Hasim Ibrahimović, prof. biologije i ekologije u pčelarskom odijelu iz Tutina: Pčelar ne smije biti bahat, a ja sam dokaz da se može pčelariti bez Amitraza – otrova!

Pčelarim sa DB i LR košnicama. Dominantne su DB i njima dajem prednost za kvalitetniji med, nema mogućnosti miješanja mednih i plodišnih ramova, jednostavniji rad i lakša tehnologija rada, bolje zimovanje zbog dubokih mednih vijenaca, idealne jačine za naše nadmorske visine. LR ima prednost u vidu više mogućnosti manevrisanja, brže umnožavanje pčela, broj košnica. Jedno plodište je možda malo, a dva velika za naše područje.

Svaka priča ima početak, a pčelarske priče su upravo kod početaka, često najzanimljivije. Jer, u odgovorima kako je ko, kad i zašto počeo pčelariti – kriju se često zanimljivi odgovori.
Naš sagovornik Hasim Ibrahimović, (44), prije ravno 20 godina, u kratkom je periodu čuo toliko toga lijepog i pohvalnog o pčeli, da bi se zatim, obreo i na jednom pčelinjaku, a onda je dobio i knjigu o pčelarstvu te u auto primio stranca koji mu se požalio kako prodaje pčele. Prst sudbine koji ga je doveo do titule – pčelar. A evo kako je to izgledalo…

-Iako su mi oba djeda, i sa majčine i očeve strane, bili pčelari, nije mi to u mladosti bio vjetar u leđa koji bi me nagnao u te vode. Međutim, te 2000., posmatrajući uredan pčelinjak jednog mog rođaka na selu, te slušajući kolegu biologa-cimera, za vrijeme studija, koji je najviše vremena posvetio pričanju o pčelama, ljepoti pčele, njihovoj koristi za čovjeka i prirodu, kao i ukus meda koji sam kod njega osjetio, proradio je crv u glavi.

 Ekser u sanduku želja

I rovario je i rovario, donoseći mi misli u glavi o mom malenom pčelinjaku. Samo sam zamišljao svoj komadić raja na zemlji, ukus meda iz netaknute prirode, no, tada sam još uvijek studirao i nisam odmah mogao početi ostvarivati snove. Utom, jedan mi rođak pokloni knjigu „Pčelarstvo“ od Husnije Ćerimagića. Sve je to bio neki putokaz, a posljedni čavao u tom sanduku želja zakucao je jedan slučajni, ali sudbonosni susret. Ma ko zna, možda nije ni bio slučajan jer kad čovjek nešto želi, cijeli se svemir uroti da se želja ostvari.

-Jer, stalno mi je u glavi stajala ideja, kako spojiti posao i hobi, kako zapčelariti i jednog dana, idem ja kući i vidim nekog dedu kako ide pješke. Stanem, povezem ga i kroz priču saznam da je pčelar i da zbog starosti prodaje pčele, ne može više.

-Ja mogu, vrisnuo sam u sebi i to je jednostavno bilo to. Prst sudbine. Nazad nije moglo, nazad nisam htio. Od njega kupujem tri košnice i krećem u avanturu koja još uvijek traje. Osjetio sam veliko zadovoljstvo, bio sam ispunjen, popunio sam prazninu u slobodnom vremenu. Iste godine sam i izvrcao prve količine meda, jedinstvenog meda, jedinstvenog ukusa, koji mi i sada stoji u ustima. Još kad su mi roditelji rekli da je med isti kao što ga oni pamte iz djetinjstva, onaj iz trnki, mom ushićenju nije bilo kraja – pripovijeda nam Hasim.

Narednih godina, rastao je broj košnica, meda, znanja…Pozitivno je bio Hasim iznenađen kad je vidio da se pored svih ulaganja, ipak od pčelarstva može zaraditi solidna profesorska plata.

Plata u školi, plata na pčelinjaku

– Prvih godina, sve količine meda koje su prelazile porodične potrebe sam poklanjao, ali je potražnja rasla. Narednih godina sam višak meda prodavao, po najvećim cijenama tada, 12 eura za kilogram, ali nikako nisam mogao obezbijediti dovoljne količine. Potrebe mušterija su rasle iz godine u godinu. Nastavio sam s uvećanjem pčelinjaka i zarađivao platu u školi i platu na pčelinjaku. Košnica sve više, preko 50, pa cijela porodica uskače u pomoć. Sami smo radili košnice, sve što je neophodno oko pčela. Počinje i ozbiljno ulaganje u pčele. Meda je uglavnom bilo svake godine, sva količina je unaprijed bila prodata. Najveću količinu meda sam izvrcao 2019., oko 1000 kg, kada sam imao oko 100 košnica. Sav med tad prodadoh na kućnom pragu.

Zapamtio sam i dvije godine kada skoro nije bilo meda, 2016., 2020., i ovo je treća 2021., – kaže Hasim.
Njegove pčele uglavnom proizvode planinski med sa 1200 m. n. v.

-Ja pčelarim uglavnom stacionarno na planini, od 1169 metara, gdje se nalazi pčelinjak i gdje se nadmorska visina kreće od najniže tačke u selu 750 m n.v, koja se uzdiže prema planini, gdje se nalazi najveći vrh u Srbiji 2156 m n.v. Pčele se kreću u rasponu od 750 do 1500 m.n.v.Zadnjih par godina selim po 15 drustva na bagrem u blizini Vrnjačke Banje, istražujem mogućnost pčelarenja sa selidbom, kao i boljim prihodima.Prosječno izvrcam oko 10 kg meda po košnici, ali ranijih godina je to uvijek bilo više, pamtim i rekordnu 2013. kada sam imao 21 kg prosjek po košnici.

Na planiram povećavati pčelinjak, održavaću ovih stotinjak košnica jer više od toga ne bih mogao kvalitetno održavati.Problem se javlja kada su bespašni periodi, godine, kada se pčelinjak mora održavati, kada je potrebno ulaganje, koje smo precizno izračunali, koje sveukupno košta oko 25 eura po košnici. Dakle, za 100 košnica potrebno je uložiti 2.500 eura za godinu. To ne može podnijeti svačiji džep.

Savjet pčelarima početnicima

Onima koji tek ulaze u ovaj prelijepi svijet, želio bih dati nekoliko savjeta. Ne zalijećite se, to je prvo. Raspitajte se o paši u svom kraju, prije kupovine košnica, pročitajte nekoliko knjiga o pčelarstvu. Izučite makar osnovno. Nađite ozbiljnog mentora koji će vas obučiti i uskakati u pomoć kad stvari krenu naopako, a krenut će. Ne kupujte odmah puno košnica i ne odustajte kad krene loše. Budite pažljivi, pedantni, volite pčele.

Ne koristite hemiju i otrove, pratite svjetska dostignuća, inovacije, uključite se u udruženja, posjećujte sajmove.
Volite pčelu jer, ko pčelari samo iz koristi, takvi su spremni na sve, takvi ne paze ni pčelu, koriste otrove, a onda truju preko meda i ljude.
Pčelar koji hoće namjerno ubiti, zgnječiti pčelu – ne može biti dobar pčelar. Konije uredan, pedantan, tačan, odgovoran, teško će pčelariti.

Jer, ja sam na pčelinjaku naučio, pčele su mi to pokazale, da se sa njima ne može raditi bahato, da se mora biti uredan, precizan, pažljiv, da nema kašnjenja, da ih moramo voljeti jer one zaista mnogo rade za naše dobro. Da su one izuzetna bića, prije svega zbog oprašivanja, ali i zbog jedinstvenih proizvoda koje nam daju…

Nozemoza je lukava; na krečno leglo vitaminom C!

Na svom i drugim pčelinjacima susreo sam se sa skoro svim mogućim problemima pa i bolestima pčela. Naravno, prvo sa Varoom, zatim sa Nozemom, koja je ozbiljna, lukava, protiv nje sam se borio prskanjem ramova rastvorom joda ali i kvalitetnom prihranom vitaminima, radeći na imunitetu pčela.
Sretao sam mnogo puta ATL kod mnogih kao i jednom u svom pčelinjaku. Problem sam jednostavno rješavao, spaljivanjem košnica sa svim pčelama, nisam se upuštao u liječenje koje sad neki preporučuju. Virusne bolesti, bolest deformisanih krila, hronične paraloze pčela, koje uglavnom nisam specijalno liječio, osim kvalitetne prihrane ako je bespašni period, dodavanjem meda i vitamina u sirup, ako ima paše, pčele se same brzo oporave.
Takođe krečno leglo koje se ove godine nažalost kod većine pčelara pojavilo, koje je jako ozbiljno i nema adekvatnog liječenje. Ja sam se protiv krečnog legla borio ovako; krenuli smo sa kvalitetnom prihranom, dodavali smo vitamin C u sirup, dvije šumeće tablete na pet litara, kao i multivitamin, prskali pčele antisepticima, ekološki proizvod firme LIMES koji se koristi za suzbijanje buđi, zamjena matica gdje su društva mnogo zahvaćena, pravljen prekid legla, sklanjanjem matice, dodavanjem mladog legla iz zdrave košnice, da proizvedu novu maticu i u međuvremenu očiste krečno leglo. Suzbijeno je, a rezultate ću vidjeti naredne godine.Savjet, ko ima mogućnosti, takva društva treba što prije skloniti iz pčelinjaka, što dalje, nova lokacija, pčelinjak dezinfikovati krečom u prahu, živom sodom…

Idealna lokacija za pčelinjak ne postoji
Idealna lokacija ne postoji, alipostoje lokacije koje imaju prednosti u odnosu na druge. Najvažnije je da pčelinjak bude u vrijeme paše na mjestu gdje ima dobrog unosa, što znači da obiluje sa što više medonosnig bilja.
U toku ljeta, lokacija je svaka dobra ako ima paše, ali, svakako je bolje ako su pčele u nekom osrednjem hladu, nikako ne direktno na suncu. Kada je zima u pitanju, zimovnik, tada je lokacija najvažnija.Nju treba birati, prvenstveno, gledati gdje snijeg prvo okopni u mjestu gdje se planira pčelinjak, tu postaviti pčele, da je mjesto osušno, blaga strana, okrenuta prema jugo-istoku, mi kažemo prema Kibli, da vjetar, posebno sjeverac ne udara u košnice.

 Moj radni dan na pčelinjaku

Kad trebam na pčelinjak, ustajem dosta rano. Pripremim sve što je potrebno za ponijeti na pčelinjak, napravim uvijek plan za taj dan. Pregled pčela, sve vrste intervencija, kada je potrebno otvarati košnice, praktikujem da radim kasno popodne ili rano ujutru, zbog mnogo faktora, izbjegavanja grabeži i ostalih problema koje prati grabež. Kada krenem rano ujutru, odradim jedan dio pčelinjaka i završavam oko 10, a nastavljam iza 16 časova. U međuvremenu, kada je toplo, pravim pauzu, obilazam livade, posmatram rad pčela, sređujem prostoriju gdje se nalazi pčelarska oprema,…
Prvo letimično obiđem pčelinjak, kratak vizuelni pregled svih košnica, da nema eventualno nekih problema, da nismo nešto zaboravili od prošlog puta. Na svom pčelinjaku, uvijek poštujem redoslijed pregledavanja, uvijek krećem sa jedne, lijeve strane, košnicu otvaram što kraće, osim kada je potreban detaljan pregled, slijedi provjera stanja hrane, legla, kvaliteta matice, zdravstvenog stanja itd.
Kada radimo proširenje legla, to ide vrlo brzo i često pratim zapisnik po kom unaprijed znam gdje treba ubaciti ram. Uglavnom to u početku radimo sa strane legla, sljedeće proširivanje, kada krene behar, unos nektara, ide u sredinu itd…Većinu aktivnosti planiram i odrađujem vikendom. Radnim danima, poslije posla u školi, uglavnom sam na tuđim pčelinjacim, svih pet radnih dana. Na kraju ponovo sve obiđem, provjerim da nešto ne zaboravim na pčelinjaku, neki ram ili nešto od opreme. Zaboravio sam napomenuti da uvijek prije početka rada opalim brenerom nož, koristim često i prskalicu za smirivanje pčela kao i antiseptik povidon JOD, limes PDP. Što je veći pčelinjak, više posla.

 Radovi na pčelinjaku po mjesecima
Jesen, nema mnogo posla, radovi oko pčela su svedeni na minimum, tada uglavnom topim vosak, obilazim pčele povremeno, bez otvaranja, samo posmatranje i uživanje.
Proljeće, potrebno je nekoliko intervenicja, proljećni pregled, proširivanje legla, dodavanje najmanje tri osnove, čime i mijenjamo saće, prihrana pčela, saniranje bezmataka i ostalo.
Ljeto, poslije dodavanja spratova, nema previše intervencija, ali, svakako svakih 15 dana provjera rojevog nagona, koji se kod mene rijetko dešava, ako ga ima, razrojavam onda društva, radimo peletov sistem, iskoristim skoro uvijek većinu matičnjaka, proizvodnjom matica u zbjegu. Ako ima unosa, pratim stanje preko vage, dodajem spratove, kada to zahtijeva situacija. Nakon toga, težak dio posla, ali najslađi, vrcanje meda.
Nakon vrcanja, odmah vraćam medišta na čišćenje, obavezno kasno naveče, koja prije toga, počistimo mokrom krpom. Poslije toga, odmah krećem sa tretmanom protiv varoe, ekološkim preparatima.
Avgust – Kod mene uzimljavanje počinje 1. avgusta kada krećem sa prihranom pčela, otprilike, svaki treći dan, po dva litra. Završavam uglavnom oko 1. septembra. U avgustu vršim saniranje loših matica, zamjena, ako to nismo ranije odradili.
Septembar – još jedan tretman, najčešće mravlja kiselina, Varomed, Varored, sublimacija oksalnom kiselinom…
Septembar – oktobar – sklanjam 1. i 10. ram, stavljam u zbjeg na čišćenje, svodim društva na onaj broj ramova, koliko je gusto pokriveno pčelama. Na taj način i mijenjam jedan dobar dio starih ramova.
Novembar – nakapavanje oksalnom kiselinom.
Decembar – januar, ne diram ništa, tada uglavnom, nosim vosak na preradu. Ne dodajem pogače. Ne diram pčele do 1. marta, ustvari dok snijeg ne okopni, dok ne krene dobar unos polena.
Rezime – nikada ne dozvoliti da nam pčele gladuju, ali, svakako paziti sa prihranom. U proljeće pokušati da se izbjegne prihrana zbog mogućnosti prenošenja sirupa u medišta. Pčele prihraniti što više u jesen da sa tim zalihama mogu dočekati prve unose sa behara, maslačka ili prve paše.
 Kvalitet meda zavisi od mnogo faktora :

Od savjesti i obraza pčelara
Od znanja i tehnologije rada sa košnicama, prevješavanja ramova, mogućnosti miješanja meda i sirupa od šećera, korišćenje nedozvoljenih sredstava za suzbijanje varoe, koje ostavljaju rezidue u medu, kao i korišćenje antibiotika…

Pašnih prilika
Tipa košnice, med u manjim medišnim ramovima brže sazrije.

Vremena vrcanja, rano vrcan med nije dobro sazrio.

Od toga da li se u blizini nalazi neki zagađivač.

Od starosti i kvaliteta saća iz koga se med vrca.

 Med od majčine dušice 100% liječi sve želučane probleme, pa i Helicobacter pylori
Kada je u pitanju ljekovitost meda, mnogo je naučnih radova, dokaza o ljekovitosti meda, ne bih ja tu dodavao ništa posebno.Ali ću navesti i jedan svoj primjer. Prve godine pčelarenja, prije vrcanja meda, bio je ramazan, postio sam, imao sam i nekih stresnih situacija, dobio sam mučnine, probleme sa želucem, kiselinom, žgaravicama itd. Možda i Helicobacter pylori. I onda, guglajući, nailazim na podatak da med porijeklom od majčine dušice (70 %), liječi skoro 100 postotno problem sa želucem pa i Helicobacter pylori. Odmah nakon ramazana sam izvrcao med, koristio ga redovno i za samo nekoliko dana svi su problemi nestali kako meni tako mom ocu, tako da smo se mi na svojoj koži, odnosno želucu, uvjerili da med baš liječi.

 
E. K. /BHP