Ing. i pčelarski stručnjak Rašid Zorlak: OPTIMALNI UVJETI ZA ZIMOVANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

Bilo bi mi drago ako ovim člankom potaknem iskusne pčelare na razmišljanje o ovoj mojoj tehnologiji i još će mi biti draže ako neko ko iščita ovaj članak prihvati i praktično primjeni nešto što mu izgleda prihvatljivo.

Pčelarska sezona u našim geografskim i klimatskim uvjetima završva oko 10. avgusta. Do tog perioda sve aktivnosti oko pčelarske sezone se završavaju i praktIčno počinje nova pčelarska sezona. U praktičnom pčelarstvu, početak pčelarske sezone i njen uspjeh umnogome ovisi od samog starta i ja lično smatram da je ovaj period najteži i najosjetljiviji obzirom na teške uvjete koji slijede: zima i zimovanje pčelinjih zajednica. Stoga, kroz ovaj članak želim iskazati moj praktični rad na pripremi pčelinjih zajednica za zimovanje, njihovo zimovanje i stvaranje optimalnih uvjeta za brži proljetni razvoj.

TVRDNJA (HIPOTEZA): Svaka pčelinja zajednica će uspješno prezimiti i imati brzi proljetni razvoj ako potpuno spremna uđe u zimski period.

INDIKATORI (činioci) koji potkrijepljuju tvrdnju: 1. Potpuno zdrava pčelinja zajednica u kvalitetno izgrađenom saću, 2. Dovoljne količine kavalitetne hrane, 3. Matica u punom naponu snage, 4. Zadovoljavajući ambijent življenja pčelinje zajednice u zimskim uvjetima

Pčelinju zajednicu trebamo uzimati samo ako ima dovoljan broj „zimske“ pčele koje će uspješno održati mikro klimu i imati snage da u rano proljeće izvede novu generaciju mladih pčela. Svaka pčelinja zajednica koja krajem septembra mjeseca ima osam ulica pčele i minimum tri rama zatvorenog legla garant je uspješnog zimovanja. U suprotnom, pčelinju zajednicu treba pripojiti drugoj pčelinjoj zajednici ili pak pojačati drugom pčelinjom zajednicom.

Kako doći do ovako srednje jakih, prosječnih vitalnih pčelinjih zajednica?

Završetkom pčelarske sezone (oko 10. 8.) produktivne pčelinje zajednice imaju relativno veliki broj starih pčela, imaju maticu koja je nosila cijelu pčelarsku sezonu, male zalihe hrane… I siguno bez adekvatne pomoći pčelara pčelinja zajednica ima veoma male šanse da preživi, a posebno male šanse za kasniji brzi proljetni razvoj.

Lično smatram da je to osnov uspješnosti jačanja pčelinje zajednice. Kvalitetne mlade matice, sigurno je, da će nositi cijeli septembar, a u povoljnim vremenskim uslovima i oktobar; što je još posebno važno – dočekat će proljeće u punoj radnoj formi. (O proizvodnji kvalitetnih matica i sve o njima u nekim narednim člancima, a isključivo iz mog iskustva i metodama koje sam do detalja razradio).

Stare pčele treba maksimalno iskoristiti za pripremu kvalitetne hrane za cijelu pečelinju zajednicu, a čime izbjegavamo opterećenje mladih zimskih pčela. Treba dodavati veće obroke pripremljenog sirupa odnosa 1 : 1. Veoma je važno izvšiti inverziju šećera, tj. izvršiti pretvaranje složenog šećera saharoze u proste šećere; grožđani i voćni šećer, po jednostavnom postupku:

– U deset litara sirupa odnosa 1 : 1 dodati 1 gram limunske kiseline (limuntos). Takav sirup prokuhati i ostaviti da ključa 20 min. Ohladiti i davati pčelinjim zajednicama.

U sadašnjim uvjetima kada na bh. tržištu bez posebnih kontrola postoji veliki broj preparata koji se nude kao sredstvo za oslobađanje pčelinje zajednice od varoe, a koje silom prilika svi mi pčelari koristimo i nastojimo pčelinju zajednicu održati u životu, savjetujem da svaki pčelar vrši prethodno testiranje, pa tek primjenu nekog preparata, a sve prema uputama koje dobije uz preparat. U prethodnom dijelu teksta sam napomenuo da se dodavanjem pripremljnog eliksira stvara imunitet na zarazne bolesti. Pored ovog eliksira ja pčelinjim zajednicama ne dodajem nikakve druge preparate.

Od posebne važnosti želim naglasiti da je američka gnjiloća prisutna na prostorima BiH (da li u obliku truske ili vegetativnom obliku). Na veliku žalost, većina pčelara krije njezinu prisutnost, a kada prodaju neki roj ili pčelinje društvo, problem otkrije novi vlasnik. Moramo priznati da je ta opaka bolest prisutna i da se svi moramo boriti protiv nje. Ja tvrdim da se protiv ove bolesti može uspješno boriti i uspješno pčelariti.

Ne prihvatam po svaku cijenu uništavanje zaraženih pčelinjih zajednica i košnica u kojima žive te pčelinje zajednice. Ekstremno visoke temperature u julu i avgustu, a nepažnjom pčelara kada ne obezbijede uslove za ventiliranje pčelinje zajednice, pčele bježe na podnjaču i zidove košnice, napuštaju leglo, temeratura se podiže iznad 35… I leglo počinje umirati, mada u prvim danima to i ne izlgeda tako strašno, ali u pozadini su ostvareni idelani uslovi da uzročnik američke truleži prelazi iz truske u vegetativni oblik.

O ovom problemu svi pčelari moraju strogo voditi računa i pri svakom pregledu kontrolisati leglo na američku trulež. Prije uzimljavanja obavezna je kontrola kompletnog legla. U cilju preventive na ovu opaku bolest savjetujem svim pčelarima da pored neprekidne kontole legla izvrše tretiranje pčelinje zajednice sa rastvorom „geomicina“ (jedan gr. geomicina na jedan litar sirupa i izvršiti raspršivanje po ramovima). Nakon primjene geomicina predlažem tretiranje sirupom spravljenog od 1, 5 l sirćeta i 1 kg šećera.

Siguno je da pčelinje zejednice najbolje zimuju na prirodnom medu (izuzev medljike). Međutim, u posljednje dvije godine u ovako ekstremnim vremenskim uvjetima pčelinja zajednica nije u mogućnosti obezbijediti dovoljne zalihe hrane. U cilju obezbjeđenja dovoljnih zaliha hrane, obavezna je prihrana, počev od 15. 8. i to sirupom spravljenim od rastvora šećera i vode u odnosu 1 : 1 uz dodatak dva do tri posto sirćeta i dva do tri posto pekarskog kvasca (prethodno kvasac rastvoriti u vodi i prokuhati, opjeniti i sadržaj dodati u sirup).

Svakoj pčelinjoj zajednici treba dodavati i pogače počev od 15. 8. i to isključivo kao sredstvo za stimulisanje zalijeganja matice. Obavezno treba pratiti unos polena u košnice i u slučaju slabog unosa, pogače obogatiti sojinim brašnom. Za uspješno prezimljavanje i brzi proljetni razvoj od izuzetnog značaja je i kvalitet izgrađenog saća. Saće u košnici ne smije biti starije od tri godine, a tamo gdje pčelar planira formiranje zimskog pčelinjeg klubeta, saće ne smije biti starije od dvije godine.