Fararove košnice – NAJBOLJI IZBOR ZA MAKSIMALAN RAZVOJ PČELINJE ZAJEDNICE !?

Poznati američki pčelar Elvin Roberts svojevremeno je izjavio: „Dobra košnica mora da ispuni dva osnovna uslova da bi bila vrijedna svog imena. Prije svega, mora biti dobar dom pčelama i mora biti konstruisana na način da je pogodna za obavljanje raznih poslova koje zahtjeva moderno pčelarstvo. Prvi uslov se rješava dobrom kutijom, a za drugi je napravljena košnica sa pokretnim saćem“.

Godinama kasnije, tačnije 1937., američki pčelar i entomolog Clarence L. Farrar koji je radio u Ministarstvu poljoprivrede SAD-a, posmatrajući ponašanje pčela i proučavajući njihovu dinamiku rasta, došao je na ideju da postojeće polunastavke DB košnice počne koristiti i za plodište. Ovo rješenje će se vremenom pokazati veoma uspješnim za razvoj pčelinje zajednice, pokrenuvši pravu malu revoluciju u pčelarskom svijetu.

 KARAKTERISTIKE I PREDNOSTI

Treba napomenuti da Farrar nije izmislio neki novi tip košnice već je u praksi koristio neograničen broj polunastavaka, čime je stvorio košnice nestavljače neograničene zapremine. Originalne dimenzije polunastavaka su iznosile 17 cm, a vremenom će pčelari početi povećavati visinu okvira prema vlastitim potrebama.

Najveća firma za proizvodnju Fararovih košnica nalazi se u Maitlandu u Australiji, a zaposlenici „Pendera“ prave navedene košnice sa okvirima od 440 mm širine i 180 mm visine, dok su unutrašnje mjere 420 mm širina i 156 mm visina. Testiranjima je utvrđeno da su četiri nastavka optimalan broj za uspješan razvoj jedne jake pčelinje zajednice. Ovakve dimenzije su daleko pogodnije za rukovanje nastavcima koji su lakši od LR nastavaka, što olakšava rad fizički slabijim i starijim pčelarima.

S druge strane, zbog manje visine ramova seoba pčela na pašu se lakše i sigurnije odvija jer manji ramovi bolje izdržavaju teret čak i kada su puni meda ili legla. Te iste ramove pčele će brže zatvoriti i napuniti medom tako da ćete u Fararovoj košnici rijetko zateći iste ramove sa zrelim i nezrelim medom.

Osim toga, pčelari koji se odluče na dvomatično pčelarenje Fararovom košnicom, napraviće odličan izbor jer niži ramovi su itekako pogodni kako za proizvodnju meda u saću, tako i za oplodnjake prilikom proizvodnje matica.

 PROLJETNI RAZVOJ I PRIPREMA ZA GLAVNU PAŠU

Prvim cvjetanjem lijeske, drijena, visibabe i ostalih biljaka koje rano cvjetaju, većina matica će početi sa polijeganjem jaja, kada u košnicama dolazi do velikih promjena u podjeli rada. S obzirom na niske okvire, ove promjene će se najbolje primjetiti u Fararovoj košnici sa kojom će pčelar biti spremniji da odgovori na bilo kakve nepredviđene situacije. Proljetni razvoj se odvija bez poteškoća jer pčelar sa lakoćom manipuliše nastavcima, istovremeno stimulušući maticu da zaliježe okvire.

Dolaskom toplijih dana potrebno je obaviti prvi detaljniji pregled pčelinjeg društva, a posebnu pažnju je potrebno obratiti na kvalitet matice, stanje društva, količinu legla, količinu hrane, i uvjeriti se da društvo nije bolesno. Svaki ozbiljniji i iskusniji pčelar će ova zapažanja detaljno zabilježiti kako bi se najbolje pripremio za glavnu pašu.

Ukoliko je pčelinja zajednica uspješno prezimila, njen broj početkom proljeća ne bi trebao biti drastično manji, a zdrava matica će svakim danom polagati sve više jaja. Mlade pčele će postepeno zamijeniti zimske, što se može primijetiti ukoliko odvojimo gornje nastavke i vidimo da se nove pčele počinju spuštati u donje nastavke gdje je slobodno saće. Ovo je možda i najveća prednost Fararove košnice jer zbog niskog okvira, pčelinje društvo zauzima prazan prostor bez pomoći pčelara što nije uvijek slučaj u drugim tipovima košnica.

Tačan dan početka bagremove paše je nemoguće predvidjeti, a dobra voćna paša kada pčele imaju veliki izvor polena i nektara je dobar znak da je pčelar uspješno obavio proljetni razvoj i da će biti spreman za bagremovu pašu.

 MANJE MUKE, VIŠE MEDA

Svaki pčelar sa nestrpljenjem čeka početak bagremove paše, koja počinje početkom maja, zavisno od nadmorske visine. Cvijet se na bagremu zadržava desetak dana i u tom vremenskom okviru će uroditi plodom sav prethodni trud pčelara koji je na vrijeme obavio proljetni razvoj društava.

Ako je bagrem jedina glavna paša, pčelar treba sedam dana prije cvjetanja ograničiti maticu u nošenju jaja rešetkom. Na taj način se dobija veći broj pčela izletnica. Iako bagrem cvjeta relativno kratko, on je svakako najvažnija paša na ovim prostorima jer medi redovno i vrlo obilno. Ako su klimatski uslovi povoljni, dnevni prinos može iznositi 5–6 kg ili u najboljem slučaju do 10 kg meda.

Što se tiče Fararove košnice, u ovom ključnom periodu je najvažnije obezbijediti dobar protok zraka u košnici čime se izbjegava moguća pojava rojevog nagona i zagušljivost u košnici.  Na Fararovoj košnici pčele brzo pune i zatvaraju med, te isto tako brzo i pravilno izgrađuju saće, zbog čega se mnogi pčelari prebacuju na korištenje ove vrste košnica. Najbolja karakteristika Fararove košnice je činjenica da se radi sa nastavcima umjesto okvirima, a ta će prednost posebno doći do izražaja tokom bagremove paše.

Slična je situacija i sa lipovim pašom, koja je po važnosti odmah iza bagrema. Lipa je tradicionalno manje uspješna od bagremove paše, i za njeno obilno lučenje nektara potrebni su joj odgovarajući uslovi poput umjerene klime i dovoljno vlage.

Bez obzira o kojoj se vrsti medonosnog bilja radilo, tokom bogate paše nastavci Fararove košnice se brzo pune, a pčelar ih odmah može nositi na vrcanje, čime se vađenje meda obavlja bez grabeži i gužve na pčelinjaku. (bhpčelar.com)