Goran Zdravković, pčelar hobista: AKSIOMI PČELARSTVA ZA PČELARE POČETNIKE

Pčelar Goran Zdravković pčelari od 1999. godine. Trenutno pčelari sa 50-tak DB 10 i DB12 košnica u okolini Beograda. Administrator je FB grupe „U svetu pčelarstva“, a iz svog bogatog pčelarskog iskustva, sakupio je i objedinio neke pčelarske aksiome

PČELE NE PREPOZNAJU NITI PRIZNAJU GOSPODARA:
Pčela je vijekovima bila i ostala divlja životinja (stvorenje). Nikad nije poznavala niti se pokoravala gospodaru. Gospodar (pčelar)se prilagođavao i pokoravao njoj. Pčelar je taj koji treba da poznaje svako društvo i njegove osobine: koju narav ima, da li je ljuto ili ne, kakva mu je sklonost na održavanju higijene, prikupljanju polena, propolisa i da li su pčele dobre nektarice. Poznavanjem ovakvih osobina svojih pčela, pčelar vrši selekciju i blagovremeno mijenja maticu. A najveći gospodar pčela je onaj ko se povinuje naređenjima iz košnice (Tiknora Edvars, 1920).

PČELINJA ZAJEDNICA U ROJEVOM STANJU DAĆE UVIJEK MANJE MEDA OD ONE KOJA JE U PAŠU UŠLA BEZ OVOG NAGONA:
Pojava rojevog nagona pred glavnu pašu nikako nije preporučljiva. Pčelar mora preduzeti sve mjere da do rojevog nagona ne dođe. Mali prinosi meda u rojevom nagonu pčela tumači se da one više brinu o budućem roju koje će napustiti košnicu i novom staništu nego o društvu koje napuštaju.

POJAVA LEGLA U ZIMSKIM USLOVIMA NIJE NORMALNA POJAVA:
Ova pojava je nužno stanje u koju je pčelinja zajednica dospjela. Uzrok ove pojave najčešće je sam pčelar koji svojim postupcima kao što su: utopljavanje košnica, loša ventilacija, dodavanje pogača kad im vrijeme nije, dovede pčele u takvu situaciju. Pojava legla u ranom zimskom periodu je posljedica i viška vodene pare u vidu rose, koja se javlja u košnici i koja je veoma nepovoljna i dovodi do pojave plijesni u njoj. Najčešće se dešava da ovo rano leglo propadne zbog jakih mrazeva i nemogućnosti da ga pčele pokriju i održe neophodnu temperaturu.

PRINOS MEDA I POLENA U TIJESNOJ JE VEZI SA UDALJENOŠĆU PAŠE:
Upravo zbog ove konstatacije svaki pčelar nastoji da svoj pčelinjak postavi na samoj lokaciji paše. Utvrđeno je da se paša najekonomičnije može iskoristiti ako nije udaljenija od 2km a poželjno je da bude i mnogo bliže. Time se vrijeme leta izletnica od košnice do paše svedeno na minimum. Što se tiče polenske paše utvrđeno je da polen pčele sakupljaju u 80% slučajeva na udaljenosti do 400m.

 DOMAĆA MATICA- NAJBOLJA MATICA:
U borbi za jako pčelinje društvo i veće prinose meda mi pčelari se često okrećemo matici.To je i prirodno kada se zna da snaga pčelinjeg društva u najvećoj mjeri zavisi upravo od matice. Mnogi su pokušali da ojačaju svoj pčelinjak uvozom novih matica sa drugih područja(iako to drže u tajnosti). Međutim uspjeh je izostajao jer se pokazalo da su matice sa naših područja najbolje. Ovo se može i razumjeti jer je ta matica najbolje adaptirana na lokalne klimatske i druge uslove. Ne može se sporiti da druge matice nisu dobre ali iskustva pokazuju da svaka matica je najbolja u svom užem klimatskom području. Svaka kupovina matica je veliki rizik i o tome pčelari početnici moraju voditi računa jer pojedini proizvođači istih gledaju na prvom mjestu na materijalnu korist, i baš ih briga za selekciju, i prodaju mačku u džaku.

STARIJE MATICE SLABIJE LUČE FEROMONE:
Sposobnost lučenja feromona opada sa starošću matice. Mlade matice imaju sposobnost najboljeg lučenja feromona i upravo zato kod društva sa mladom maticom i ne dolazi do potrebe zamjene matice rojenjem. Naime, društva sa jednogodišnjom maticom jako rijetko ulaze u rojevi nagon.Bez feromona društvo ne primjećuje prisustvo matice u društvu. Tada je ono prepušteno sebi i tražeći izlaz iz nastalog stanja nastoji taj problem riješiti izradom matičnjaka tihe smjene, odnosno težnji da zamijenimaticu.

SPOLNI ORGANI MATICE RAZVIJAJU SE POSLJEDNJIH DANA PRED IZLAZAK IZ MATIČNJAKA:
Često se dešava dase matičnjaci uznemiravaju posljednih nekoliko dana pred izlijeganje matice.Uznemiravanje u to vrijeme može imati loše posljedice na razvoj njenih spolnih organa. Premeštanjem matičnjaka u drugu sredinu, pogotovo pri nestabilnom vremenu utječe na promjenu temperaturnog režima pod kojim se ona razvijala i dozrijevala. Uz to vjerovatno je da negativan utjecaj može imati i stres koji matica doživljava premještanjem u novu sredinu. Interes pčelara je da sačuva dobre matičnjake koji su odnjegovani u odgajivačkom društvu ali zato mora dati sve od sebe da pomjeranje matičnjaka iz te sredine bude što bezbolnije. Uznemiravane matice mogu biti velike ali ne i visoko plodne, pčele ih teže prihvataju i brzo zamjenjuju.

MATICA POLAŽE JAJA U KONCENTRIČNIM KRUGOVIMA I NAIZMJENIČNO SA OBJE STRANE SATA POSTEPENO UVEĆAVAJUĆI LEGLO:

Ovaj način polaganja jaja omogućava najbolje temperaturne uslove za održavanje i razvoj legla. Temperatura legla sa jedne strane sata dopunjuje se i održava temperaturom legla sa druge strane sata. Pored toga pčele su ovakvim polaganjem jaja matice skoncentrisane na minimalnu zapreminu što upravo omogućava održavanje optimalne temperature za razvoj.

 PČELE RAZLIKUJU BOJE I OBLIKE: Pčele dobro razlikuju crvenu, bijelu, plavu i žutu boju. Crvenu vide kao tamno sivu sa nijansama do crne. Takođe vide i ultraljubičasto zračenje. Preporučljivo je da se o ovome povede računa pri farbanju košnica i njihovom rasporedu na pčelinjaku.

 PČELE SU VANREDNO OSJETLJIVE NA MIRISE (ŠTO SE ISPOLJAVA U NJIHOVOM PONAŠANJU):Prilazeći pčelama najpreporučljivije je nemati na sebi nikakve mirise (parfem, bijeli luk, alkohol,znoj i dr.) Osjetljivost pčela na mirise je tolika da su sposobne da osjete mirise razblažene u odnosu 1:1000000.

 PČELA JE SPOSOBNA DA REGISTRUJE POLARIZOVANU SVJETLOST SUNCA: Ova osobina pčela omogućuje joj da se orijentiše prema Suncu i kada je ono zaklonjeno oblacima. Smatra se da pčela u stanju mirovanja vidi 60 cm, a u letu nekoliko metara.Međutim ona ima svojstvo velike brzine reagovanja i zapažanja.

PČELE REAGUJU NA ELEKTROMAGNETNA ZRAČENJA:Ovog se aksioma treba sjetiti pri izboru mjesta za pčelinjak. Pčelinjak nikada ne treba postavljati u blizini vodova visokog napona, trafostanica, prijemnih i predajnih antena. Na ova zračenja pčele reaguju uznemirujuće, što pčelaru pri pregledu stvara poteškoće.

BEZ PERGE NE RADE ŽLIJEZDE PČELA KOJE PROIZVODE MLIJEČ I ZATO IZOSTAJE NJEGA LEGLA:Razvitak društva moguć je samo pri stalnom unosu polena i prisustvu perge u košnici.Bez perge nema mliječi, a bez mliječi nema nege legla.

 PRINUDNIH MATIČNJAKA JE MANJE OD 10, ROJEVIH IMA I NEKOLIKO DESETINA.MATIČNJAKA TIHE SMJENE IMA SAMO NEKOLIKO (2-5):Genetsko objašnjenje o broju rojevih matičnjaka objasnila je M.Monahova 2008. godine. Naime sa većim brojem rojevih matičnjaka stvaraju se uslovi za bolju kombinatoriku roditeljskih genai selektivnog izbora najstabilnijih osoba (matica). Izrada prinudnih matičnjaka nije posljedica genetske slikepčelinjeg društva i zato ih je znatno manje (desetak). Matičnjaci tihe smjene smatraju se najkvalitetnijim, i zato bi trebali svaki iskoristiti. Njih ima najmanje 2-5.

 AKO SE U VRIJEME GLAVNE PAŠE DODAJU SATNE OSNOVE PRINOSI U MEDU SE SMANJUJU I DO 40 POSTO:Ovaj aksiom samo govori da je za lučenje voska neophodan nektar.Zaista je nerentabilno u toku glavne paše pčele forsirati na izgradnju satnih osnova, ali nekada smo usljed nedostatka istih primorani na tu operaciju.

MLADE PČELE BOLJE PRIHVATAJU NOVU MATICU:
Ovaj aksiom je veoma značajan za tehnologiju pčelarenja. Pitanje pravljenju nukleusa i vještačkog rojenja u najtješnjoj je povezanosti sa ovom konstatacijom. Mlade pčele je vrlo lako odvojiti od starijih postupkom premještanja košnice na novo mjesto na pčelinjaku. Starije pčele napuštaju novo mjesto, a na novom mjestu preostaju smo mlade pčele koje će vrlo rado primiti mladu maticu.

 PČELINJE DRUŠTVO BOLJE PRIMA OPLOĐENU MATICU:
Za razliku od neoplođene matice, oplođena intezivno luči feromone kojima upravlja društvom. Pčele to prepoznaju i prema oplođenoj matici se odnose sa uvažavanjem. Ona će odmah raditi na jačanju društva te i ova činjenica ide u prilog miroljubivog odnosa pčelinje zajednice prema oplođenoj matici koja se dodaje.

POSTOJI SKLADNO SADEJSTVO MATICE I PČELINJEG DRUŠTVA:
Matica nije apsolutni gospodar u košnici kako se vjerovalo. Poznato je da ona polaže onoliko jaja koliko ih pčele mogu odnjegovati tj. ona će polagati onoliko jaja, koliko i kako bude hranjena od strane pčela radilica. Ovo je pokazatelj jake međuzavisnosti matice i pčela. Matica luči feromone što je signal pčelama da rade. Moglo bi se pomisliti da matica diriguje radom društva međutim konstatacija je suprotna pčele to od nje zahtijevaju, i ukoliko svoju dužnost ne bude obavljala dobro pčele je vrlo brzo zamjenjuju tihom smjenom.Ovo pokazuje na tijesno sadejstvo matice i pčelinjeg društva, oduzimajući joj epitet apsolutnog gospodara u košnici.

 NORMALNI BROJ TRUTOVA U PČELINJEM DRUŠTVU STVARA IMPULS ZA VEĆU AKTIVNOST PČELA RADILICA:
Eksperimenti, a i praksa je pokazala da je pčelinje društvo kome je uništavano trutovsko leglo, donijelo manje meda od društva gdje to nije činjeno. Društvo je najbolji regulator količine trutova u gnijezdu. Čovjek-pčelar u posljednje vrijeme ozbiljno narušava ravnotežu pčela u zajednici. Čini to forsiranim razvojem a zatim uništenjem trutovskog legla radi uništenja varoe, pravljenjem paketnih rojeva i sl . čime dovodi pčelinju zajednicu u ozbiljan stres.

TRUTOVI ULAZE NESMETANO U SVAKOJ KOŠNICI:
SPolne žlijezde truta luče sluz koja privlači pčele radilice. One zato puštaju truta u košnicu. To podiže radno raspoloženje u košnici.

NEMAJU SVI TRUTOVI RAZVIJENE SPOLNE ORGANE DA BI OPLODILI MATICU:
Samo oni trutovi koje su hranile mlade pčele, koje su sposobne da luče specijalan hormon koji izaziva razvoj spolnih organa truta,imaju razvijene spolne organe. Nekorisne trutove koji nisu sposobni za oplodnju pčele izbacuju iz košnice…

SAMO SA MLADIM PČELAMA SE MOŽE MANIPULISATI:
Ovaj aksiom je je veoma značajan u načinu rada sa pčelama. Obično se koristi pri formiranju nukleusa i rojeva. Pošto se ramovi sa pčelama i dijelom legla prenesu u novu košnicu i ista postavi na novo mjesto u pčelinjaku, stare pčele će se vratiti na prvobitno mjesto tj. u staru košnicu, a mlade pčele koje nisu do tada izlijetale ostaće u novoj košnici i biti osnov novog nukleusa..

MLADE PČELE NE UBIJAJU MATICU:
Ova konstatacija je u visokom procentu tačna. Koristi se u procesu dodavanja matica i razrojavanja.

PČELE ROJA NE UBADAJU:
Ovaj aksiom treba uglavnom prihvatiti. Mogući su pojedini slučajevi ubadanja ali to se dešava ukoliko su pčele roja zaista posebno isprovocirane. Ova osobina roja pokrepljuje se uvjerenjem da su pčele roja dobro snabdjevene hranom koju su ponijele iz košnica, što im otežava ubadanje. Ovaj aksiom svakom početniku daje i sigurnost da svoj pčelinjak uveća i nekim rojem sa grane…

MLADE PČELE NIKADA NE NAPUŠTAJU OTVORENO LEGLO I MATICU:
Ovo pravilo u ponašanju pčela ima široku primjenu u tehnici pčelarenja a posebno pri formiranju rojeva. Ovo treba imati na umu i prilikom skidanja roja sa neke pozicije ukoliko je roj već formirao saće a matica ih zalegla. Koliko god se trudili da roj skinete neće vam ići za rukom jer će pčele po svaku cijenu braniti leglo i neće se odvajati od njega. U ovom slučaju je preporučljivo isjeći saće i zajedno sa pčelama ga smjestiti u novu košnicu….

PČELE ZIMSKO KLUBE OBRAZUJU NA MESTU GDE JE IZVOĐENO POSLEDNJE JESENJE LEGLO: Pčelar se mora blagovremeno opredijeliti u kasnu jesen za ramove (saće) na koje će pčele zimovati. Ti ramovi moraju biti stariji (najmanje 3-4 generacije pčela da su izležene iz njih). Razlog je jasan, ti ramovi su topliji a samim tim matica jesenje leglo neće zalijegati u ramovima sa novijim saćem. Mladi pčelari često tu prave grešku jer ne smije se pred samo zahlađenje i pri obrazovanju klubeta kopati po košnici i manipulisati sa ramovima po nahođenju pčelara. Takav postupak ostavio bi negativne posljedice koje bi se ispoljile na uslove i sam ishod zimovanja.

PČELE RAZLIČITIH STAROSNIH STRUKTURA OBAVLJAJU RAZLIČITE GRUPE POSLOVA U KOŠNICI:Podjela rada u košnici je tako usklađena da svaka starosna struktura pčela obavlja upravo one poslove za koje je u tom dobu i najsposobnija. Čim se čovjek ,,pčelar,, umiješa i ovu strukturu naruši posljedice za pčelinje društvo se moraju ispoljiti. Ravnotežu u starosnoj strukturi pčela ne bi trebalo narušavati, posebno pred samu pašu ili u toku nje.Međutim pčelari to često čine. Iskusni znaju koliko pred glavnu pašu se to može odraditi (svođenje društva na pomoćna i proizvodna), a početnici prave greške. Ovakav postupak može dovesti do uvećanja prinosa nektara, ali će se negativno odraziti na dalji razvoj i opstanak društva . Preuređenje društva za glavnu pašu , ukoliko je to neophodno treba odraditi blagovremeno minimum 10 dana pred pašu i poželjno je da bude i ranije kako bih ono imalo vremena da se stabilizuje. Ravnoteža svih starosnih struktura pčela u košnici je najbolja i najmanje iscrpljuje pčele. Poznato je da u kriznim situacijama mlađe pčele mogu preuzeti poslove starijih i obrnuto, ali to je već neprirodno i na duže vrijeme neodrživo stanje. Kod starijih pčela može doći i do ponovnog rada izvjesnih žlijezda koje su već prekinule svoju aktivnost (npr.voštanih).

U PRINCIPU VODU PČELE NE SMEŠTAJU U SAĆE I NE ČUVAJU KAO REZERVU: U košnicu pčele donose vodu samo za dnevne potrebe. Ovo je važno znati kako bi pojila za pčele uvijek bila popunjena sa svežom vodom i u blizini pčelinjaka. Usljed nepravilne ventilacije u košnici a pri pojavi legla ponekad se u košnici stvara i kondenzovana voda. Tada pčele nastoje da je odmah iz košnice uklone izbacivanjem ili korišćenjem za njegu legla. Ipak u periodu toplih dana, pčele u košnicu unose male kapljice vode i smještaju je na unutrašnje zidove ćelija u kojima se izvode larve pčela.

ROJENJE NIJE OBAVEZNA POJAVA KOD PČELINJEG DRUŠTVA: Da li će se pčelinje društvo rojiti tokom sezone ili ne zavisi od više uslova. Među osnovnim uslovima je broj mladih pčela i količina legla, prostranost košnice, ishrana itd. Društva sa mladom maticom su manje sklona rojenju.

PČELE OBILJEŽAVAJU KOŠNICU KOJU PLJAČKAJU: Dešava se, nerijetko, da pčele u potrazi za hranom, a najčešće u bespašnom periodu napadaju košnice koje su nezaštićene.Na ova mjesta one slobodno i u velikom broju zalaze, odnose med i ponovo se vraćaju dok tu košnicu u potpunosti ne očiste od meda. Ovaka mjesta kada grabež otpočne pčele kradljivice obilježe ispljuvkom. Jasno se tada vidi isprljana i braon obilježena mjesta. Ovdje se ne radi o klasičnoj grabeži jer u njima praktično i nema pčela (najčešće je to slučaj krajem zime).Do pojava ovakve grabeži dolazi redovno kao posljedica nemarnosti pčelara koji društva koja su uginula nije sklonio sa pčelinjaka ili nije zatvorio ulaze u košnicu.Ovakve pljačke mogu često biti i okidač za širenje raznih bolesti na pčelinjaku…

AKTIVNOST PČELA NA PRIKUPLJANJU NEKTARA U PRIRODI U VELIKOJ MJERI ZAVISI I OD KOLIČINE MEDA U KOŠNICI:
Mnogi pčelari pred glavnu pašu skoro sav med izvrcaju iz košnice, jer je to preduslov da se pčele maksimalno angažuju na sakupljanje nektara. Takođe pčelar će češćim vrcanjem sigurno dobiti više meda. I proširivanjem prostora u košnici stvara se privid nepopunjenosti košnice medom, što takođe pospješuje unos. Ukoliko bi u glavnu pašu ušli sa okvirima djelimično popunjenim medom prinos bi sigurno bio manji. Ovo je razumljivo iz razloga jer pčele angažovano prikupljaju med samo do optimalne popune potrebne zimske rezerve. Ovdje pčelari početnici moraju da povedu računa da svako oduzimanje meda pred glavnu pašu mora biti obazrivo, ako bi se vremenske prilike pogoršale (okišilo duži niz dana), pčelar mora reagovati prihranom.

ĆELIJE SAĆA PČELE NE PUNE U POTPUNOSTI SA PERGOM (FERMENTISANIM POLENOM):
Ruski naučnik Lebedev je prvi došao do zaključka da pčele popunjavaju ćelije saća 57 % pergom, a preostali prostor nektarom odnosno medom.Jednim dijelom to je vjerovatno povezano i sa redoslijedom trošenja hrane pri zimovanju. Polen odnosno perga najpotrebniji je pčelama na proljeće kada krene brzi razvoj legla.

PČELE KAO BOŽANSKA BIĆA ZNAJU DA ISPOLJE HUMANOST I SOLIDARNOST:
Poznato je da pčele jedne košnice dobro raspoznaju pčelu kradljivicu ukoliko se pojave na letu njihove košnice. Tada pčele stražarice reaguju i odstranjuju je sa leta. Ukoliko pčela nosi polen ili nektar i želi da uđe u košnicu koja nije njena, one će je pustiti jer u njoj ne prepoznaju kradljivicu, a njima je u interesu da nektar uđe u košnicu i blagonaklono primaju natovarenu pčelu tuđe košnice.Pčele znaju da budu i solidarne ako usljed nevremena ili sl.pčela jedne košnice zatraži utočište u tuđoj košnici biće primljena.Imao sam slučaja da vidim i humanost pčela na djelu (košnice sa žičanom antivaroznom podnjačom)gdje pčele sakupljene na podu sa vanjske strane žičane podnjače u bespašnom periodu prose i dobivaju med od košnice i pčela gdje su pomoć potražile.To nam govori da znaju da prepoznaju kad je neko u nevolji…

(BHP)