Kako je zapčelario Milenko Blagojević, (35) autolimar iz Banjaluke: ZA SVE SU “KRIVI” ĆEVAPI!

Moj pokojni otac je svog unuka, a mog sina, često vodio u obližnju ćevabdžinicu čiji vlasnik ima i pčele. Tako je sve počelo. Sasvim neplanirano, neočekivano…pčele nam maltene postadoše kućni ljubimci…

Svoju prvu košnicu Banjalučanin Milenko Blagojević (35) je dobio prije tri godine. Potom je kupio još dvije, a danas sa svojih sedam društava, od prvobitnog hobija, namjerava i zaraditi koji dinar.

Sve je počelo sasvim slučajno, kada je Milenkov otac svog unuka, a Milenkovog sina, Nemanju, tada osmogodišnjeg dječaka, običavao voditi u obližnju ćevabdžinicu. Dječak je uživao u ćevapima ali i u pčelinjaku kod gazde Tihomira Kresojevića.

– Nisam planirao da mi pčele budu ni hobi, a danas sam se toliko sa njima srodio, da ni slutio nisam kako će mi biti među najvažnijim stvarima u životu – kazuje Milenko, autolimar po struci,  za BH pčelar.

Danas Milenko radi kao glavni skladištar u banjalučkoj firmi Lactalis company, a svo svoje slobodno vrijeme, provodi u pčelinjaku. Uz svog je sina Nemanju, i on zavolio svijet pčelarstva.

– Koliko daleko moje sjećanje služi, u našoj se porodici niko nije bavio pčelarstvom. Ja sam prvi. Pionir u Blagojevića – kazuje nam šeretski Milenko.
Konverzaciju s Milenkom započeli smo još u februaru ove godine. Na naš FB profil BH pčelar, Milenko se javio, željan znanja i dodatnih informacija.

Pčele su najbolji mentor

“Poštovani, molim da mi odgovorite koja boja markera za obilježavanje matica ide ove godine” – upitao je Milenko.

Nakon našeg odgovora da se u 2016. matice obilježavaju bijelom bojom, te da se ta boja ponavlja svake pete godine (naredna je žuta, crvena, zelena pa plava), nastavili smo “ćaskati” s Milenkom. A o čemu – pročitajte u nastavku.

– Često me ljudi pitaju otkud ja u svijetu pčelarstva i kakvi su bili moji prvi dodiri sa pčelama. Odgovor je uvijek isti. Ovdje u kraju imamo prijatelja Tihomira koji drži roštiljnicu, a ujedno ima i pčele. Moj, sada već pokojni otac, običavao je mog sina Nemanju voditi na ćevape. Po dolasku kući, otac bi mi pričao da se Nemanja osim uživanja u ćevapima, sve češće raspitivao o pčelama. Ubrzo je Nemanja izrazio želju za bavljenjem pčelarstvom. Imao je tada svega osam godina, ali, njegovu je želju Tihomir ozbiljno shvatio. Uz njih – i ja. Od Tihomira smo dobili na poklon jedno društvo. On nam je bio i mentor – kazuje Milenko.

S velikim zadovoljstvom, uzbuđenjem i entuzijazom, Mielnko i Nemanja, otac i sin, tada kreću u uzbudljivu avanturu zvanu – pčelarstvo.
– Nakon donošenja te jedne zajednice, kreću naši prvi koraci u pčelarstvu. Zatim Nemanjin drugi deda, a moj punac, kupuje dodatna dva društva. Svo vrijeme nam je pčelarstvo hobi, ali namjeravamo i neki dinar zaraditi, naravno. Ne može odmah, svjesni smo toga, ali, sad već imamo sedam društava, i u pripremi sam da se za ovu godinu, ako Bog da, proširim za još pet društava  – priča Milenko.

Dodaje da su mu pčele bile najveći mentor. Od njih je učio kako da se ponaša prema njima.

Alkoholičarima NE u pčelinjak

– Mentor su mi bile pčelice i Tihomir. Što se tiče savjeta i iskustva to dobijam i dalje od Tihomira, a na društvenim mrežama sam prijatelj sa dosta pčelara iz cijelod regiona tako da i od njih potražim savjete, ponajviše od Slobodana Jevtića. Dosta sam gledao i još uvijek gledam snimke na YT kanalu o pčelarstvu. Išao sam polako vođen logikom da gdje danas pogriješim, sutra sigurno neću. Tako se najbolje uči. Nijedan pčelar ne pčelari isto. I tako i treba da bude…- kaže Milenko.

Njegovo pčeline carstvo stacionirano je u prigradskom naselju Zalužani, udaljenom osam kilometara od centra Banjaluke. Mjesto je bogato bagremom, koji je ove godine, kaže Milenko, podbacio.

– Pčelinjak je stacioniran, jer se svakako nalazim izvan Banjaluke. Nadmorska je visina ovdje oko 164 metra. Imam i voćnjak, razno voće je u pitanju, oko pedesetak sadnica, što predstavlja simbiozu, pčelama godi voćnjak i obrnuto. Što se tiče ove godine, bagrem je sav uništen od mraza i kiša, ali vjerovao sam nekako da lipa i livada neće omanuti. Ipak sada vidim da je ova godina jako loša, ništa nisam vrcao, nije ni bilo za vrcanja, a ono malo što je bilo ostavio sam pčelama radi manje prihrane. Nijedna paša nije ispunila očekivanja, samo je od lipe nešto malo bilo, ma ni za pčele dovoljno.

– Ja i inače nisam imao nešto posebno meda, jer sam početnik. Do sada sam sav med dijelio između moje porodice i prijatelja. Vidjećemo u budućnosti šta i kako – kaže Milenko koji je endavno proslavio rođendan, a objava u BH pčelaru o njemu, jedan mu je kaže od dražih poklona.

– 27. juna sam napunio 35 godina. Objava u BH pčelaru mi je divan rođendanski poklon. Ali i iznenađenje za mog Nemanju i ostatak porodice – otkriva Milenko dodajući na kraju kako se još nije susretao ni sa čim negativnim u ovom hobiju/biznisu.

– Nadam se da će ovako i ostati!

MOJI SAVJETI PČELARIMA POČETNICIMA

da koriste novo suđe/opremu.
da ne kreću s velikim brojem košnica, nego da se postepeno proširuju kako stječu znanje od starijih pčelara.
da uzimaju rojeve od provjerenih pčelara.
da se ne bave pčelarstvom ako misle da će se brzo obogatiti i da se ne bave pčelarstvom ako pčele ne vole!
nikad ne bih dozvolio ovisnicima o alkoholu i neorganizovanim ljudma da se bave pčelarstvom!

(E. KARAHMET/BH pčelar 49)