Ferid Velagić, tuzlanski pčelarski stručnjak: U BiH IMAMO 20 PROIZVIOĐAČA POGAČA, A U HOLANDIJI SAMO JEDNOG! ZAŠTO?

Zašto nema 20 proizvođača matica? Pa neće ljudi da se znoje. Lakša je zarada na pogačicama. U Holandiji imate jednog proizvođača pogačica. Radi za pčelare amatere, komercijalne pekare i pčelarske kompanije. Pa nismo mi valjda dvadeset puta bogatiji od Holandije

Neka moja ispitivanja kažu da pčele lošije zimuju u tijelima sa jednim nastavkom. Bolje je pčelama na dva nastavka, jer im ovaj prvi skuži kao amortizer, da im ne ulazi hladan zrak direktno – kaže Ferid Velagić, a onda na predavanjima pokaže pčelinju zajednicu u košnici koja nema stranice, nije umotana terpapirom, stiroporom, ceradom i sl.

„Vidite, pčelinje društvo koje je jako, koje ima masu zdrave pčele, ono koje je sebi rasporedilo hranu kako ono želi, prezimit će da ga odnesete na vrh Vlašića – kaže Velagić.

Jaka društva

Velagićevo mišljenje je da proljetni razvoj pčela uveliko zavisi od jesenje pripreme društava, prije svega snage društva koje ulazi u zimu, a onda i količine i kvaliteta hrana.

„Zazimite samo jaka pčelinja društva. Od njih ćete imate koristi. Nemojte se hvaliti sa velikim brojem košnica. Već krajem jula ili početkom avgusta napravite plan koja društva ćete zazimiti te godine. Što zazimite jača pčelinja društva, to će njihovo zimovanje biti bolje, pčele će potrošiti manje hrane. Malo nelogično, ali tako kaže vaga koja vaga u gram. Slabo društvo potroši više hrane i imate rizik hoće li ono uopšte prezimiti.

Osim toga, svaka od dugovječnih, zimskih pčela, je sposobna da u periodu smjene pčela, a to je do kraja marta pa i početkom aprila, odgoji samo jednu svoju pčelu nasljednicu. Kao da bi svako od nas bio sposoban da odgoji, othrani, odškoluje samo jedno dijete. Zbog toga je jaka startna osnova, brojna zajednica kad se pojavi prvo leglo, vrlo važna – kaže Velagić.

Pčelinja društva koja su izašla slaba iz zime, objašnjava, pčelaru prave troškove tokom cijele godine, čak veće nego da su uginula. To je iz razloga, kaže, što se pčelar tokom cijele godine nada da takvo društvo može izvući.

„Krade iz jakih društava i pojačava ono slabo, dodaje mu leglo, hranu i dr. Dakle, pravi gubitak u jakom, a u slabom ne dobije nikakav rezultat. Nemojte to raditi! U avgustu ostavljajte samo jaka društva, slabija spajajte.

Prvi pročisni let

Poslije prvog pročisnog leta Velagić vraća limove u podnicu. Sve do tada pčele su zimovale na otvorenim mrežastim podnicama.

„ Tri do četiri dana nakon toga, ponovno izvučem limove i vidim gdje se nalazi klube, koliko ima pčela…, lim vam je kao kada otvorite knjigu. Na limu čitate šta se dešava u košnici.

Tada, kaže Velagić, dodaje i prve pogače. Napominje da troši dosta pogačica – svako njegovo društvo pojede šest do sedam pogača tokom godine. Uvijek koristi stimulativne, i najskuplje pogačice.

Prije prvog pročisnog leta, kaže Velagić, košnice uopšte ne otvara. Ne dira medvjeda dok spava, ne dira pčele dok spavaju. Za tako nešto, kaže, nema potrebe.

Tek kada matica zaleže prvo jaje, počinju veće aktivnosti u košnici, veća potrošnja hrane. Do tada je ona svedena na minimum – oko kilogram mjesečno.

Dobro je, kaže, ko može za sebe praviti pogačice, jer tada zna šta je stavio u njih. On ih, istina, kupuje, ali samo najbolje i najskuplje.

„U Bosni i Hercegovini ima oko 20 proizvođača pogača. A zašto nema 20 proizvođača matica? Pa neće ljudi da se znoje. Lakša je zarada na pogačicama. U Holandiji imate jednog proizvođača pogačica. Radi za pčelare amatere, komercijalne pekare i pčelarske kompanije. Pa nismo mi valjda dvadeset puta bogatiji od Holandije. I gdje se dešava problem? Poneki prozvođači, a ja sam to viđao, u pogačice ubacuju škrob da bi on za sebe vezao što više vode. A jedan kilogram škroba za sebe veže sedam litara vode. Želite li umjesto šećera plaćati vodu. Uvijek budite oprezni gdje kupujete pogačicu.

Velagić često napominje da je sistem pčelarenja koji on prezentira među pčelarima, zapravo onaj koji on primjenjuje na svojim pčelinjacima, i koji mu već godinama pčelarstvo čini ekonomski isplativim, a utrošak vremena je racionalan. Svaki pčelar koji misli da bi ponešto mogao primijeniti i u svom pčelinjaku, njemu bi bilo drago.

„Ali sve što mislite da nije za vas, to odbacite kao da nikada niste ni čuli niti vidjeli – kaže Velagić.

Dezinfekcija terena

„Nikada u Bosni i Hercegovini nismo imali više pčelinjih društava, a manje meda, i više pčelinjih bolesti. Zbog toga, zbog predostrožnosti, redovno vršim dezinfekciju terena u ranom proljetnom periodu, krajem februara ili početkom marta. Pet metara terena ispred košnica, i dva do tri metra iza njih, izvršim dezinfekciju terena. Prethodno taj teren lijepo pograbim.

Dezinfekciju vršim sredstvom koje se zove Ditosan. Ovo je jeftino, a učinkovito. Svim pčelarima predlažem da ovo primjenjuju. Jedna boca „Ditosana“, koja košta oko 15 KM, meni može biti 15 godina.

Osim terena, redovito vršim dezinfekciju i pribora sa kojim radim, kao i ruke. Fino pričitajte uputstvo kako se primjenjuje. Na mom pčelinjaku uvijek ima kanta sa rastvorom Ditosana u kojoj dezinfikujem ruke i pribor.

Otkako ovo radim, hvala Bogu, ne znam šta je nozemoza, krečno leglo, a o američkoj kugi da i ne govorim.

Ako nemate Ditosan, može i kreč. Kilogram gašenog kreča stavite u deset litara vode, i metlom poprskajte ispred i iza košnica.

Naravno, prethodno ćete ukloniti sve košnice u kojima su pčele stradale. Zašto ovo radim? Sjetite se pročisnog leta, kada pčele iz košnice izbacuju mrtve pčele. U ljetnom period, kada pčela iznosi onu mrtvu, nosi je daleko od košnice, ali kod prvog pročisnog leta, ona je samo izgura ispred poletaljke, jer žuri da ide po sljedeću. I onda imamo dosta mrtvih pčela ispred košnice.

Šta se dalje dešava?! Svi vidimo kako prve pčele, koje idu u prirodu po polen, vodu i drugo, padaju ispred košnice zbog tereta, umora ili lošeg vremena. One tada padaju na mrtve pčele koje se nalaze ispred košnice. Pitanje je šta te mrtve pčele nose u sebi, koju bolest. Tako se bolest unosi u košnicu.

Početkom marta, kaže Velagić, na pčelinjake postavlja pojilice. Veoma je važno navikniti pčele da dolaze na svoje pojilice. Zbog toga ih treba postaviti na vrijeme i na osunčanom mjestu.

U drugoj polovini marta, u mojim košnicama su prisutne bogate rezerve hrane, od osam do deset kilograma u svakom pčelinjem društvu. Po jedan ram iz gornjeg nastavka, gdje se u ovom periodu još uvijek nalaze pčele i leglo, spuštam u nastavak ispod. Za njega pčele misle da je negdje daleko, na nekoj livadi, iako je samo u nastavku ispod. Onda se pčele spuštaju do njega, čak i kada je napolju vjetar, kiša, kada je temperatura i do saom stepeni, i med prenose u gornji nastavak. Na taj način smo, uz pogačice koje smo već dodali, ostvarili još jednu samostimulaciju – kaže Velagić.

„Poslije toga, u jakim društvima, vršim pojedinačno okretanje jednog ili dva rama u prostoru plodišta. Dakle, ne možete u svakoj košnici uraditi isti postupak, ponekad je neku košnicu potrebno malo pričekati. Sedam do deset dana od rotiranja ramova, izvršim rotiranje cijelih nastavaka.

Stimulativna pogačica je svo vrijeme u košnici. Moj cilje je da pčele pojedu što više pogačica, jer će u tom slučaju donijeti i više meda. Znači, ono društvo koje dosta jede, dosta će i donijeti. Zbog toga zazimljavajte jaka društva koja „metu pogačicu“.  To vam je kao i kada krava dobro jede, onda daje i dobro mlijeko. Ako neće da jede, od nje nama ni mlijeka.

Ako hoćete, kaže Velagić, da krajem aprila u svojoj košnici imate sedam do osam punih ramova legla, onda pčele moraju da potroše isto toliko ramova hrane. Jedan ram zrelog legla jede jedan ram kvalitetne hrane.

„Oko polovine marta u plodištima treba da bude jedan kilogram hrane po svakoj ulici pčela. To je neka sigurnost za pčelinje društvo. To je garancija da će pčele kvalitetno njegovati leglo – kaže Velagić.

„Nemojte da se čudite kada vam za sedam dana iz košnice nestanu velike količine meda, a umjesto hrane imate leglo. Pčele nikada ne jedu od sile, nego onoliko koliko im treba.

Malo proširivanje plodišta

„Pojavom mrtve žare/koprive, počinjem sa malim proširivanjem legla. U nastavku gdje se nalazi pčelinje klube i hrana, sada je devet ramova. Deseti ram je izvađen a ramovi su od zidova košnice odvojeni za prostor od pola rama. To je zbog toga da zrak može cirkulisati okolo. U jakim društvima, jedan ram sa hranom ponovo spuštam u nastavak ispod, a u gornji nastavak dodajem, sa južne strane, do legla, jedan pravilno izgradjen ram rumenog saća. Ne svjetlo saće, jer je ono hladno.

Taj rumeni ram obično nađem u nastavku ispod, u kojem još uvijek može da bude pet, šet…, devet ramova, uopšte nije bitno. Nekoliko dana kasnije, ponovim ovaj isti postupak, s tim da rumeni ram do legla sada dodajem sa sjeverne stane. Sve ovo uradim prije dodavanja prve satne osnove, odnosno, prije početka cvjetanja đanarike.

Velagić kaže da je pčelinjim društvima, u proljeće, nekada dodavao sirup, ali da to više ne radi.

„To je za mene veliki posao, a rezultati su mali. Prije tridesetak godina sav razvoj društava sam radio u proljetnom periodu, jer su se pčele mogle razviti. Sada je sve okrenuto. Sad mnogo više radim u jesenjem periodu, u pripremi pčela za zimovanje. Rekao sam da sam nekada, u proljeće, pčelama dodavao sirup svaku drugu noć po tri dece, ali to više ne radim. Sada pčele stimulišem spuštanjem ramova sa hranom u nastavak ispod plodišta, i pogačicama.

Velagić napominje da je svaka košnica priča za sebe. Tek kada pčelar otvori košnicu, onda treba da procijeni šta da joj uradi, šta je za nju najbolje u tom momentu.

“Ponekad je najbolje ništa ne uraditi – kaže Velagić.

Veliko proširivanje plodišta

Početkom aprila došlo je do smjene generacije pčela, i svaka od tih pčela sad je sposobna da odnjeguje svoje tri do četiri nasljednice.

„Sada je i pravi momenat za veliko proširivanje plodišta. Zapravo, kada vidim zaparke, to mi je znak da trebam zamijeniti mjesta nastavcima, zarotirati ih. Pčele su svakako već počele da se spuštaju u donji nastavak. Zamjenim mjesta nastavcima, ali uopšte ne prevješavam mlado leglo, jer nemam vremana. U donji nastavak postavljam ram hranilicu, koja zauzima prostor od dva rama, i u koju stavljam po pet kilograma pogačice. Što više pčele potroše pogačica u martu i aprilu, više će donijeti meda te godine.

Velagić kaže da tokom godine matica uvijek mora imati slobodnog prostora za zalijeganje, u protivnom će ući u rojev nagon. Zbog toga pčelama dodaje dosta satnih osnova. Time postiže dva cilja, matici daje prostor za zalijeganja, ali i vrši zamjenu starog saća.

„Svake godine promijenim najmanje kompletno saće u plodištu. Nemojte dozvoliti da vam se društva roje. Ako želite nova društva, onda pčele razrojavajte sami, ali nakon paše, a nikako prije paše.

Za izgradnju voska koristi proljeće. Vosak sakuplja i iz zaperaka, te građevnjaka, sa kojim ukloni i dio varoe.

„Trudite se da na pčelinjaku uvijek mate jaka društva, sa najboljim osobinama, koja donose dosta meda, koja su zdrava i mirna. Ni farmer koji drži krave neće držati kravu koja ne daje mijeko, ili se ne teli. Ni farmer koji ima kokoši, neće držati kokošku koja ne nosi jaja – zaključio je Velagić, te napomenuo da dva puta godišnje pčele i leglo nosi na analiz, u proljeće i tokom avgusta. To radim preko pčelarskog udruženja – kaže Ferid Velagić.

Perga je, kaže Velagić, bogatstvo bez kojeg nema života u košnici. Zbog toga za jesen pčelama treba obezbjediti dovoljne količine.

“Imam pet košnica koje mi tokom godine čuvaju ramove sa pergom, koju najviše prikupljam u proljeće. Iz društava koje čuvaju pergu ne vrcam med, ona mi samo služe za čuvanje perge do avgusta. Maticu ograničim na jedno tijelo, a gore redam nastavke sa pergom. Nju u košnici ništa ne može zamijeniti 100 %. Ako pčele nema dovoljno hrane, nemojte kriviti njih i maticu za neuspjeh – kaže Velagić.

Svaka košnica je dobra

U svim pčelinjacima, kaže Velagić, potrebno je uvesti racionalnost i ekonomičnost. Treba koračati što manje koraka, a uraditi što više posla. Na svoje pčelinjake, kaže, svake godine uvodi neku novu tehnologiju koja se pokazala bolja, racionalnija, jeftinija od prethodne.

„Svako hvali svoju košnicu, a ja tvrdim da nema loše košnice. Kakva god da je košnica, ako ima pune nastavke pčela, one će donijeti med – kaže Velagić.

Čuvanje proljetnog meda

Dio proljetnog meda kojeg su pčele sakupile, Velagić čuva do jeseni, kada ga ponovo vraća u košnicu.

„Ramove sa proljetnim medom postavljam tako da pčele do njega dođu, otprilike, polovinom marta naredne godine. Ako hoćete da vrcate, pčele moraju i da jedu kvalitetno. Ne možete ni kravu pomusti ako joj ne date da jede, ili joj dajete samo slamu. (BHPČELAR/ARHIVA)