Ivan Stefanović iz Mladenovca: Kako napraviti maticu za svoje potrebe uz pomoć Jenterovog aparata

Ivan Stefanović, 32-godišnji serviser računara z Mladenovaca, pčelarstvom se bavi šest godina. Ponosni je vlasnik tridesetak košnica i čovjek koji pčelari uprkos alergiji na pčelinji ubod. Sa čitateljima našeg portala odlučio je podijeliti svoje iskustvo sa Jenter aparatom

Pčelarim pet godina, a sa Jenterom mi je ovo treća sezona. Prvo ću postaviti neka pitanja, na koja ću odmah zatim i da odgovorim, za one koji možda i ne znaju kako se s Jenterom proizvode matice.

1. Šta je Jenterov aparat? Uređaj za proizvodnju maticu.
2. Ko ga može koristiti? Svako, bilo da ima 10 ili 100 košnica.
3. Princip rada? Slično igranju sa lego kockicama.
4. Da li se isplati praviti matice iz hobija? Ne, ne isplati se ali da nam je racionalnost jača strana, ne bi ni bili pčelari.
5. Koju maticu da odaberem? Onu čija je košnica dala najviše meda, izvlačila vosak (a nije pravila zaperke), nije bila sklona rojenju, ona čije pčele nisu agresivne. Ovo zvuči komplikovano ali uvijek vam se u toku godine “ponudi” bar jedna-dvije matice koje imaju ove osobine.

Procedura po danima:

Nedjelja (1. dan):

Odabranu maticu oko 18-19 časova zatvoriti u Jenterov aparat. Plastične ćelije možete premazati voskom i napuniti medom da bi se pčele malo duže igrale oko njih čisteći ih i gradeći ih i tako natjerale maticu da čeka sa polaganjem. Smisao je da matica koja dugo čeka, poslije tog vremena čekanja, polaže znantno veća jaja. (Siniša Arsenin mi je na sajmu dao savjet da maticu prvo ograničim na jedan ram, pa da je tek poslije toga premjestim u Jenter jer je imao iskustva da takva matica usljed “zahuhtalosti” ima potrebu da liježe mnogo više jaja nego što je to 100 ćelija u Jenteru te pčele čiste stara jaja da bi njoj napravili mjesta za novo polijeganje. Ja takav problem nisam imao)

Ponedjeljak (2. dan):

Ujutro provjeriti da li je matica zalegla sve plastične ćelije. Ako je sve u redu vratiti ram sa Jenterovim aparatom u košnicu na isto mjesto gdje je bio i skinuti cio kvadrat tj. plastični poklopac kako bi matica mogla da izađe i nastavi sa svojim aktivnostima u košnici. Ako ne skinete poklopac ili skinete samo kružić (preko kog se ubacuje matica u aparat) pčele se neće baviti tim jajašcima i larve se neće izleći iz jaja (ovo mi se jednom desilo, skinuo sam samo krug, umjesto cio poklopac).

Srijeda (3. dan):

Priprema odgajivačkog društva, naravno odabrana jaka!!! Košnica se rasturi na dva dijela. Na metar iza odabranog društva se postavi nova podnjača, na nju se stavi tijelo i u to tijelo se prebaci matica i sa njom sav višak ramova. Na mjesto gdje je odabrano društvo sada ostaje jedno tijelo (normalno na podnjači) u kome se u sredini ostavlja šupljina za jedan ram (u koju će se sutra prebaciti larvice). Na lijevo i desno od šupljine se istim redoslijedom redaju ramovi na sljedeći način: otvoreno leglo, zatvoreno leglo, perga i med. Znači sa obje strane šupljine dolazi otovreno leglo (ovo je jako bitno kako bi pčele sutra lako prihvatile presađene larvice), pa nadalje ono što je već navedeno. Korisno tada tu košnicu stimulativno prihranjivati, medom, polenskim pogačama, sirupom ili najbolje dodati ram sa pergom ako ga ima u rezervi…

Četvrtak (4. dan):

Podne. Treći dan od kako znamo da je matica položila jaja i dan u kom iz jaja treba da izađu mlade larve iz kojih planiramo da dobijemo matice. Sa zadnje strane Jenterovog aprata skidamo plastične ćelije u kojima su larvice, stavljamo na njih braon pa žuti dodatak i tako ih prebacujemo u već pripremljeni ram. Kada stavimo oko 30-ak larvica u takav ram premještamo ga u onu “rupu” tj odgajivačko društvo koje smo pripremili u srijedu.

Petak (5. dan):

Dan u kome, košnicu koju smo formirali na metar iza odgajivačkog društva, vraćamo na svoje mjesto. Dakle tijelo sa maticom vraćamo na mjesto gdje su nam i presađene larvice, s tim što na podnjaču ide to tijelo sa maticom koje je bilo metar iza, pa na njega ide matična rešetka, pa na rešetku ide tijelo sa presađenim larvicama. Znači sada matična rešetka ne dozvoljava matici da se popne u nastavak sa presađenim larvicama i poruši matičnjake. Ovim “rokadama” smo dobili da se to odgajivačko društvo osjeti kao da je obezmatičeno i da prihvati presađene larvice i krene u gradnju matičnjaka, a da se poslije 48 sati matica, majka svih tih pčela vrati bezbolno u tu košnicu jer je pčele znaju i da se pri svemu tome uopšte ne naruši proces razvoja te košnice. Znači nismo izgubili društvo i dinamiku njegovog razvoja.

– Narednih 5-6 dana se ne bavimo maticama, izuzev pojačane prihrane odgajivačkog društva, pa nastavljamo:

– Srijeda (10. dan):

Rušim prisilne matičnjake na drugim ramovima, ako ih ima i provjeram koliko su pčele “povukle” matičnjaka. Kako? Otvorimo košnicu u kojoj su larvice, izvadimo ram sa 30-ak presađenih larvica i pogledamo koliko larvi pliva u mliječu. One su sad već krupne, počinju da liče na lutke i lako je to uočiti. To se može i prepoznati po “grozdovima pčela” na presađenim ćelijama. Negdje ima grozd, negdje po jedna ili nijedna pčela. Obično imam oko 12-13 dobrih matičnjaka po odgajivačkom društvu. Sa ovakve dvije procedure dobijem 20-30 matica godišnje čime zadovoljavam svoje potrebe. Jednom sam imao i preko 20 matičnjaka ali je tada odgajivačko društvo bilo dvomatično.

– Subota (13. dan):

Formiranje oplodnjaka. Radim sa oplodnjacima koji imaju po 2 ili 3 LR rama. Standardno LR tijelo se podijeli na 3 ili 4 dijela pregradama kroz koje ne mogu da prolaze pčele. Najviše volim ovako da radim jer kada iz jednog takvog trodjelnog oplodnjaka (tijela) izvadim dvije matice, onda izvadim i pregradne daske, spojim te rojiće i to ostane solidno društvance sa jednom preostalom maticom koje se solidno razvije do zime. Sa mini oplodnjacima ne radim jer pravim male serije matica.

Kako napuniti oplodnjak? Obično stavim u njega ram legla, po mogućstvu otvorenog i ram sa pergom i medom. Ako ide zatvoreno leglo onda bi bilo pametno da oplodnjaci ne budu blizu košnica iz kojih je izvađeno leglo jer će se pčele vratiti u staru košnicu i napustiti zatvoreno leglo. Ovo mi se isto desilo u praksi. Tako napunjene oplodnjake treba odnijeti bar na 3 km. Koliko imam matičnjaka toliko i oplodnjaka formiram. Nikada dva oplodnjaka nemaju izlaz na istoj strani tijela. Naravno uz pregrade u tijelu treba pripremiti i odgovarajuće podnjače i zbegove za oplodnjake, takođe pregrađene.

Nedjelja (14 dan):

Prebacivanje matičnjaka. Iz odgajivačkog društva prepakujem po jedan matičnjak u svaki oplodnjak. Stavljam ga uvijek između dvije satonoše tj. između ramova sa leglom i pergom. Obično matičnjak prvo “bućnem” u med. Ali ovdje je važno da med bude rijedak i da se matičnjak lako umoči u taj med, inače može propasti ako to radimo nepažljivo. Ovo radim da bi pčele u oplodnjaku lakše prihvatile “strani” matičnjak tj. da ga ne bi porušile. U oplodnjak staviti što više polenske pogače.

Narednih 11 dana ne dolazim na pčelinjak jer će se matice izleći i izlaziti na orijentacione i svadbene letove te ih “pokretni orijentiri” poput čov.eka koji se tu “muva”, mogli zbuniti i smanjiti procenat sparenih matica. Obično se skoro sve matice spare. Poslije tih 11 dana otvaram oplodnjake i gledam da li u njima ima legla… Koliko oplodnjaka sa mladim leglom – toliko i radosti.

Uglavnom, ovo je jedan hobi pristup gdje je cilj napraviti matice za svoje potrebe, radi smjene starih matica, pravljenje rojeva itd. Postoje mnogo ozbiljniji načini formiranje startera, oplodnjaka, selekcije matica i trutova o kojima znam samo iz literature, a o kojima, bar za sada nemam šta da kažem praktično jer ih nikada nisam isprobao. (bhpcelar)