KOD ODUZIMANJA I VRCANJA MEDA: Pod crvenom svjetlošću pčele su mirnije

Predrag Janković: Najveći posao koji pčelar obavlja u toku godine, je oduzimanje i vrcanje meda. Najveći je iz razloga što se velika količina meda prebacuje preko ruku pčelara u veoma kratkom vremenskom intervalu. Dodatno opterećenje su specifični uslovi pod kojima se ovaj posao obavlja (visoka temperatura, uznemirene pčele, uslovljenost vremenskim prilikama, itd).

Oduzimanje meda iz košnica može da se obavlja na više načina. Kako će se med oduzimati, zavisi od veličine i vrste pčelinjaka (stacionarni ili seleći), tipa košnice, načina pčelarenja i na kraju, od ličnog pristupa svakog pčelara ponaosob. Osnovna razlika je da li se med vrca na terenu ili u stacionaru (na baznom pčelinjaku). Vrcanje na terenu, zahtijeva veći stepen fizičke pripremljenosti, veću sposobnost i iskustvo u radu, kako pčelara tako i njegovih pomagača. Uspjeh se postiže samo timskim radom, uigranošću i nadasve, disciplinom u radu. Naočigled bezazlen propust, iz neznanja ili iz nehata, može da dovede do velikih problema zbog kojih se mora posao prekinuti. Prekidanje posla je gubitak za pčelara, jer je to vrijeme planirao za tu aktivnost, okupio je radnike koje treba da plati, uznemirio je pčele i doveo ih u opasnost od pojave grabeži.

Nakon jake paše, vrlo često se pojavljuje kraći ili duži bespašni period, čak i kod selećih pčelara. Kada se počne sa oduzimanjem meda, dio pčelinjih društava ostaje bez meda. Ta društva su uznemirena, a izuzetno jaka, pa postoji velika opasnost od pojave grabeži. Grabež je u tom momentu najmanje što pčelaru treba, jer se u to vrijeme širi pčelinjakom poput požara. Med se može oduzimati korištenjem tzv. “bježalica”, zatim, postepenim oduzimanjem (po jedan nastavak ili polunastavak sa svake košnice nastavljače ili oduzimanjem dijela okvira u dva navrata), noćnim oduzimanjem pod svjetlošću crvene sijalice itd.

Bježalicu čini “razdijelna daska” koja se noć prije oduzimanja meda postavlja na poziciju, kojom fizički odvaja medište od plodišta. U dasci je ugrađen sistem lavirinta ili jednosmjerne ulice, koji obezbjeđuje protok pčela samo u jednom smijeru (u ovom slučaju, iz medišta u plodište). Tokom noći, pčele se kreću prema matici, a od nje ne mogu da se vrate. Time med ostaje oslobođen od pčela.

Osnovni principi

Nedostatak bježalica je, veliki posao oko njihovog postavljanja noć prije oduzimanja, a problem može da bude i med koji u jednom kraćem periodu ostaje napušten i nezaštićen od pčela i kao takav idealan je mamac za pčele tuđice. One ujutro rano patroliraju, pa prije nego što se sav med oduzme, mogu da otkriju nezaštićen med, što može da bude opasno. Osim toga, takav med se podhladi, pa ga je nešto teže i vrcati.

Prednost je skraćeno vrijeme oduzimanja, minimalno uznemiravanje pčela i njihovo izlaganje stresu. Postepenim oduzimanjem, posao je nešto sigurniji, ali ne i jednostavniji jer se istoj košnici prilazi dva puta, a pčele se uznemiravaju takođe dva puta.

Rad pod crvenom sijalicom se zasniva na tome da pčele ne razlikuju crveno i crno, tj. na isti način doživljavaju ove dvije boje. Stoga su pod crvenom svjetlošću mirnije, ne lete kao pri dnevnoj svjetlosti, a pčelaru je omogućena dovoljna vidljivost da obavlja posao. Nedostataka ima više, smanjena vidljivost u neposrednoj blizini košnice, nošenje tereta po mraku, saplitanje itd.

Ali, bez obzira na koji način se med oduzima, potrebno je pridržavati se osnovnih principa. Prvi je da minimalno 60% od ukupne površine meda bude poklopljeno u vrijeme oduzimanja. Ostatak može da bude nepoklopljen, ali pri treskanju takvih okvira, med ne smije da se rasipa u znatnijoj mjeri. To znači da mora da bude dovoljno gust. Ovim se provjerava da li je sadržaj vode u medu u prihvatljivim granicama. Vrlo je važno da se oduzimanje meda obavlja u vrijeme kada postoji barem i minimalan unos nektara, po tihom i sunčanom danu. Predhodno je potrebno smanjiti otvore na poletaljkama, naročito kod rojeva i pomoćnih društava.

Najbolje vrijeme za oduzimanje su jutarnji časovi, ali tek kada pčele počnu sa radom. Izletnice koje su tada već napustile košnicu i nalaze se u prirodi, svojim odsustvom olakšaće posao, jer će stresanje pčela sa okvira i njihovo četkanje biti mnogo lakše. Sredinom dana su opet uglavnom u košnici, da bi poslije podne intezivirale svoje aktivnosti, pa je košnica oslobođena od izletnica.

Sve rečeno se odnosi na uobičajeni pristup oduzimanju meda, kod hobi i poluprofesionalnih pčelara kod nas. Pri ovakvom pristupu, pčelaru je dovoljan samo jedan pomagač. On pomaže dimljenjem, pokrivanjem oduzetog meda i prevoženjem tereta do prostorije za vrcanje.

Kada je riječ o dimljenju, ono treba da bude minimalno, a kao sagorijevajući materijal najbolja je (najčistija) gljiva tzv. “trud”. Dimljenje može u potpunosti da se izbjegne korištenjem vode, koja se pomoću pumpice u vidu magle prska po otvorenoj košnici. Ako se koristi voda, sa njom se ne smije pretjerivati jer je med higroskopan, naročito dio otvorenog meda. Vrlo lako može da se poveća vlažnost u medu iznad dozvoljene granice, što uzrokuje kiselinske reakcije, sporije dozrijevanje meda, pa med može da izgubi svoje senzorne osobine.

Prostor za vrcanje

Neki pčelari praktikuju oduzimanje meda na pčelinjacima koji su od prostora za vrcanje udaljeni i po nekoliko desetina kilometara. Med oslobođen pčela se dovozi na mjesto gdje će biti vrcan i čuva u dobro izolovanim i suvim prostorijama, bez nepoželjnih mirisa nesvojstvenih medu. Oduzeti med koji se vrca na licu mjesta, istog dana, poželjno je uvesti u jednu predprostoriju koja je fizički povezana sa glavnom prostorijom za vrcanje. Ona treba da je malo zamračena, a ima funkciju predkomore, u kojoj pčele koje su slijedile med, odustaju od svoje namjere i vraćaju se na svetlost dana. To pomaže onda kada vrijeme za oduzimanje nije idealno i kada je prostor za vrcanje neposredno uz pčelinjak.

Ukoliko se za vrcanje koristi obična vrcaljka, bez programatora, poželjno je u rezervi imati prenosni mehanizam. On vrlo lako strada usljed nestručnog ili nehajnog ponašanja radnika, što takođe može da dovede do zastoja i višesatnog prekida rada.

Za opsluživanje jedne vrcaljke, bez programatora i kada se poklopci sa saća odstranjuju na standardan način, običnom viljuškom ili običnim nožem, potrebna su četiri radnika. Jedan od njih uvijek pauzira, posao se odvija u kontinuitetu, a mogu dnevno da izvrcaju 400 – 600 kg meda.

Osim standardnog noža, za skidanje poklopaca može da se koristi i električni nož. On je nešto efikasniji. Koliko su naočigled sitni detalji bitni, govori jedna činjenica koju neki pčelari previđaju. Radi se, naime, o položaju samog okvira koji je stavljen u vrcaljku. Bez obzira o kojem tipu okvira je riječ, ako se rotor vrcaljke rotira s lijeva na desno (u pravcu kazaljke na satu), okvir se spušta u vrcaljku tako da se satonoša nalazi uvijek na desnoj strani, tj. u desnoj ruci radnika.

To iz razloga što ćelije saća nisu okomite u odnosu na satnu osnovu, nego su blago zakrenute prema satonoši pod uglom ≈ 15-16º. Ovim načinom postavljanja okvira, ćelije su usmjerene u suprotnom smjeru od smjera okretanja rotora, što omogućava lakše i brže izbacivanje meda iz ćelija usled centrifugalne sile. O ovome treba voditi računa i prilikom prevrtanja okvira. Kod kasetne vrcaljke ovog problema nema, ali je ona preskupa za prosječnog pčelara.

Ovi sudovi treba da su u prostoriji fizički odvojenoj od prostora za vrcanje, suvoj, prozračnoj i bez stranih mirisa. Njih treba čistom krpom ili gazom podvezati, kako bi se obezbijedilo dozrijevanje u narednih 20-25 dana, a zadržala higijeska ispravnost meda.

Izvrcane okvire je poželjno poprskati vodenom maglom, jer je za popravku saća i njegovo vraćanje u funkcionalno stanje pčelama potrebna voda. Njih u košnice treba vratiti istog dana, u kasnim večernjim satima. Ovaj dio treba da se obavi u što kraćem vremenskom roku, sa većim brojem radnika. Nakon završenog posla, sutradan, prostorije i alat treba detaljno oprati, posušiti, a ocjeđeni vosak pretopiti. U narednih nekoliko dana, najbolje je pčele ne uznemiravati.

Oduzimanje meda za pčelinju zajednicu predstalja veliki stres, pa je potrebno neko vrijeme da se ona vrati normalnim aktivnostima.

Bez dima u prostoriji za vrcanje

Prostorija za vrcanje treba da je građena od tvrdog materijala, da dihtuje i da ispunjava higijenske uslove. Alat i pribor za vrcanje, vrcaljka, kada za odlaganje otvorenih okvira, noževi, viljuške, cjedila, gaze, burad, kante i ostalo, treba da su čisti i već ranije pripremljeni. Radnici koji rade na vrcanju, treba da su čisti, da ne puše (naročito ne u prostoriji), da često peru ruke u toku obavljanja posla, da su disciplinovani, te da ozbiljno shvataju povjerene im aktivnosti.

Pored zadovoljavajuće higijene, u prostoriji je potrebna vlažnost i temperatura slična onoj koja vlada u košnici. Na taj način se obezjeđuje da med lakše napušta ćelije, čime se sprečava deformacija i trganje saća. U prostoriji treba da borave samo oni koji obavljaju posao, da se ne bi stvarala nepotrebna gužva i nepoželjni mirisi. Posao u prostoriji treba organizovati linijski, kako ne bi dolazilo do ukrštanja puteva posluge, naročito kada se radi sa više vrcaljki.

Obična kućna grijalica

Ukoliko je med podhlađen a prostorija rashlađena, med će sporo i nepotpuno biti izbacivan iz ćelije. U ovom slučaju može da pomogne obična kućna električna grijalica, koja se postavi ispod vrcaljke i čiji se topao vazduh usmjeri u samo dno vrcaljke. Na izlazu iz vrcaljke, med je neophodno cijediti, tj. otklanjati mehaničke nečitoće.

Odstranjivanjem pčela, dijelova tijela pčela, komada voska, ljuspica saća, med u kantu dospijeva dovoljno čist. Tako očišćen, med je najbolje sipati u sudove velike zapremine. Tako će se med ujednačiti i po zrelosti i po aromi, a stabilizacija će mu se okončati na vrijeme.