
Dragi moji prijatelji, svi znate da sam pčelar na med ali nešto tinja u mom srcu i dopušta određeni dio košnica da se prirodno roji. Svaki roj, svoju ljepotu i čari ima koje daju veliki adrenalin. Kažu ljudi, imaš rojeva=nemaš meda. Ma dragi moji imam ja oboje, samo treba znati sve to iskoristiti što pčelarstvo uz prirodne resurse daje.
Košnice medari mi se skoro da i ne roje. Od njih se pomalo uzima po koji okvir legla za umjetne nukleuse ali istodobno daje više satnih osnova na izgradnju. No košnice koje daju rojeve su sasvim druga priča. Od njih većinom uhvatim dvije paše (voće i repicu) a zatim počinje LUDILO=ROJENJE.
Svaki prirodan roj je dragocjen u ovo klimavo vrijeme neizvjesnosti i trovanja kao i propadanja pčela. Roj ima više elana i bolje gradi vosak od umjetnih. Bolje preživljava i sl. Ali. Uvijek postoji ALI ???
Moje rješenje je magična kanta koja skida svake godina preko stotinu rojeva. O čemu se tu radi ?
U ovoj kanti na slici a i još 4 iste se steže otopljeni vosak tokom noci. Kante su izgubile svoj miris kuhane plastike a poprimile miris voska koji se širi cijelim pčelinjakom. Dovoljno je da samo kantu nakon izlaska roja i njegovog smirenja samo prislonim uz isti i roj munjevitom brzinom prelazi sav u kantu koju skidam sa motkom do pripremljene košnice za istresanje.
Često mi se dogodi da doleti i tuđi roj na kantu kao na slici privučen mirisom ali i feromonom od prethodnog roja ili jednostavno dođem na pčelinjak a na 4 kante visee 4 roja. Vosak i njegov miris su čudo. Pokušajte. Necete požaliti.
Discussion about this post