi trebao otvarati košnice dok dnevne teperature ne budu prelazile 12, a noćne 10 stepeni (izuzetak mogu biti zajednice kod kojih je nophodna intervencija). Vrlo je važno da se smanji na minimum broj otvaranja košnica, a stanje pčelinjih zajednica čitati na letu košnice. One pčele koje su uzimljene sa dovoljno hrane ne treba uopšte stimulativno prihranjivati, treba ih pustiti da potroše zalihe, njima treba na vrijeme dodavati satne osnove, ne čekajući da pčele povuku ili izgrade negdje u međuprostoru satinu, pa da je moraju isijecati (takva satina u većini slučajeva bude i zaležena tako da se njenim isijecanjem pravi višestruka šteta).

Prenatrpanost hranom i peludom te smanjen prostor za zalijeganje matici brzo dovede do pojave rojevnog nagona. Zato na vrijeme treba pčelama oduzeti peludne okvire ili okvire sa medom i dodati ih pomoćnim zajednicama, a na njihova mjesta postaviti okvire sa satnim osnovama. Satnim osnovama ne treba cijepati leglo, ali ih ne treba postavljati tamo gdje će ih pčele odmah napuniti nektarom ili polenom, jer će tako matica ponovno ostati bez prostora za zalijeganje.

Pčele ne bi trebale ući u rojevi nagon, ali bi cijelo vrijeme pred bagrem ili neku drugu glavnu pašu trebale biti na granici rojevog nagona. (zato se jakim društvima može oduzeti leglo sa pčelama ili sa mladim pčelama i ojačati neka zajednica koja je nešto slabija).

Iako su mnogi pčelari skeptični po pitanju ojačavanja zajednica pred bagrem ili neku dugu glavnu pašu, moje iskustvo kaže da se tako jaka društva održavaju da ne uđu u rojevni nagon, a slabije zajednice iskoriste u bagremovoj paši. Dodavanje legla i pčela slabijim zajednicama trebalo bi biti završeno 10 dana pred glavnu pašu (ako pčelar zakasni sa tim, rezultati će izostati u medobranju, tako bi slabije zajednice mogle ući i u rojevni nagon i ponovo stvoriti probleme pčelaru.

Pčelar treba nastojati da što više zamijeni starog saća u plodištu, u ovo vrijeme dobijaju se i kvalitetne matice od kojih se mogu formirati rojevi nakon vrcanja bagrema.

Svi oni koji mogu i imaju vremena trebali bi koristiti ram građevnjak u borbi protiv varoe, smanjenju rojevnog nagona kao i dobijanju kvalitetnog voska. Nakon vrcanja bagremovog meda od svih jakih društava treba oduzeti oko 1-2 kg pčela i formirati rojeve (razlog je vrlo jasan kao i računica). Rojeve nikada nemojte formirati na satnim osnovama i bez prirodne hrane, od jakih oduzmite izgrađeno saće med i pergu i dajte ih rojevima. Tako ćete smanjiti rad sa rojevima, a ubrzati njihov razvoj.

Ukoliko nemate uslov da dodate izgrađeno saće, med i pergu budite uporni u njezi rojeva. Ne budite preambiciozni kod formiranja rojeva; budite skromni i računajte da je ljeto pred vama koje može biti sušno, a ubrzo će početi i kraćanje obdanice. Iskoristite proljeće i njegove blagodati, med, polen, rojeve, ojačajte društva za ljetnu pašu.

Vodite računa i o pčelama; njima nisu potrebne zalihe hrane samo zimi. Pčele jako dobro znaju koje im je brojno stanje, kolika im je količina hrane, kakav je kvalitet njihove matice, kakvo ih vrijeme očekuje i na osnovu toga toga one se ponašaju. Pčelar može izvesti neku simulaciju, ali pčele uvijek računaju dugoročno, a spremaju se na osnovu svojih mogućnosti.

 Ljeto

Nakon bagremove paše slijede tihe paše i na njih pčelar ne može bog zna računati ali su takve paše idealne za održavanje kondicije kod pčela za neku od glavnih paša, livadu, lipu, sucokret, kesten. Nakon ovakvih paša i vrcanja meda od njih pčelar treba zaboraviti medišta ili neko kasnije vrcanje meda.

Ljeti treba pčelama obezbijediti pojila ukoliko nema nekog izvora za napajanje pčela, pravilnu ventilaciju i sačuvati košnice od cjelodnevnog izlaganja suncu.

Tiha grabež je jako izražena u ovom godišnjem dobu. Pčelari koji drže otvorene AV podnice ljeti treba da obrate posebnu pažnju na tihu grabež. (Kod otvorene AV podnice pčele tuđice se uhvate za donji dio mrežice i jedno vrijeme tu ostaju) kada poprime miris košnice ispod koje se nalaze pčele iz košnice ih prihvataju kao svoje i smatraju kako je jedan dio domaćih pčela fizički osječen od zajednice, te ih iz unutrašnjosti počinju hraniti. Site pčele odlaze u svoje košnice, odnoseći hranu, i ako imaju promijenjen miris njihove ih pčele uz žustru kontrolu puštaju u košnicu;s obzirom da nose hranu sa sobom ne smatraju ih neprijateljem i kradljivicama.

Nakon svakog vrcanja meda i vraćanja izvrcanih okvira treba biti obazriv, okvire vraćati brzo i pred večer. Isto važi i za prihrane ako se pčele prihranjuju. U ljetnom periodu zna se desiti i najezda stršljena i osa. Stršljeni mogu nanijeti velike štete pčelama, a ose su veliki prenosioci raznih bolesti. I za jedne i za druge treba pripremiti klopke i stalno ih mijenjati.

Ne bi trebali zaboraviti ni ramove građevnjake. Sve dok pčele grade građevnjake treba ih držati u košnici i tako se neprestano obračunavati sa varoom. Ljeti obdanica počinje da kraća a tada nastaje i Nova Godina za pčelara i pčelice.