Jaka pčelinja zajednica ima potrebu za oko pola litra vode dnevno!

Bile one higijenske ili neke druge, POJILICE je važno aktivirati čim primjetite unos polena i nektara u košnicu!?

Pojilice na pčelinjacima neizostavne su u modernoj pčelarskoj praksi! Bez kvalitetnih pojilice nema ni zdrave i jake pčelinje zajednice, organskog meda itd. Veoma važno je pojlice aktivirati na vrijeme. Ukoliko iz bilo kojeg razloga ne postavimo pojilice na vrijeme, vjerovatnu nećemo pčele ni moći namamiti cijelu sezonu da nam dolaze na pojila, jer su pčele već u prirodi pronašle sebi vodu.

Piše: Sulejman Alijagić, profesor biologije i pčelar

U pčelarskoj literaturi stoji da pčelari tokom proljeća određene radnje na pčelinjacima trebaju odraditi na vrijeme. Između ostalog tu se ubraja rani proljetni pregled sa ciljem utvrđivanja da li su pčele uopće preživjele zimu, da li imaju dovoljno hrane, ima li vlage u košnicma. Nešto kasnije utvrđujemo prisustvo matice, njenu kvalitetu, imaju li pčele dovoljno perge itd.

Međutim, pčelari veoma često zaboravljaju na jedanu od najvažnijih radnji, stavki, koja se na pčelinjacima mora obaviti u proljeće. A to je postavljanje pojilica na pčelinjacima. Vrijeme aktiviranja pojilica, njihov kvalitet, praktičnost itd., utjecat će na razvoj pčelinje zajednice tokom cijele godine koja nadolazi, i to po više osnova. U ovom tekstu osvrnuti ćemo se samo na vrijeme aktiviranja pojilica.

Pojavom legla povećava
se potreba za vodom

Pčele kao i sva druga živa bića imaju potrebu za vodom. To se posebno odražava u proljeće i tokom ljeta, sve dok matica polaže jaja. Postavlja se pitanje koji je momenat za postavljanje pojilica najpogodniji. To zavisi od više faktora. Prije svega od nadmorske visine.

Međutim, gdje god da se pčelinjak nalazio, najbolje je pratiti početka unosa polenovog praha i nektara u košnicu, jer je to siguran znak da je krenulo leglo, a samim tim i veća potreba za vodom.

Veoma važno je pojlice aktivirati na vrijeme. Ukoliko iz bilo kojeg razloga ne postavimo pojilice na vrijeme, vjerovatnu nećemo pčele ni moći namamiti cijelu sezonu da nam dolaze na pojila, jer su pčele već u prirodi pronašle sebi vodu.

Naravno nije nam svejedno sa kakvog pojila naše pčele donose vodu u naše košnice, jer se sa vodom mogu unijeti određeni agensi koji mogu izazvati bolesti pčela.

Soli se meso, voda se šećeri

U literaturi se spominje da je u pojilice, posebno u proljetnom periodu, potrebo dodati 0,5% kuhinjske soli. Ja na svom pčelinjaku sol u pojilice nikada ne dodajem. Držim se prirodnih zakona; pčela se milonima godina održavala bez dodavanja soli ili nekih drugih dodataka u vodu. Zašto bismo mi to sada radili.

Od dodavanja soli važnije je znati da jaka pčelinja zajednica ima potrebu za oko 0,5 litara vode tokom dana. U pojilicama uvijek treba da ima vode. Ukoliko se desi iz bilo kojeg razloga da su pojilicama nekoliko dana bez vode, pčele će sebi pronaći drugi izvor ili pojilište. Za tu godinu smo ih najvjerovatnije izgubili sa naših pojila, bila ona higijenska ili nehigijenska.

Na svom pčelinjaku uvijek koristim higijenska pojila koja se mogu vidjeti na slici 1 i 2. Na ovakav način smanjujem utrošak energije koju bi pčele inače potrošile da vodu donose iz prirode. Također, postavljanjem higijenskih pojila na pčelinjak smanjujem prenošenje bolesti iz nekvalitetne i kontaminirane vode, a posebno smanjujem mogućnost pojave nozemoze, „tihog ubice“ pčelinjih društava.

(arhiv BHP)